Neiskusno, prvo sam obelodanio naslov, a zatim proučio značenje reči ”bumerang”. Ono, knjiški: bumerang je bacačko oružje od eukaliptusa ili sličnog drveta, najčešće kolenastog ili srpastog oblika, služi za igru i za lov na ptice. Ali, osim povratnog postoji i nepovratni, takozvani ”ratni bumerang”. Elem, zanima me isključivo bumerang za igru, povratni u prenosnom smislu – kako poseješ tako i žanješ, ako dobro i pametno širiš oko sebe – malo pre, ili malo kasnije dobrim će ti se i vratiti. Gledano sa te strane, basket i bumerang imaju sličnosti, barem u dva detalja: kao igra u kojoj je takmičenje, sportsko nadmetanje u prvom planu (digresija – floskula ”važno je učestvovati a ne pobediti” je netačna, deo razoružavajuće uranilovke), a posebno jer je bacanje (bumeranga), odnosno dodavanje (loptom) koje se pretvara u asistenciju – tehnički i intelektualno jako složena radnja, ali nešto najlepše u sportu, detalj po kome se vidi talenat izbrušen radom u znanje u dijamant…
Ponelo me u teoriju, a hteo sam nekoliko rečenica da kažem o košarci, tačnije reprezentativnom spisku selektora Aleksandra Đorđevića. Nema tu velikih iznenađenja, više po koja nedoumica. Prvo, dvadeset četiri imena su obelodanjena 19. maja, a šesnaest igrača će početi pripreme 15. juna. Sumnjam da će osmorica koji ”otpadnu” išta igrati u preostale četiri sedmice, a pogotovo lošije ili bolje. Hoću da kažem, bez okolišenja – možda je logičnije da je AĐ početkom juna odmah objavio imena onih koji će trenirati, posebno ako ”nisu sporni” Teodosić, Jović, Marković, Nedović, Milosavljević, Bogdanović, Simonović, Kalinić, Bjelica, Jokić, Raduljica…
Tačnije – ako Boban Marjanović (opet) ne može da igra za svoju zemlju, Srbiju, ne treba da bude ni na širem ni na užem spisku (uzgred, nešto tu ”smrdi”, šteta ako ne igra, sledeće OI su u ”magli” i što se tiče našeg učešća i Bobanovih godina). Ili, nema Zorana Ercega i Luke Mitrovića, ali su tu Marko Kešelj, Vladimir Lučić, Stefan Birčević, Milan Mačvan, Vasilije Micić, očekivano Nikola Milutinov i Vladimir Štimac, tu je i Ognjen Kuzmić – a svaki od njih imao je svoju specifičnu reprezentativnu putanju protkanu povredama, lošijom formom, odnosom sa selektorom… Dalje, raduju me osveženja na širem spisku u liku i delu Marka Gudurića, Radeta Zagorca i Ognjena Jaramaza (sva trojica rođeni 1995. godine), ali da pogledamo skupa kakve su im šanse da budu u dvanaest. Poziciju pleja uspešno pokrivaju Teodosić, Jović i Marković, činjenica je da Nedović igra obe bekovske role, da Bogdanović može (ali što kraće!) da stane i na ”jedinicu”, da Micić trenutno ima veći rejting – što sve zajedno znači da Jaramaz zaslužuje odličnim partijama poziv, ali da će sve na tome i ostati… Čini se da je na krilnoj poziciji, na kojoj igraju i Gudurić i Zagorac, najveća gužva, kao u muškom toaletu pivnice subotom uveče, pošto su u opticaju Kalinić, Simonović, Dangubić, Kešelj, Lučić, a ni Milosavljeviću ta uloga nije strana. Zaključak: navijao sam za mladost u reprezentaciji, ali…
Priznajem, kolumnicu sam počeo i da pišem negdašnjom jugo-idejom da se kao jedanaesti i dvanaesti u repki pojave mega talentovani juniori, za koje svako vidi da će biti nosioci igre jako brzo (slučaj Kićanović-Delibašić, recimo). Odnosno, očekivao sam da se Boriša Simanić nađe u timu za Rio (kvalifikacije bi trebalo da budu samo druga etapa priprema za olimpijski turnir). Naime, igrač Crvene zvezde (Boriša je rođen 20. marta 1998. godine, opština Ljubovija, košarku počeo da trenira u Bijeljini, visok je 209 centimetara) pokriva dve pozicije, krilnog-centra i krila, koje su najtraženije i najzahtevnije u basketu, jer mora da savlada tehničko-taktičke elemente i spoljnog igrača i centra. Na nedavnom juniorskom turniru Evrolige u Berlinu proglašen je za najkorisnijeg igrača, jer osim poenterskih, ima talenta i za skakački, blokerski i dodavački segment košarke, samim tim znači da odlično pokriva obe strane terena, ofanzivnu i defanzivnu. Razgovarao sam sa nekim od kolega koji su imali priliku da ga treniraju i zaključak je sledeći – ”momak nema granica, ni sam nije svestan koliko može, trenutno igra samo sa trideset odsto potencijala”. Na kraju,čini mi se da je, posebno u perspektivi, mesto koje on treba da pokriva u srpskom timu – poprilično slobodno i dostupno…
Pametniji čitaoci ovog teksta spojiće prvi i poslednji pasus i lasno zaključiti kakve veze ima bumerang sa mladim igračem.