Baksuzni Brendon Roj
- March 14, 2017
- 0 comments
- Filip Rodić
- Posted in NBA
Utakmice predsezone služe da zvezde i veterani otresu pesak egzotičnih plaža, skinu koji kilogram nabačen tokom velike pauze, rđu sa kolena i zglobova i vrate se u patike i na parkete. Rđava kolena je tokom predsezone 2012. imao i Brendon Roj, igrač sa mnogo dužim stažom od jednog leta. Jedan sudar u meču protiv Indijane bio je dovoljan da se demoni iz prošlosti vrate.
Godinu dana se Roj oporavljao i spremao za povratak, čekao odgovor na pitanje da li je zaista u stanju da pobedi svoje telo. Uspeo je da izdrži tek pet sezonskih utakmica u dresu Minesote.Toliko je trajala i nada. Bol se vratio, usledila je operacija desnog kolena u decembru 2012, ali bez značajnijeg napretka. Timbervulvsi nisu imali drugog izbora, nego da ga otpuste 10. maja 2013. Tog leta 28-godišnjak i definitvno završava igračku karijeru. U poslednjoj sezoni je beležio 5,8 poena, 4,6 asistencija i 2,8 uhvaćenih lopti za 24 minuta po utakmici.
Trejl Blejzersi, Brendonov originalni tim, važe za možda najmalerozniju franšizu NBA karavana: od serija povreda Bila Voltona, preko biranja Sema Buvija pre Džordana, do ,,Džejl Blejzersa“. Priči o Brendonu Roju je upala u mozaik propuštenih šansi, pogrešnih odluka i nesreća koje su zadesile Portland. Dva trejda bila su potrebna da bi se Roj doveo. Razmena sa Seltiksima, dovela ih je do sedmog pika – Rendija Foja. Zatim su se odlučili za zamenu Roj-Foj sa Minesotom. Uz drugog pika u liku Lamarkusa Oldridža, spremala se prava osnova za budućnost. Bila bi ona još svetlija da su u narednom draftu za prvog uzeli Kevina Durenta, umesto Grega Odena. No, tako je to sa Blejzersima.
Startovao je sjajno Brendon Roj, ubacivši u rodnom Sijetlu 20 poena u prvoj utakmici. Nedugo zatim je povredio petu i pauzirao dvadeset utakmica do kraja decembra. Od januara je krenuo sa vrhunskim partijama, postavši primarni kandidat za priznanje rukija godine. Sa 16,8 poena, 4,4 skoka i 4 asistencije, zasluženo ga je i primio.
Slede blistave tri godine. Ppostaje trostruki All Star, član All-NBA petorki (2009. druga, 2010. treća) i zaštitno lice franšize. Svakom je mogao da izađe na crtu, jedino su Brajant i Vejd tada bili bolji na njegovoj bekovskoj poziciji.
Važio je za elegantnog košgetera i sjajnog asistenta. Iako bek, napadačka kreacija je njegovo zaduženje, uglavnom iz jedan na jedan situacija. Pošto je visok 198 centimetara lako je izlazio na kraj za nižim čuvarima, postavljajući leđa, dok se sebi ravnih rešavao zahvaljujući atleticizmu, kontroli lopte i šutu. Nesebičnost mu je takođe bila svojstvena. Bezbroj puta imao je poverenja u Oldridža, Blejka, Batuma, Autloa, Vebstera i ostale, koji su to vraćali bitnim pogocima. Pored svega navedenog, najvažnija karakteristika mu je hrabrost, volja, hladnokrvnost – ono što superzvezde deli od ostalih. Sposobnost da sam uzme stvar u svoje ruke, uđe u seriju, vrati tim i pogodi šut za pobedu je na nivou brojnih savremenika, čija se imena već vide u Kući slavnih.
Zanimljivo je da je u prvoj polovini sezone 2008/09 pre All Stara pogodio 24 šuta za pobedu ili izjednačenje. U tom nizu je, između ostalih, savladao Nikse polaganjem uz sirenu za 109-108, sa penala zapečatio povratak sa minus 18 u gostima protiv Grizlisa, Roketsima iščupao srce trojkom sa preko 9 metara na 0,8 do kraja produžetka (šest godina kasnije Hjuston će doživeti gotovo isto – Demijan Lilard će ubaciti skoro identičan šut i odvesti Portland u drugu rundu posle četrnaest godina). U sezoni koju je završio sa 22,6 poena, 5,1 asistencijom, 4,7 skokova, utrpao je 52 poena Sansima u večeri karijere. Roj je dobio bitku, a Hjuston rat. Posle šest utakmica prve runde plejofa Teksašani su izašli kao pobednici. Nije pomoglo ni Rojevih približno 27 poena po utakmici.
Lepo je bilo biti fan Blejzersa u tom momentu. U timu imate All Stara, potpuno zdravog, Oldridža kao budućeg, i trenera Nejta Mekmilana koji je oformio simpatičnu ekipu sa mnogo potencijala. Nije se ni slutilo da može nešto ozbiljno da pođe nizbrdo.
Nevolje su se javile pred treću Brendonovu sezonu, kada mu je otklonjen deo hrskavice iz levog kolena. Potom je aprila 2010. operisao i meniskus desnog kolena, uz period oporavka dovoljan da se propusti prva runda plejofa. Brendon je nekako uspeo da se rehabilituje do četvrte utakmice dogiravanja, međutim nije se ni približno vratio u prepoznatljivu formu. Preuranjena odluka.
Kolena su ga dotukla sledeće sezone. Nedostatak hrskavice primorao ga je na duži oporavak, smanjeni intenzitet i strpljenje. Odigrao je 47 utakmica u regularnom delu, 23 ulazeći sa klupe, samim tim je usledio i drastičan na 12,2 poena u 28 minuta po utakmici. Postavljalo se pitanje da li je uopšte u stanju da se vrati na All Star nivo. Odgovor na to pitanje dao je antologijskom partijom protiv, ispostaviće se nešto kasnije i šampiona, Dalas Maveriksa u četvrtoj utakmici prve runde plejofa Zapada.
Mavsi na kraju treće deonice vode 67:46, i imaju prednost 2-1 u pobedama. Blejzersi ne mogu ništa pogode, ređaju petnaest promašaja, kao da nikad nisu kročili u Rouz Garden. Ko će drugi rešiti da uzme stvari u svoje ruke, nego ,,sedmica“. Korak po korak, posed po posed, Blejzersi predvođeni Rojevim poenima i asistencijama smanjuju zaostatak. Napadi su se svodili na to šta će Brendon uraditi: da li će ići na ulaz, šut, slobodna bacanja, koga će pronaći otvorenog. Na 2,04 minuta do kraja Oldridž polu-horogom smanjuje na 80:76. Roj zatim kreće na sve ili ništa. Dupli pas sa Valasom, sledi duga dvojka, i – 80:78. Merion na drugoj strani osigurava prednost od dva poseda – 82:78. Ali kako je te noći igrao Roj, ni to nije bilo dovoljno. Oči u oči sa Merionom – trojka uz faul! Izjedačenje! Eksplozija u Rouz Gardenu! Dalas ne koristi sledeći napad. Zna se kome lopta ide. Četrdeset sekundi do kraja, Roj obilazi Meriona, šut iz naskoka, i – Portland vodi! Dirk i ekipa ništa ne uspevaju da urade, Teri promašuje poslednju trojku.
,,Ovo je nakon svega što sam prošao ove godine. Bilo je momenata kada nisam znao da li ću moći opet da igram košarku. Kada smo gubili dvadeset poena razlike rekao sam samo da igramo, jer nemamo šta da izgubimo. Zaista neverovatno“ – izjavio je Brendon nakon što su mu saigrači dizali ruku, poput bokserskog šampiona. Tih njegovih 18 od 24 poena u poslednjoj četvrtini pokazali su šampionski karakter, snagu i sposobnosti Brendona Roja. Ta utakmica bilo mu je poslednje uporište. Završni čin njegovog umeća.
Vansezonski period 2011. obeležio je lokaut, te je produženi raspust bio dobra prilika za Brendonovu temeljnu rehabilitaciju. Avaj, manjak hrsavice u oba kolena prinudio ga je na tešku odluku. Penzionisanje. Košarkaška javnost našla se u stanju šoka, očekivanog i neminovnog.
U sličnoj situaciji Hil, Hardavej, Mekgrejdi, Rouz i mnogi drugi uspevali su da ostanu u ligi, pronađu svoju ulogu, pružaju vrlo dobre partije. Nisu više bili na MVP nivou, ali su produžili karijere. Rojev slučaj je ekstreman, jer je momak u punoj igračkoj snazi morao da potpuno prestane da se bavi košarkom. Nažalost, na spominjanje njegovog imena će se redovno izgovarati ,, Ah, šteta!“.
,, Uvek sam se pitao kakav bih bio da nisam imao bolove u kolenima. Bilo je utakmica u kojima sam imao 42 poena, a da su me kolena ubijala. Znao sam da moje telo to ne može da učini, i bilo je jako teško. Nisam hteo čak ni da gledam košarku iz razloga što bi svi bili fini prema meni, saosećali. To me podsećalo da nisam na terenu.“
Danas, Roj je u košarkaškoj reinkarnaciji, sa klupe vodi tim Nejtan Hejl škole u Sijetlu. Ekipa se nalazi na vrhu tabele u državi, čak su uspeli da savladaju velikog rivala, Garfild – školu u kojoj im je trener započeo košarkaški put, i koja je povukla njegov broj iz upotebe. Klincima Nejtan Hejla bi bilo bolje da upijaju svaku reč trenera, naučiće ih samo prave stvari, naročito kako biti šampion. Što je Roj oduvek bio.
Photo: NBA