Kao da se nešto prelomilo one večeri u Madridu kad je pobeđen Real, i to u pozitivnom smislu – što se tiče Crvene zvezde. Na krilima te atmosfere i poleta Beograđani su prosto razneli Efes (100-81), i sada su sve kalkulacije u igri. Zvezda ima četiri pobede, samo jednu manje od timova koji su u sredini tabele. A ta „sredina“ ide u plejof…
Lično mislim da je na sjajnu Zvezdinu predstavu mnogo uticala dvorana „Aleksandar Nikolić“. To je posle velike pobede rekao i junak večeri Džejms Feldin. „Ovde smo kao kod kuće, potpuno je drugačija atmosfera nego u Areni“, izjavio je ovaj momak koji je meč završio sa 29 poena i indeksom 32 (najbolja njegova predstava ove sezone). U starom dobrom „Pioniru“ (moram ga i tako zvati jer je ta dvorana ipak postala jedan od prepoznatljivih beogradskih simbola) mnogo bolje se oseti energija navijača nego u „Štark areni“. A koliko je to vetar u leđa domaćinu, toliko je i parališući faktor za protivnike. Čak sam siguran da bi Zvezda mnogo teže izašla na kraj sa Efesom u areni na Novom Beogradu, jer tim iz Istanbula uopšte nije naivan, sastavljen je od odličnih pojedinaca i ima podjednako dobrog trenera (Velimira Perasovića).
Naravno, sve je ovo lepa priča koja pada u vodu onog trenutka kad se menadžment Crvene zvezde suoči sa komercijalnim izazovima, a tada je računica laka i jasna: dvadesetak hiljada gledalaca će sigurno doneti neuporedivo veću zaradu nego 7-8.000, a klub ipak živi od zarade od ulaznica (i od sponzora), ne od sećanja i nostalgije. Bilo kako bilo – hvala rok bendu „Scorpions“, zbog čijeg koncerta je ova utakmice premeštena iz arene u manju dvoranu. I hvala onima koji nisu uspeli da na vreme vrate ovaj meč u arenu kad se saznalo da su „Scorpionsi“ otkazali nastup zbog bolesti pevača.
Neke muzike je bilo i u hali „Aleksandar Nikolić“, ali se nije čula od huka navijača. Mislim na himnu Evrolige, njene note se mnogo lakše pokriju skandiranjem u ovoj dvorani nego u onoj većoj. A protivnički igrači kad vide i čuju taj obavezni performans razrogače oči i prosto ne znaju gde su. Ni igrači Efesa nisu bili imuni na to, počeli su nekako uplašeno i Zvezda je odmah stekla prednost koju je tokom utakmice samo uvećavala. U jednom trenutku u prvom poluvremenu crveno-beli su trojke šutirali nestvarnih 6 od 8. Kasnije je taj procenat nešto pao, ali do kraja je ostao fenomenalanih 50 odsto: 14 od 28.
Vukao je Feldin, pogađao i dvojke i trojke sa lakoćom, kljukali su ga upotrebljivim loptama Ročesti i Davidovac. Zapaženu epizodu imao je Stefan Janković, koji je ozbiljna Zvezdina snaga u reketu.
Posle utakmice trener Alimpijević je hvalio timsku igru i odbranu. Rekao je da su posebno spremali taktiku da zaustave ofanzivne skokove Efesa, po čemu su lideri u Evroligi. Uspeo je domaći tim u tome, limitirao je protivnika na 9 uhvaćenih lopti u napadu, tri manje od Zvezde. Međutim, utakmicu nisu odlučili skokovi, nego trojke. Efes ih je postigao čak osam manje od domaćina, to su 24 poena a izgubili su sa 19 poena razlike. Eto, i statistika može nešto da otkrije (ma otkrije ona često razne stvari, samo mnogi ne vole da je čitaju i analiziraju).
Zvezdi u Evroligi predstoji meč u gostima sa Valensijom (u ovom kolu izgubila od Makabija, ima tri pobede), a posle toga sa šampionom Evrope Fenerbahčeom. Eto dve prilike da ovaj tim ponudi odgovor na pitanje postavljeno u naslovu: da li je sve moguće?
Photo: Euroleague