Dan kad je Boston Garden otišao u legendu
- May 14, 2016
- 1 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in BlogNBA
Najveći uspesi Boston Seltiksa vezuju se za njihovu dvoranu “Garden”, ali samo bolje upućeni znaju da ona ne postoji već skoro dvadeset godina. Poslednju utakmicu Seltiksi su tamo odigrali 5. maja 1995. protiv Orlanda u prvoj rundi plejofa, i izgubili 77-82, a poslednji koš postigao je Horas Grant (Orlando). A definitivno su spustili zavesu u toj dvorani hokejaši Boston Bruinsa 14. maja iste godine. Bageri su obavili svoj deo posla 1998, a danas Seltiksi igraju u “TD Gardenu”.
Ideju da podigne dvoranu u Bostonu dobio je promoter boks mečeva Teks Rikard, koji je počeo širom Amerike da podiže kopije njujorškog “Medison Skver Gardena”. Planirao ih je sedam, jednu u Bostonu koja je završena 17. novembra 1928. i nazvana je “Boston Medison Skver Garden”. Trideset godina kasnije naziv je skraćen u prepoznatljivi “Boston Garden”. Gradnja je koštala za ono vreme ogromnih deset miliona dolara – duplo skuplje od njujorškog “Medisona” koji je napravljen 1925. Bostonska dvorana bila je “treći Medison”, nažalost preostale četiri Rikard nije izgradio jer je umro 1929.
“Garden” je prvenstveno bio namenjen hokejašima, oni su ga svečano i otvorili utakmicom domaćih Bruinsa i Montreal Kanadijensa. Pred oko 17.000 gledalaca koji su u opštoj gužvi i metežu polomili sva stakla i vrata, slavili su gosti 0-1. Kapacitet dvorane za košarkaške utakmice se menjao. Prvobitno je iznosio 13.909 mesta (od 1928. do 1968.), a pred rušenje iznosio je 14.890. U avgustu 1930. uz “Garden” je izgrađen mamutski hotel sa 500 soba koji je bio povezan sa dvoranom vazdušnim mostom. U tom hotelu su u septembru 1964. odseli Bitlsi, koji su držali koncert u dvorani. Samo šest godina kasnije hotel je bankrotirao, 1976. je zatvoren, a 1983. srušen eksplozivom.
Ne sluteći da će se njegovo remek-delo proslaviti košarkaškim utakmicama, Teks Rikard je zamislio da “Garden” treba biti mesto gde će se održavati boks mečevi, i to tako što će svaki gledalac vrlo dobro moći da vidi znoj i krv na telima boraca. To je i razlog što je dom Boston Seltiksa bio poznat kao dvorana u kojoj su gledaoci najbliži igračima u celoj NBA ligi. Ne samo najbliži, nego i najglasniji, jer “Garden” je imao specifičnu akustiku koja je činila neverovatan osećaj kad publika počne da kliče Bilu Raselu, ili kasnije Leriju Birdu. To je bio jedan od razloga što je “Garden” bio najteže osvojiva tvrđava u celoj ligi, a u sezoni 1985-86 Seltiksi su kod kuće zabeležili nestvaran rekord – 40 pobeda i samo jedan poraz!
Parket u Boston Gardenu
Enterijer dvorane je posebna priča. Legendarni drveni parket na kome su igrali košarkaši bio je prvobitno postavljen u hokejaškoj dvorani “Boston Arena”, pa je prenet u “Garden” 1952. Kad je 1995. otvorena novosagrađena dvorana u nju je donet taj isti stari parket, i ostao je do decembra 1999. Tada je konačno zamenjen novim, a stari je isečen na komade koji su se prodavali kao suveniri, jer ipak su po njemu trčali i skakali najveći košarkaši svih vremena.
Leri Bird na parketu stare dvorane
Na aukciji su prodavane i stolice, a šampionske zastave Seltiksa i dresovi koji su povučeni završili su u sali za trening u Valtamu (Masačusets). Mislilo se i na stari semafor marke bulova, koji je sa svojim analognim pokazivanjem vremena bio pravo čudo tehnike kad je montiran 1940. On je završio svoju priču u starom “Gardenu”, ali je počeo novu kao javni sat u šoping molu u Votertaunu.
Inače, za starom dvoranom najmanje su žalili sami sportisti koji su se takmičili u njoj. Hokejašima je smetalo što je teren bio manjih dimenzija od propisanih, a košarkašima što nije postojao sistem klimatizacije. Vrućina u hali postajala je nesnosna, pa su tako 1984. za vreme pete utakmice NBA finala plejofa donešene boce sa kiseonikom da se igrači oporave dok sede na klupi. Tog dana u “Gardenu” je izmereno plus 36 stepeni. A umela je da se, zbog razlike u temperaturi vazduha i leda, stvori magla pa su gledaoci nekih hokejaških utakmica jedva razaznavali igrače.
Muzičari su obožavali “Boston Garden” zbog izvanredne akustike. Pored već pomenutih Bitlsa, pamte se koncerti Elvisa Prislija 1971, ili Rolingstonsa godinu dana kasnije. Pink Flojd su bili prvi koji su doneli opremu vredniju od milion dolara. Bilo je to 1977. na njihovoj “Animal” turneji. A više od bilo kog drugog benda, u staroj dvorani nastupali su Grejtful Ded – 24 puta. Zato su i dobili pravo da sa šest koncerata svečano zatvore “Garden” u septembru 1995.
Rušenje Boston Gardena
Već početkom sedamdesetih postalo je jasno da “Garden” ne zadovoljava mnoge standarde. Ukazala se potreba za većom i modernijom arenom pa je 1972. bostonski gradonačelnik Kevin Vajt najavio gradnju hale sa 18.000 mesta. Planovi i investitori su menjani u narednim godinama i decenijama, a “Garden” je postajao sve ruiniraniji. Konačno, u februaru 1993. kompanija “Delaware North” objavljuje da je dobila sve dozvole, a u aprilu je počela gradnju nove dvorane koja se trebala zvati “Shawmut Center”. Tokom izgradnje investitora je preuzela banka “Fleet”, pa je naziv hale promenjen u “Fleet Center”. Kasnije je ime menjano još dvaput: najpre u “TD Banknorth Garden” (2005.), pa u “TD Garden” (2013.).
Ostala su neizbrisiva sećanja na legendarni “Boston Garden”, a za istoriju je ostala upamćena i poslednja odigrana utakmica između Seltiksa i Orlanda. Evo i sastava:
Boston Seltiks: Di Braun, Šerman Daglas, Dominik Vilkins, Erik Montros, Derek Strong, Dino Rađa, Ksavijer Mekdanijel, Greg Majnor, Pervis Elison.
Orlando: Anferni Hardavej, Horas Grant, Nik Anderson, Šakil O’Nil, Donald Rojal, Denis Skot, Tri Rolins, Džef Tarner, Brajan Šou.
Photo: Boston Celtics
bila je legendarna dvorana imala je dušu,, puno lijepih utaimicase tu igralo icelicsi osvajali naslove,, dobri stari garden