Možda grešim, ali rekao bih da je Saletu Đorđeviću i Muti Nikoliću prvih 20 minuta meča Portoriko-Angola bilo dovoljno da shvate s kim u sredu imaju posla. To zaključujem iz činjenice da ih u nastavku utakmice nisam video na tribini iza zapisničkog stola. Možda su promenili mesto, ali sumnjam, u dvorani je bilo toliko malo ljudi da bi ih lako uočio.
Rezultat je posle prvih 20 minuta bio 46-33 za Portoriko koji je u tandemu plejmejkera Arojo (11) i Barea (9) imao dvojicu najboljih igrača. Obojica su završila meč sa po 18 koševa i 12 asistencija, Barea 7, Arojo 5. Portorikanci su bili bolji bukvalno u svim statističkim elementima, a Angola čak nije imala ni šut spolja koji je nekada bio njen prepoznatljivi stil. Afrički tim je u prvih 20 minuta pogodio samo 35% (dvojke 42%, trojke 27%, 4 od 15 pokušaja), na kraju su trojke ostale na skromnih 27% (7/26) i stvarno ne znam čime bi mogli da nas iznenade usredu popodne. Fizički ne izgledaju loše, ali su bez klasične „petice“ i zato sam siguran da će Raduljica i Jokić dobiti mnogo lopti i dati mnogo poena.
Dakle, Angola ne bi trebalo da nas brine. Ako je Portoriko, koji je od Srbije gubio sa 20 razlike, mogao da vodi sa skoro 30 na kraju treće četvrtine (82-55) i na kraju dobio (91-81) ne bi trebalo da potcenjujemo inteligenciju poznavalaca košarke pričama o teškoj utakmici i teškom rivalu. Angola je u poslednjoj četvrtini razliku svela na podnošljivih desetak poena (73-83) ali ni jednog časa nije bila u situaciji da pripreti preokretom.
Portorikanci su se malo opustili, baš kao i naš tim protiv njih, ali razlika je u oba slučaja bila toliko velika da je preokret bio nemoguć. Ne kažem da će utakmica biti laka, ali ako naš tim odigra iole ozbiljno jedino o čemu se može diskutovati jeste da li će biti 20, 25 ili 30 razlike. To nije potcenjivanje protivnika nego realna slika stanja dve reprezentacije.
Angola nije dobra kao što je bila pre 15-20 godina, mi smo bolji nego pre 8 ili 10 godina i to je više nego dovoljno da danas očekujemo sigurnu pobedu. U dosadašnja dva duela na olimpijskim igrama naš tim je ostvario dve pobede, u Sidneju 2000. tesnu (73-64) , u Atini 2004. u borbi za 11. mesto (!) ubedljivu, 85-62 ali te utakmice nemaju nikakve veze sa današnjim odnosom snaga. Najbolji igrač Angole, što se znalo i pre meča, je Karlos Morais, Portoriku je ubacio 21 poen (5/7 dvojke, 3/8 trojke), ali samo 11 asistencija (prema 28 Portorika) svedoče o odsustvu ideje u igri i kolektivnog duha. Drugi igrač na koga treba obratiti malo više pažnje je Redži Mur, jedini belac u ekipi. Dao je 17 poena i uhvatio 6 lopti, ali je bez mnogo opravdanja forsirao šut za tri poena (2/7) iako je bio uspešniji ulascima pod koš i poenima iz kontakta.
Portorikanci su pobedu (možda) platili skupo, na 69 sekundi pre kraja povredio se Hose Barea, čini se da je u pitanju koleno, ali na konferenciji za štampu posle utakmice njihov selektor je rekao da je povreda lakše prirode, i da će Hose sigurno igrati u polufinalu. Što se Angole tiče, verujem da će u sredu uveče spakovati torbe za povratak kući već u četvrtak.
Photo: FIBA