U prvoj utakmici grčkog plejofa Panatinaikos je napravio brejk i u pirejskom SEF-u porazio Olimpijakos 81-83. Dva posrnula evropska košarkaška giganta, prvi put posle mnogo vremena, našla su se u istom vinogradu sa nebranim grožđem gde se sve karte bacaju na ovu seriju i titulu prvaka u Grčkoj.
Pantinaikosu je unekoliko lakše, jer je još pre odlaska iz kluba Saša Đorđevića osvojio Kup.
Dakle, Janis Sferopulos i Argiris Pedulakis, treneri ekipa, dobro znaju da isključivo titula prvom daje nekakve šanse da ostane u klubu, a drugom tanušnu šansu da ga nepredvidivi predsednik Dimitris Janakopulos časti još jednom sezonom. Tačnije, pre bi moglo da se kaže polusezonom jer, za razliku od tate Pavlosa, koji je Žoca negovao 13 godina u Marusiju, kod Janakopulosa Juniora trenerima je rok trajanja opasno redokuvan. Meni se, međutim, čini da će i Sferopulos odleteti iz Olimpijakosove sfere, a da će Pedulakis, šta god uradio, dobiti pedalu.
Sama utakmica u hali “Mira i prijateljstva” je bila malo drugačija no obično, jer je jednom od ljubimaca navijača Jorgosu Printezisu umro otac, pa su navijački kopovi u ime pijeteta malo odložili klasičnu pirejsku dramaturgiju – kanonadu svega i svačega sa tribina, uvrede na račun „zelenih“, pa na kraju ono što je zapravo i najbitnije – gromoglasnu podršku svom timu. Navijači su bili dodatno iritirani porazom fudbalera u finalu Kupa od AEK-a (1:2), pa je tenzija u pregrejanoj hali bila gotovo opipljiva.
Pedulakis je forsirano pokušavao da negira Đorđevićev koncept“, iako ga je to dovelo na ivicu ambisa posle dva neočekivana solunska poraza u polufinalu sa Arisom.Tamo je izvukao živu glavu samo i isključivo zahvaljujući onome što su igrači imali u nogama i glavama iz Sašine ere. Ne može da se ospori da mu je ovoga puta „prošla“ ideja sa Raduljicom i Vilijamsom na klupi, obojica su igrala nebitne uloge i manje od 10 minuta, sa Gistom na „petici“, raspojasanim Kalatesom (16 poena) kome je krenulo, i Betmenom Fotcisom (13 poena) u glavnoj ulozi. Dijamantidis se nije mnogo mešao u događaje na terenu, više je poslužio kao babaroga za inače potpuno sputane i nesigurne Olimpijakosovce.
Još jedan direktan obračun sa Đorđevićem je bitna rola Nikosa Papasa. Dečko čiji ego se meri tonama, a koga je Sale svojevremeno otpustio iz tima, vraćen je u roster, a u četvrtak u SEF-u je na svežinu i bezobrazluk solidno odradio tih 10 poena za 10 minuta.
Sva slava brejka br. 9, čak i to se pomno beleži i analizira kada su OLY i PAO u pitanju, pripada Andonisu Fotcisu. Na široko su evocirane uspomene na sve njegove „bombe“ koje su donosile pobede klubovima i reprezentaciji. Instant amnezija, što bi se reklo, jer niko više ne pominje tekstove s početka sezone, kada je Fotcis nazivan najskuplje plaćenim penzionerom na svetu, i čovekom koga sve u životu zanima osim košarke.
Ruku na srce, stvarno je trebalo imati petlju pa odvaliti one dve trojke kada se utakmica lomila. E, sad, ima tu dve stvari – šta bi bilo da samo jedna nije ušla?
I – kakvu će ulogu igrati Betmen u potvrdi brejka?
Da li entuzijazam iz prve utakmice ima potku i pokriće, videćemo već u nedelju.
O Olimpijakosu, sa izuzetkom Lodžeskog i „najboljeg sina Pireja“ Printezisa, ne treba trošiti reči. Košarke i uzbuđenja radi, nadam se da će sledeća kolumna imati izrazito crvene nijanse.
Photo: YouTube