Crna Gora: Prinudni odmor

 

Najbolji crnogorski košarkaši dočekali su ljeto bez obaveza. Ne zbog postignutih uspjeha, već naprotiv. Kvalifikacioni ciklus za Evropsko prvenstvo, koje će po prvi put organizovati više zemalja i na kojem će nastupiti pola Evrope, prošlog ljeta okončali su neslavno. Poslije dva uzastopna nastupa na smotrama najboljih na Starom kontinentu, biće u onoj drugoj polovini koja će – gledati. Da li je kvalifikacioni debakl rezultat samo trenutno loše procjene, ili će postati crnogorska košarkaška zbilja, teško je kazati.

Istini na volju, crnogorska seniorska reprezentacija je u junu mjesecu osvojila Igre malih zemalja u Rejkaviku. Privremeni selektor, kako je u medijima u svakoj prilici naglašavano, bio je Boša Tanjević. U timu koji je lagano trijumfovao na Islandu bili su Suad Šehović, Aleksa Popović, Vladimir Dašić i Blagota Sekulić od igrača koji bi mogli naći mjesta u rosteru prvih dvanaest.

Univerzitetska je bila neuspješna. Trinaesto mjesto od 24 učesnika nije rezultat za hvalu. Međutim, veći je problem što selektor Zvezdan Mitrović, u izvještaju nakon ovog takmičenja, neće moći notirati da je “dobio” makar jednog igrača koji će zakucati na vrata seniorske reprezentacije u narednom ciklusu.

U toku je EP U-20, na kojem je grupnu fazu tim Igora Jovovića odradio bez greške…

Košarka je na prelasku dva vijeka u Crnoj Gori proglašena sportom od nacionalnog interesa. Za nacionalni interes uvijek su se nalazila sredstva. KK Budućnost od tada je u vrhu, prvo SCG, a onda i Jadranske lige. Problem Crne Gore je što su ostali klubovi mnogo slabiji od jedinog šampiona. Još veći što iz oskudne košarkaške baze ne izlazi ni makar jedan talentovan igrač godišnje. Pritom, ne treba računati Nikolu Pekovića. Nikolu Vučevića, Nikolu Mirotića, niti ostale koji su napredovali i sazreli van matične države.

Dule Vujošević je iskoristio tadašnji autoritet i nacionalni naboj, te kroz prve kvalifikacije u kojima je Crna Gora učestvovala dominantno izborio plasman na EP u Litvaniji. Kako mu se komplikovala situacija u CSKA, podnio je ostavku na mjesto selektora. Tada je stručni štab napravio potez koji je imao dalekosežno loše posljedice po reprezentaciju. Postavio je Vujoševića, tada slobodnog trenera, za “savjetnika” Dejanu Radonjiću. U sred priprema došlo je do “promjene koncepcije” i krah u Litvaniji (pobjeda samo nad Makedonijom) bio je neminovan. Radonjić je podnio ostavku, Dule se povukao u Partizan i to je jedino što se tada promijenilo.

Luka Pavićević, kao novi šef stručnog štaba, napravio je opet sjajan kvalifikacioni rezultat. Kad je Nikola Ivanović “trojkom za tri sekunde ispraznio Kombank arenu”, porasli su i apetiti crnogorskih navijača. Uslijedilo je tipično balkansko hlađenje u Sloveniji. Pavićević se prvo sukobio s “nestašnim dječkom crnogorske košarke” Vladimirom Dašićem, a onda i s NBA centrom Nikolom Vučevićem. Epilog, opet pobjeda nad Makedonijom i rani odlazak s EP u Sloveniji i Vučevićevo odbijanje da se odazove daljim pozivima Pavićevića.

Me]utim, Luka Pavićević nije podnio ostavku. Dobio je priliku da vodi reprezentaciju u još jednim kvalifikacijama. Ni tu nije uspio. Bez najboljih košarkaša (Peković, Vučević, Mirotić, Todorović, Dubljević, Dašić, Rajs…) nadao se da može proći. I prošao bi vjerovatno da ga nije zadesio peh – povreda Milka Bjelice, najboljeg od onih koji su pristali da igraju. I opet nije podnio ostavku. Objasnio je da nije imao ni ugovor, pa nema na šta da podnese ostavku. Ali više nije selektor.

Godinu dana kasnije Crna Gora i dalje nema selektora, nema plan daljih aktivnosti, nema viziju, nema kvalitetnu bazu. Ako sve to postoji, onda dugujemo izvinjenje KSCG jer crnogorska javnost za to ne zna. A izgubljena je dragocjena godina. Godina u kojoj se, nakon dotaknutog dna, mogla napraviti realna analiza neuspjeha (gotovo zabranjena riječ jer je predsjednik KSCG ujedno i premijer Milo Đukanović) i krenuti naprijed.

Jedno što znamo u odnosu na prošlo okupljanje reprezentacije je da Nikola Mirotić neće igrati za Crnu Goru. Gladan titula, novi NBA star odabrao je Španiju. I to je njegovo pravo. Španija ga je učinila ovim što sad jeste i ne treba zbog toga kukati.

Za godinu dana KSCG je mogao definisati ko od košarkaša želi da igra za reprezentaciju. Pod ovim podrazumijevam košarkaše koji to zaista hoće, a ne koji igraju da ne bi zaradili suspenziju FIBA na osnovu prijave KSCG. Tragikomična situacija s “patikama” Tajriza Rajsa na početku prošlih priprema, poslije potpisanog višemilionskog ugovora u Rusiji, opomena je za sve.

Nakon definisanja spiska onih koji žele da igraju za svoju državu, moglo se okrenuti mogućim pojačanjima na nedostajućim pozicijama. Sa “privremenim” ili ugovornim selektorom, svejedno. Takva reprezentacija je mogla imati okupljanje, odigrati koju prijateljsku utakmicu s učesnicima EP, napraviti se atmosfera… Ništa od toga.

Za sve to potrebna je vizija. Nećemo kazati da je nema u KSCG, ali nije ispoljena. Ako smatraju da je trofej s Igara malih zemalja, 13. mjesto na Univerzijadi i nastup na EP U-20 dovoljno, bojim se da ćemo i dalje preskakati EP. O svjetskim i/ili OI da ne govorim.

Dio te vizije svakako je izbor selektora. Do sad je KSCG potrošio tri velika imena. Tanjević je iz prijateljskog odnosa s ljudima koji vode savez odradio svoju rolu. Da li će iz privremenog postati trajno rješenje zavisi od mnogo faktora. Ne samo košarkaških. Nema Crna Gora mnogo trenera koji bi mogli obavljati funkciju selektora, kao Srbija ili Hrvatska, pa da se ne žuri s izborom.

I na kraju opet da se vratimo na početak: “Ko će igrati za Crnu Goru u sljedećim kvalifikacijama”? Pođimo redom.

Svaki put se na širem spisku nađe ime Nikole Pekovića. Oni koji poznaju stil života stamenog centra, ne daju ni pet posto šansi da opet zaigra u crvenom dresu. Naročito ne u kvalifikacijama. Prosto, njegova Minesota nema obaveza u plejofu što Pekmen koristi da se maksimalno – opusti. S treninzima počinje krajem avgusta, a reprezentativne obaveze počinju krajem juna. Time je sve rečeno.

Drugi Nikola, po učinku sigurno najbolji crnogorski košarkaš, Vučević je sasvim drugi tip. Profesionalac od malih nogu sigurno će raditi po planu Orlanda. Tu je na potezu selektor i KSCG, da pronađu kompromis kojim bi sve tri strane bile zadovoljne. Oko Vučevića bi trebalo graditi reprezentaciju jasno je i laicima.

Ukoliko Tajriz Rajs i dalje bude opcija za jedinog stranca, s njim bi se morao postići jasan dogovor, da opet ne budu “patike” problem. Što se ostalih tiče, nema Crna Gora ne znam koliko košarkaša da bi mogla bagatelisati jednog Dašića, ili Vraneša…

Jedno ljeto bez vrhunske reprezentativne košarke bilo je sasvim dovoljno. Ili možda nije!?

 

Photo: FIBA Europa