

Za koji dan, 1.septembra, u madridskom hotelu “Melija Kastilja” na okupu će biti prošlost i sadašnjost španske košarke, njena istorija koja traje 80 godina. Španija je prvu utakmicu odigrala u aprilu 1934. protiv Portugala u kvalifikaciujama za prvo EP u Ženevi 1935 (33-12) na kome su osvojili srebrnu medalju. Federacija je za 1.septembar zakazala skup igrača koji su igrali 150 ili više puta za državni tim. Na spisku su 22 košarkaške legende Španije, a 21 as potvrdio je dolazak u Madrid. Izostaće samo Hose Luis Kalderon koji je u potrazi za novim klubom u NBA.
Na jednom mestu naći će se, prema broju odigranih mečeva, sledeće legende:
Huan Antonio San Epifanio – 239
Nino Buskato – 224
Huan Karlos Navaro – 223
Felipe Rejes – 210
Vejn Barbender – 190
Hose Marija Margalj – 188
Andres Himenez – 187
Rudi Fernandez – 185
Hose Manuel Kalderon – 179
Huan Antonio Korbalan – 178
Emilijano Rodrigez – 177
Fernandno Romaj – 174
Alberto Ereros – 172
Karlos Himenez – 170
Horhe Garbahosa – 167
Pau Gasol – 166
Rafa Ruljan – 162
Luis Migel Santiljana – 160
Đordi Viljakampa – 158
Feran Martinez – 156
Mark Gasol – 152
Kliford Luik – 150
“Biće to akt poštovanja prema našoj istoriji”, rekao je Hose Luis Saez, agilni predsednik španske košarkaške federacije.
Ideja je sjajna, i prvo što mi pada na pamet jeste: zašto je ne bismo koprirali? Nemam evidenciju ko je sve od naših asova, bivših i sadašnjih, odigrao, recimo, 100 ili više utakmica ali to, valjda, nije problem pronaći? Bila bi to lepa prilika da se naša publika podseti asova koji su stvarali istoriju, krčili put ka zvezdanim visinama na kojima je naša košarka dugo bila i gde će, nadamno se, ponovo biti. Živim u Španiji, lično poznajem većinu od igrača koji će 1. septembra ući u neku vrstu španskog košarkaškog “Hall of fame”, i znam koliko su cenjeni u sportskoj javnosti. Često su u medijima jer imaju šta da kažu a njihova se reč sluša i uvažava. Njihova popularnost daleko je od one kad su bili igrači, ali i danas su poštovani, uvažavani, prisutni u sportu kome su mnogo dali i od koga su mnogo dobili.
Možda u našem slučaju kriterijum ne mora da bude 100 ili 150 utakmica, možda mogu da budu osvojene medalje na velikim takmičenjima ili neka kombinacija tih elemenata. Kriterijum je stvar tehnike i dogovora, važna je ideja. Naravno, sada je kasno da se bilo šta učini, jer reprezentacija za koji dan ide na Evropsko prvenstvo, ali ima dovoljno vremena da se za olimpijsku 2016. izrade kriterijumi i pozovu igrači, zašto ne i treneri, koji su stvarali našu blistavu košarkašku istoriju.
Dobre ideje nije sramota kopirati.
Photo; youtube