Dugi: Biju Turci, al’ biju i Rusi
- September 2, 2017
- 0 comments
- Miroljub Damnjanović Dugi
- Posted in BLOG: DUGI
I poče ovo što jedva sačekasmo da počne, jer samo da više ne rade pošte zbog još nekog otkaza. Ovo pišem pod utiskom jučerašnje pobede. Kao prvi mačići se u vodu bacaju. Ma da li je neko pitao macu koja ih je omacila da se sa tim slaže? I kao pobedi se ne gleda u zube.
Šampionat poče i nadam se da neće tako da nastavi, kao Bože me prosti onaj kilosterski US open koji niko i ne gleda a vesti u novinama su stranicu pre Među nama ili telefona.
Nisam gledao one utakmice koje „favoriti“ igubiše (Francuzi, Litvanci). Odgledah, što odavno ne pamtim tri utakmice juče:bBivšu braću protiv Mađara, čija mi klupa poznata kao da igraju Crnogorci. Od košarkaških utakmica još pomno odledah i naše, i napaljeno se radovah i na kraju ono treće što je naka kompilacija ragbija, rukometa i od košarke koševi.
Odmah mi u pamet dođe ono polufinale za koje smo se uhvatili da je onaj Tunčeri navodno nagazio liniju. Pre neko veče i Boša je, toliko ga to opterećuje, rekao da su kamere iz jednog ugla potvrdile da je sve bilo čisto. Sećam se i da je naš selektor tada, mimo svog običaja, naveo nekoliko desetina grešaka sudijskih na našu štetu.Obrušiše se na njega i to prođe kako prođe. A sećam se da je taj isti Tunčeri u prvom minutu utakmice imao sam bonus za sve četiri četvrtine, da su pojedini prekršaji bili za Guantanamo. Od čuvenog Montevidea tridesetih, pa nekog finala u Dejvis kupu u Paragvaju i, konačno, one Grčke 1987, ne videh domaćinskije suđenje od tog SP.
Tamo svi vrše pritisak na sudije – klupa. loža, tribine, zapisničari, redari i sve se to podvodi pod neko nazovi navijanje. Nešto je i ovaj deo nebeskih Srba pod nadimkom Rusi počo da bije sinoć. Mada koliko se sećam Rusi oduvek tukoše, samo ne bejahu biveni. I nekad su mnogo kukali. Sad to rade braća Turci. Odvaljuju i samo se čude. Ako se ovako nastavi, možemo da na prevaru prijavimo onih dvadesetpetoricu koji otkazaše unuverzijadu. Možda će da pristanu za EP. Imamo još fore, ima pošta na stanici.
I nešto sam zapazio. Zato sam odmah jutos proveravao koje sudije su sudile pomenutu utakmicu (videh kasnije Italijan, Kanađanin i Slovenac). Jer ako nisu sa naših bivših prostora onda se Srbija debelo instalirala u košarkaški svet bar u sferi lingvistike. Svo vreme je Ulker dvorana odzvanjala od uzvika na već sada internacionalnom košarkaškom jeziku: Pizdo prodana, pizdo prodana . . . (Nisam siguran da li bejaše č ili z). Tek načuo sam da je odeljenje za lingvistiku naših navijačkih grupa iz Pionira održavalo tajne seminare na Bosforu. Onaj Osman ne vadi onu stvar iz usta, ali ima opradvdanje – sa ovih je prostora. I nisam siguran, ali moja trenutna paranoja i teorija zavere učila je da je i Saridža onu apsolutno glupu tehničku dobio zbog nečeg sličnog. Iz svega izvučemo neku vajdicu. . . .
Ako ovako ostane biće gusto pogotovu posle grupne faze. To se najbolje unapred predupredi tako što se domaćini eliminišu ranije, kao nas 2005, ili sad Poljake u odbojci.
I još malo teorije zavere. Danas igramo protiv Nemaca odbojku a izabraše našu Maju Ognjenović za nekog sekretara tamo u CEV-u. Imam dojavu od jednog poštara i jednog taksiste koji su mi ,onako važno, namignuli. Prvo sam pomislio da su neki od „onih“, ali kad sabrah dva i dva samo mi se ukazalo.
Ma Srbe svi mrze. Ali Španovićka osvoji Dijamansku ligu. Čujem da je sada imala Luj Viton, original, zihernadle. Opet u poslednjem skoku. Ali je sad ona Bartoleti pri najboljem poslednjem letu prestupila. Zihernadla ili ne. . . .Tek samo se na jednom mestu sinoć pojavila ta vest i jutros u novinama je nema. Možda ima još nekih komisija u IAAF-u. Ali opet svetsko prvenstvo je svetsko prvenstvo, ali 50.000 evrića je 50.000 evrića. Vajdica. . . .
Uz sve ovo moje zajebavanje i cinizam, duboko verujem u neku i ravnotežu i božiju pravdu. Međutim, ako menjaš prirodu i ako je ne poštuješ vrati se i kao požari na Jadranu, poplave u Teksasu.
Ovo i pišem,a već sam ranije pominjao o kriterijumima sudija koji, izgleda, zbog troškova, hoće da ujedine organizacije (rukomet, hokej, košarka i ragbi) u jednu. U smislu da su to „muške” domaćinima se gleda kroz prste. Sada pročitah i Sašinu kritiku na neprimenjivanje nečega što je planu suđenja dogovoreno baš u cilju očuvanja specifičnosti i lepote igre. Jako teško prevazilazimo „lijeva skretanja“ u košarci devedsetih.
Nekako mi se mota u glavi da je ona naša, jugoslovenska reprezentacija, po mom mišljenju najjači beli sastav ikada prevazizila svojom snagom svaki pokušaj kalkulacije. Zato se i divim Amerima jer još uvek im niko ništa ne može, mnogo su ispred.
A mi da smo kompletni, verujte, imali bismo štofa da im se približimo i da nas se plaše i respektuju i da, u krajnjoj liniji, uvek imamo rešenje kao moj prijatelj iz Radničkog, bokser Milivoje Bašić čiji sam primer izneo u jednom od skorašnjih moji pisanija!
Smrt fašizmu-sloboda narodu. . . . ovo jeste iz drugog pismenog, ali ne znam što mi izlete. Možda i ne mora da koristi ali ni da šteti. . . . .
Photo: FIBA