Dešava se ono čega sam se pribojavao – Zvezda je i drugi put poražena od direktnog konkurenta za Top 8 (Žalgiris, 79-88) a sledi joj serija od pet mečeva sa evropskim velikanima (Fenrbahče, Makabi, Olimpijakos, Real Madrid, CSKA). Preti opasnost da se uđe u ozbiljnu seriju poraza, da naš šampion ostane bez nade u donjem delu tabele Evrolige i da padne interesovanje za to takmičenje. E – toga sam se plašio. Da se ne dogodi da Zvezda drugi deo Evrolige igra pred polupraznom Kombank arenom. Čini mi se da je večerašnji poraz od Litvanaca opasno približio takav scenario.
Ispostavilo se kao apsolutno tačno ono na šta je Dejan Radonjić upozoravao pre utakmice: Žalgiris nikako ne odgovara Crvenoj zvezdi. To je tim koji mnogo skače, i dokazali su takvu reputaciju sa čak 15 uhvaćenih lopti više od Zvezde. Dakle – imaju ili bolje centre, ili su atletski spremniji. Mislim da je i jedno i drugo u pitanju. Iznenadio je Zalgirisov centar Antanas Kavalijauskas, igrač utakmice sa 24 indeksna poena. Ovaj simpatični bradonja koji ima 32 godine i 208 centimetara imao je tri ofanzivna skoka, na njemu je napravljeno pet faulova, sjajno je igrao pikenrol sa svojim bekovima i na kraju završio meč sa 20 poena. Nije u Beograd došao sa nekom velikom reputacijom, ali odlazi kao čovek koji je – čini se – sahranio Zvezdine snove. Da su uspeli njega da zaustave, kao i snajperistu Milaknisa (poznat je njegov stil, u Evropi je mnoge iznenadio ali su mnogi i pripremili taktiku za njega) – crveno-beli bi slavili i zadržali nadu. Ovako, teško će uspeti da uhvate priključak sa najboljima. Daj Bože da grešim…
Trener Radonjić je, kad već nije mogao da računa na pomoć Luke Mitrovića, upario Kuzmića i Bjelicu. Njih dvojica su skoro ceo meč bili tandem na parketu, ali nisu baš delovali uigrano. Bjelicu je trebao da menja Marko Simonović, i on je to činio sve dok nije napravio nesmotrenost kakva reprezentativcu i tako iskusnom igraču ne sme da se desi. Prigovorio je sudijama, dobio tehničku – petu ličnu, i ostavio svoj tim na cedilu krajem treće četvrtine. U trenucima kad se utakmica lomila i odlučivala on je sedeo na klupi.
Kao i u nekim ranijim mečevima, Radonjić se opredelio da u poslednjoj četvrtini igru vodi Nejt Volters, dok je Jovića ostavio na klupi. Istina je da je Jović daleko od reprezentativne forme, ni na ovoj utakmici nije se proslavio, ali ni od Voltersa trener nije dobio ono što je očekivao. Amerikanac je sve odrađivao zaista korektno, ali bez imalo žara i emocija. Zvezda je gubila, a on je igrao kao da njegov tim vodi. Ni u jednom trenutku se nije približio onoj nevidljivoj granici iza koje postaješ ili heroj, ili tragičar. On nije mogao biti ni jedno ni drugo jer se kretao u nekim sigurnim i mirnim vodama. A to je Žalgirisu savršeno odgovaralo.
Kad se svemu tome doda katastrofalno veče Branka Lazića (šut iz igre 0-5, indeks minus 8!), loše izdanje Marka Gudurića (nula trojki iz jednog pokušaja, indeks minus 3), skraćena klupa zbog nespremnosti do juče povređenog Mitrovića i čak devet promašenih penala (od toga Kuzmić 5) – epilog i nije mogao biti drugačiji.
Photo: Euroleague
Kavalijuskas ima 32 godine