ABA: Od kontinuiteta do pokretnog haosa
- October 1, 2016
- 2 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in REGION, EX-YU
Jedva sam dočekao povratak košarke u naše gradove. Da vidimo naše olimpijske vicešampione – kako je lepo da ponovo, kao nekad, imamo takve igrače u našim klubovima. Prema očekivanju, Simonović, Jović i Birčević bili su vrlo diskretni, jer reprezentativna akcija koja je trajala celo leto ostavila je vidljiv trag na njima. Nema veze, brzo će oni doći u svoju formu, ali moram da ponovim: najpozitivniji utisak 1. kola ABA lige je prisustvo reprezentativaca koji su osvojili srebrnu medalju na našim parketima. Za stotinak dinara svako može ući u halu i četrdeset minuta gledati sportiste kojima se Srbija ponosi.
Na startu ABA lige pažnja mi je bila fokusirana na tri kluba – Crvenu zvezdu, Mega Leks i Partizan. Neka se ne naljute simpatizeri ostalih ekipa, dugo je prvenstvo, svi će doći na tapet i rentgen Koš magazina.
Što se Crvene zvezde tiče, najzad se u parksi potvrdilo ono što svi ozbiljni treneri i košarkaški analitičari traže godinama (da ne kažem decenijama) unazad: dajte nam istu ekipu samo dve vezane godine, pa da vidite kako će igrati. Sticajem okolnosti Dejan Radonjić je dobio takvu šansu. Sastav crveno-belih promenjen je samo u onoj meri koliko se moralo, i na šta se nije moglo uticati. Kičma tima je ostala, i već na startu ABA lige videlo se koliko je to važno. To je jedan vrlo, vrlo ozbiljan tim sa igračima koji su svi odreda bolji nego što su bili u oktobru 2015. Mada i Radonjić, kao i armija Zvezdinih navijača vape za pojačanjima, tvrdim da je ovo izuzetna ekipa, i da zato treba biti itekako oprezan sa tim (ne)najavljenim pojačanjima. Ona moraju da se uklope u ovaj tim, nikako da se ekipa prilagođava njima.
Naročito raduje sazrevanje Marka Gudurića, jer on je jedan od stožera budućnosti srpske košarke. Prošle godine u ovo vreme bio je debitant sa šansom da u poslednja tri minuta u već rešenoj utakmici ispali dve-tri trojke, više za publika jer rezultat nije mogao promeniti. Sada je Marko kompletan košarkaš sa prebogatim repertoarom rešenja kako u napadu, tako i u odbrani. Tačno je da ima tu meku ruku i precizan šut, ali ima on i ulaz, i asistenciju, ume da ukrade loptu, da skoči, zagradi – ma sve! Gudurić je mnogo jače Zvezdino oružje nego bilo kakvo pojačanje koje je mogla pronaći na letošnjem košarkaškom tržištu. A koliko je to tržište varljivo, i koliko je “roba” koja se na njemu valja i varljiva i kvarljiva, dokaz je upravo Crvena zvezda. Njena igra ima i glavu i rep kad je na parketu Branko Lazić, a kad ga zameni Čarls Dženkins nastaju problemi u tečnosti i tačnosti igre. Verovatno će me “Đenka” tokom sezone demantovati, ali sada je ovako.
Na drugoj strani, sedamdesetak kilometara od Beograda, u Sremskoj Mitrovici, očekivao sam da vidim nastavak nekonvencionalne, takoreći avangardne igre Mega Leksa, i – razočarao sam se. Bar na startu, Dejan Milojević ima mnogo razloga za brigu bez obzira što je (delom i srećno) pobedio Olimpiju sa “pola” koša razlike. On je ove sezone ključeve Megine igre dao u ruke Radetu Zagorcu i Ognjenu Jaramazu, a posle ABA premijere jasno je da drugi izbor i nije imao. Oni su jedina dva ozbiljna igrača u tom timu, ostali su ostavili prilično bled utisak. U mnogim minutima Megina igra ličila je na pokretni haos, o čemu svedoči i broj izgubljenih lopti, koji je podjednak broju asistencija. Donekle su utisak popravili ofanzivni skokovi Kabe i Spasojevića, ali sve je to miljama daleko od one Mege koju smo gledali prošlog proleća. Otežavajuća okolnost je što je na dugoj strani bila slabašna Olimpija, koja će sigurno brzo istaći kandidaturu u borbi za opstanak u ligi. U tom srpsko-slovenačkom pokretnom haosu viđene su 33 izgubljene lopte, što govori o kvalitetu igre.
Slična konstatacija važi i za Partizan, koji je imao 20 izgubljenih lopti protiv Mornara. Jedina pozitivna stvar jeste ta pobeda u gostima već u 1. kolu, za razliku od prošle sezone kad su crno-beli prvi trijumf na strani ostvarili tek u 22. kolu ABA lige!
Trener Džikić ima mnogo razloga za brigu i nezadovoljstvo. On pre svega mora da objasni svojim igračima dve proste stvari:
– ako ne igraju svaku utakmicu sa 100 odsto mogućnosti izgubiće od bilo kog tima;
– ako nisu tim, i ne ponašaju se tako – izgubiće takođe od svake ekipe (ne govorim ovo bez osnova, nisam video mnogo homogenosti i timskog duha u Partizanovoj igri).
Kao i u slučaju Crvene zvezde, i u Partizanu u ovom trenutku igra ima i glavu i rep kad je na parketu Branislav Ratkovica, a kad umesto njega uđe Robinson – počinje rasprodaja. I Robinsona, i još neke Partizanove igrače, treba podsetiti da svako može imati loš dan u napadu, i promašivati (šut im je bio mizernih 35,6 odsto), ali svako mora da igra odbranu svom snagom. Neko će sad reći: pa, dobra im je bila odbrana, Mornar je postigao samo 57 poena. Da, toliko, ali uz 21 izgubljenu loptu. Što više govori o slabostima Barana, nego o odbrambenim dostignućima Beograđana.
Za kraj, konstatacija da smo početak ABA lige dugo i željno čekali, ali će nam ona sada sve to nadoknaditi sa kamatom. Narednih dana igraće se svaki dan, i tako sve do 10. oktobra, kada sledi “pauza” od – tri dana. Samo da nam brzo ne dosadi tolika koncentracija košarke.
Photo: ABA
Ocekivao sam kriticki tekst usmeren ka ABA, tako mi je naslov delovao, ali sam se obradovao kada sam video da je u pitanju analiza. Zvezdu sam gledao, ostale dve ekipe nisam, i moram reci da deluje dosta dobro na terenu. Videcemo ubrzo kako ce to izgledati protiv mnogo ozbiljnije ekipe Cedevite… Koliko god da su ovi igraci unapredili igru, ipak za Euroligu nam trebaju ta dva pojacanja ukoliko hocemo da budemo ravnopravni, a posle veoma uspesne prosle sezone, to vise nije zelja, to je obaveza!
Ja Aleksandra Ostojica izuzetno postujem ali u ovom tekstu sam procitao nekoliko brljotina. U njegovu odbranu treba reci da je vrlo nezahvalno praviti bilo kakvu analizu bilo cije igre nakon jedne utakmice. Bolje da to nine jos radio ali i razumem coveka, uhvatio ga je neizdrz kao i svakog pravog ljubitelja kosarke. Uzeleli smo se klupskog nadmetanja. Prva brljotina je da robinson menja ratkovicu. To jednostavno nije tacno. Ratkovica menja Hecera a ponekad igraju i zajedno a tada Hec prelazi na dvojku. Robinson se menja sa Marinkovicem, odnosno startuje ispred vanje. To jeste diskutabilno ali daje rezultate, na obe utakmice Vanja je jedan od najboljih igraca. Ko poznaje kosarku i ko je gledao pripremne utakmice partizana zna da robinson nije fantastican atleta kako to cesto govore i u prenosima ali je jedan od igraca koji moze da kreira igru, zajedno sa Hecerom i Ratkovicom. Nekome ovo moze da zvuci smesno ali vreme ce pokazati. Ne ocekujte od njega zakucavanja ali ocekujte mastovitija resenja u napadu i dobru saradnju sa saigracima.
Druga brljotina je da partizan u stvari nije igrao sjajnu odbranu vec mu je protivnim pomogao sa 20 izgubljenih lopti. Pa otkad to izgubljene lopte nemaju nikakve veze sa odbranom?
Ne bih se bas ni slozio sa konstatacijom da mega ima samo jaramaza i zagorca. Ima tu jos dosta dobrih igraca ali njima definitivno mnoooogo fali Nik Ivanovic. Sa njim bi bili 30% opasnija ekipa.
Aco, shvati ove kritike kao dobronamerne i samo ti pisi sto vise.