Dileme posle povrede Stefa Karija
- April 25, 2016
- 1 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in NBA
Pola Amerike, a njena Zapadna obala skoro cela, u ponedeljak uveče je sa strepnjom čekala vesti iz medicinskog centra u Oklendu. Čekala se dijagnoza povrede kolena Stefa Karija, najboljeg košarkaša sveta u poslednje dve godine, zvezde Golden Stejt Voriorsa. Od toga da li će on igrati u nastavku plejofa zavisi mnogo toga što se čak ne da izraziti u ciframa, dolarskim ili bilo kojim drugim. Zavisi da li će Ratnici odbraniti titulu, koliko će utakmica odigrati u seriji protiv Hjustona (vode 3-1), kasnije verovatno protiv LA Klipersa (koji vode protiv Portlanda 2-1), koliko će publika potrošiti u hali i ispred TV ekrana širom SAD, kakva će biti cena sekunde TV reklama, koliko će se sponzori isprsiti…
Poslednje vesti govorile su da se ne radi o najtežoj povredi – kidanju prednjih ukrštenih ligamenata (što su snimci i potvrdili, a Kariju je određeno dvonedeljno mirovanje). Stručnjaci tvrde da je dobar znak što je Kari, koji se povredio pred kraj prvog poluvremena utakmice protiv Hjustona kad se nezgodno (on kaže “glupo”) okliznuo, pred početak drugog poluvremena izašao na zagrevanje i pokušao da igra. Da su prednji ukršteni ligamenti (ACL) u pitanju – ne bi mogao na nogu. Ovako, verovatno se radi o istegnuću unutrašnjih ligamenata. Stef je silno želeo da igra i tako povređen, a kad mu je trener Stiv Ker rekao da sedne na klupu momka su oblile suze. Pritrčao je njegov saigrač Drejmond Grin, zagrlio ga i rekao: “Nemoj da te vide kako plačeš! Pobedićemo ovu utakmicu za tebe”. Obećanje je održao.
– Stef je jedan od najvežćih takmičara koji postoje na ovom svetu – rekao je Grin kasnije novinarima. – On je sjajan, njegov šut je neverovatan, fantatsično barata loptom, ima taj “oopty-doo” stil, ali mnogi zaboravljaju kakav je on takmičar. Stef je kompletna zver, i to ga čini takvim kao što jeste – najvećim!
“Zver” iz Oklanda je ove godine ponovo najbolji strelac NBA lige sa prosekom od 30,1 poena po utakmici. Iza ovog podatka kriju se neke potpuno neverovatne brojke: Kari šutira trojke 45,4 odsto, a pogodio ih je tokom sezone rekordnih 402! Penale šutira – 90,8 odsto! Uz sve to, prosečno po utakmici dodaje 6,7 asistencija i 5,4 skoka. Kapa dole!
Voriorsi su, predvođeni Stefom Karijem, ove sezone nanizali 73 pobede (u 82 utakmice regularne sezone). Pet više nego slavni Boston Seltiksi davne 1972-73, ali neka poređenja se nemonovno nameću. Na primer, baš ta Karijeva povreda. Isto tako se u plejofu u proleće 1973. povredio Džon Havliček, u ono vreme superstar Bostona.
Seltiksi su se te godine, predvođeni Havličekom i Dejvom Kouensom (obojica su izabrani među 50 najvećih igrača NBA lige svih vremena) nanizali 68 pobeda, izjednačivši dotad drugi najbolji skor, i u finalu Istočne konferencije podelili su megdan sa Njujork Niksima. Posle prve dve utakmice rezultat je bio izjednačen, 1-1. U trećoj Džon Havliček je postigao 29 poena, ali je Boston izgubio. I još mnogo gore od toga: izgubio je Havličeka, koji je povredio rame. Bilo je izvesno da neće moći igrati utakmicu broj 4. Posle povrede dao je izjavu novinarima:
– Išao sam na rentgen, ništa nije polomljeno, samo su istegnuti mišići. Nadam se da ću moći da pomognem mom timu.
Boston je izgubio četvrtu utakmicu bez svoje najveće zvezde, ali je Džon na sopstvenu odgovornost odlučio da zaigra u petoj. Ušao je sa klupe, postigao 18 poena, i Seltiksi su smanjili vođstvo Niksa na 2-3. Međutim, izgleda da je Havliček prerano odlučio da zaigra, pogoršao je povredu, pa je u šestoj utakmici uglavnom sedeo na klupi. Njegov doprinos je bio minoran – 9 poena, 2 asistencije i 2 skoka za 27 minuta. Ipak, Boston je slavio, i otišlo se u majstoricu, u sedmu utakmicu koja je odlučivala ko će u veliko finale.
Nažalost, Havliček i pored najbolje volje nije mogao da bitno pomogne svom timu. Stegao je zube i odigrao par minuta, postigao je i četiri poena, ali je Boston izgubio 78-94.
– Bolelo me rame i cela ruka, pogotovo kad bih pokušao da dodam loptu. Video sam slobodne saigrače, ali jednostavno nisam mogao da dobacim do njih od bolova – rekao je posle poraza Džon Havliček.
A Don Nelson, čovek koji je mnogo godina kasnije stigao do Kuće slavnih kao trener istih ovih Golden Stejt Voriorsa, na toj utakmici bio je rezerva Havličeku. Kasnije je dao zanimljivu izjavu:
– Sve vreme smo igrali sa mišlju da će Džon ponovo biti Džon, onaj isti, samo da treba da izdržimo bez njega i sačekamo ga da se vrati. Nažalost, Džon nije bio Džon.
U sličnoj situaciji je sada tim Ratnika iz Oklenda. Srećna okolnost za njih je što vode u seriji protiv Hjustona 3-1, i skoro sigurno će uspeti da zabeleže još jednu pobedu koja ih vodi u polufinale Zapada. Međutim, ako ostanu bez Karija teško će protiv Klipersa, a u takvoj konstelaciji iznenada se San Antonio Sparsi nameću kao glavni kandidati za titulu prvaka. Majkl Džordan kao da je predvidio ovakvu mogućnost, kad je prilikom obaranja rekorda Voriorsa, njihove 73. pobede, rekao: “Čestitam im, ali hajde da vidimo kakvi će biti u plejofu. Moji Bulsi u sezoni kad smo imali 72 pobede osvojili su titulu . Baš me interesuje da li će i Voriorsi uspeti da vežu dva trofeja u dve godine”.
Boston Seltiksi su 1973. shvatili da ne mogu biti prvaci ako “Džon nije Džon”. Uskoro će i Golden Stejt Voriorsi biti suočeni sa dilemom mogu li pobeđivati i dalje ako “Stef nije Stef”.
Photo: NBA
Uocio sam jednu gresku u tekstu. Bulsi su u sezoni 95-96 ostvarili skor 72-10, tako da je te sezone uzeta prva titula od Jordanovog povratka, a ne druga uzastopna. Houston je bio prvak u sezoni 94-95.