Dugi o Zoranu, nekim novim Nemcima i Škotima
- March 11, 2016
- 9 comments
- Miroljub Damnjanović Dugi
- Posted in BLOG: DUGI
Sećate li se onog vica kako je u (nekadašnjem) Titogradu nestalo struje, pa su desetine ljudi stajale pola sata na pokretnim stepenicama? Mi se, kao, zezamo na nečiji račun. A juče u Kliničkom centru Srbije, na ulazu sa onim velikim rotacionim vratima, u kojima u svakoj četvrtini može da stane desetak ljudi, sve odjednom stade. U ulaznom delu je bilo osmoro, a u izlaznom petoro ljudi i jedna žena u kolicima. Vrata se ne okreću, a ljudi stoje. Ne, nisu bila pokvarena. Trebalo ih je samo malo pogurati. Svi stoje i čekaju da neko drugi to uradi…
Da li nas je sramota da sami uradimo nešto za sve, da povučemo? Sudeći po ovom bizarnom primeru – jeste. Kad sam sam, sve posmatram i primećujem. Tek – koraknuh prema rotaciji kad se neko iz “zatvorenog dela” setio da pogura vrata. Možda baš ona žena u kolicima, ne bi me čudilo.
Uverio sam se bezbroj puta da je ovaj život umetnost mogućeg, ali da smo toliko samoživi ili zaokupljeni sobom i svojim problemima… Zagledah se i pomislih da nas iz prikrajka možda gleda Nikola Pašić, klima glavom uz ono njegovo poznato: “Znaš ti nas, j… ”
Ne volim, čak se gadim od mirenja i prilagodljivanja ovakvom načinu života i razmišljanja. A znam jednog čoveka, poznanik mi je i ne družimo se previše, tu i tamo se vidimo, nažalost tamo dole pri kraju Ruzveltove gde je ulaz u groblje. Tu se viđamo sve češće. Hteo je da bude Dorćolac, ali nisam siguran da su ga do kraja prihvatili. Zatvoren je to kraj, kao i Crveni krst, uostalom. Ali moj Zoran, tako se zove poznanik iz ovog prisećanja, je bio veliki. Uvek prvi u idejama i realizaciji, u vođenju drugih, sa onim velikim kuglicama ispod stomaka. Bavio se sportom u kome je pamet, sportska inteligencija i brzina razmišljanja zakon. A on je u svemu tome bio ispred svih. Bio je košarkaš Crvene zvezde i u njoj ostavio, možda,
najdublji trag. Zahvaljujući njegovim imaginacijama postala je evropski vredan klub.
Kao igrača sam ga veoma poštovao još od momenta kad sam ga prvi put video na Krstu. Bila je velika čast igrati protiv njega, i lepota onih naših čuvenih trening odmeravanja snaga na pomoćnom Zvezdinom terenu, onom sa mnogo grba. Za pamćenje.
Talentovan za sve, svuda se nametao kao vođa, i u košarci, fudbalu, odbojci, stonom tenisu… Kao igrača kroz juniore ga je tesao i usmeravao veliki Zdravko Kubat, dugo godina Zvezdin guru mladih. Kao takav naučio ga je da su iskrenost i neposrednost osnovne pretpostavke uspeha u sportu. A Zoran ja bogom dan za to.
Igrali smo mnogo puta protiv Crvene zvezde, i svaki put mnogo zapinjali, čak i kad smo bili najjači veoma teško smo izlazili na kraj sa njima. Veliki su tim bili, i najveći udeo u tome je imao Zoran. Ja sam ga na jednoj utakmici uspešno čuvao, i uz to sam bio efikasan u napadu, i mi tad osvojismo prvenstvo. Prelepa nadmetanja sa Zvezdom su bila, kao i uvek.
A već posle nedelju dana to nismo mogli da ponovimo u Kupu. Mnogo je pametan igrač bio. Ali kako je u sportu, dok si unutar četiri linije, prava istina, a on je sebe maksimalno tome posvetio, teško je i skoro nemoguće njemu a i mnogim drugima bilo da se prilgode životu van sporta, punom kompromisa, nepoverenja, lukavosti i nadmenosti bez pokrića. Njegova priroda je “kvrcnula” na skretnici, na povratku iz jedne lepote u neki drugi oblik postojanja iza onih vrata u Kliničkom centru. A kako je kod nas sve po onoj da “pre rata nismo imali ništa, i onda su došli Nemci i uzeli nam sve”, tako i kod njega u klub dođoše i prođoše mnogi koji od tragova ostaviše samo nešto, možda u kupatilu, ili onom manjem delu kupatila, ali Zoran – nije tamo više poželjan. Boje se njegove iskrenosti i iskričavosti. Možda je vreme takvo, jer nema ga ni u savezima, ni u Olimpijskom komitetu, rečju – nigde! Tamo su prilagođeni, možda njegova “neprilagodljivost” ne bi mogla mnogo da pomogne, ali da bi ih svi mnogo više poštovali sa Zoranom među njima – tu nema dileme.
U Zvezdi znam i neke kojima su mesecima uzimane stipendije zato što su na treninge dolazili u Partizanovom dresu, jer su bili navijači crno-belih. To je bilo zabranjeno. Ti postadoše kasnije veliki zvezdaši. E – to su oni prilagodljivi. Zoran nije takav. Znam još jednog takvog, viđam ga svako jutro u ogledalu.
Znam ja da je teško biti prorok u svom selu, skoro nemoguće. Međutim…
Zorana nisu zvali na proslavu kluba. Doduše, bio je to dečiji rođendan u odnosu na moj Radnički, ali ipak slavlje. Mislio sam da Zoran hoće “limun”, znam da ume da bude kurčevit. To prođe tako, i ne bih se ja javio da nisam čuo od prijatelja da je njegov sin, inače veliki uvoznik onog flaširanog “leka” iz Škotske, dobio pozivnicu za proslavu Zvezde. E, jebiga, nije sve tako prosto… Sin, kako nemogaše da ide, zamoli oca, mog prijatelja, inače velikog zvezdaša, da ponese nekoliko flaša sa tamnim i tamnijim nalepnicama i ode umesto njega na proslavu. Elem, ćale nije tako veliki zvezdaš, i “škot” završi na jednoj lepoj partiji preferansa. To je onaj “škot” koji ne traži nezavisnost, jer su mnogi zapravo zavisni od njega.
Sina su zvali zbog “škota”, a mog Zorana iz priče nisu! Ne valja to. Ne osećam se lepo posle toga. Uz to sam ja nebitana osoba, ali i mnogi drugi se osećaju isto tako.
Kad sam ovo zapažanje ispričao u društvu moj imenjak, Miroljub Mice Stojković, reče nešto obeshrabrujuće. Da li znaš, kaže obraćajući se direktno meni, da sam ga ja uveo u košarku i da, bez obzira na to koliko ste vredeli i ti, i Zoran, i njegovi i tvoji, i cela vaša generacija – zaboraviće vas, jer takvo vreme ide i takvi “Nemci dolaze i odnose sve”
Zoran iz priče je moj samo u priči, inače je naš i svačiji Zoran Slavnić – veliki Moka.
Mice Stojković je za jugoslovensku košarku uradio najviše učestvovavši u “trovanju” Moke ovim sportom, ali njegov drugi deo primedbe…?
Ja to vreme neću da zaboravim i zbog sebe, ali više zbog ovog Zorana iz priče, i mnogih drugih Zorana. Ovaj iz teksta ostao je veliki, nekako imam utisak da je sve viši i viši. I ako mu je za utehu, njegove kolege, protivnici i prijatelji ga mnogo, mnogo cene onakvog kakav je, bez rezervi!
A Zoran Moka Slavnić se svojom prirodom izborio da je SLOBODAN čovek, na tome mu posebno zavidim!
Dugi.
Komentar uredništva: Zoran Moka Slavnić igrao je za Crvenu zvezdu od 1963. do 1977, i osvojio dve titule državnog prvaka, tri Kupa Jugoslavije i Kup pobednika kupova. Za reprezentaciju je odigrao 179 utakmica i osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Moskvi, zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu na Filipinima, zlatne medalje na evropskim prvenstvima u Španiji, Jugoslaviji i Belgiji… Jedini je naš sportista koji je igrao i u Crvenoj zvezdi i u Partizanu (pred kraj karijere), i trenirao oba ova kluba.
Photo: YouTube
Jel bio pozvan pre dve godine na godisnjicu osvajanja KPK,pa je javno odbio da dodje omalovazivsi svoje tadasnje saigrace izjavom u stilu da ne zeli da bude sa onima koi tad nisu igrali.Veliki respekt za karijeru,ali vec dugo vremena nije korektan u izjavama prema Zvezdi,a pogotovo prema reprezentaciji,tako da se sve u zivotu vrati.
UVAŽAVAM SVAČIJI STAV PA I VAŠ,SLAGAO SE JA SA NJIM ILI NE.ZORAN JE TAKAV SAV SVOJ ŽIVOT I RANIJE NJEGOVA INDIVIDUALNOST NIJE NIKOME SMETALA.JA INAČE SVOJ A MIŠLJENJA POTPISUJEM PUNIM IMENOM I PREZIMENOM PA MI JE MALO NEPRIJATNO DA REPLICIRAM ŠIFRI??
Slavnic jeste zvezdina legenda, dobar je bio igrac ali brate mili kao covek tesko je s njime saradjivati,,, Uvek mu neko smeta,on bi da sve ljude “okrene” da se njemu prilagode umesto da se sam prilagodjava,,, Ovo bi rekao taman da je moj otac u pitanju!
Za njega bi sigurno bilo mesta u Zvezdu, ali kako saradjivati sa takvom licnoscu? Niko protiv njega nema nista, ni uprava Zvezde, ni navijaci, ali on bi uneo u klub razdor,,, Pre 2 godine mislim, na proslavu godisnjice osvajanja KK (1974) iako uredno pozvan od kluba, nije dosao a svoje drugove (igrace) iz te generacije nicim izazvan izvredjao,,, Izvinite ali ,,,
Ziva istina! Vrlo tezak covek, i kao sto svi vidimo on malo s kim moze da radi,,, Secam se samo da je malo radio u kk Atlas, vrlo malo u reprezentaciju,,, Zasto??? Zato sto misli da je drugi Nikola Tesla, i da mu niko nije do kolena,,, Licno sam ga upoznao i nije mi se svideo generalno,,, On samo gadje na rukovodstvo Zvezde nebi li ga zvali da zasedne u neku stolicu, medjutim moje duboko uverenje je da bi da predsednik Covic sigurno zvao ali jednostavno sa Slavnicem tesko je saradjivati,,, Samo da pitam Slavnica gde je bio kada je Zvezdi bilo mnogo tesko da podigne glas ako li nista drugo??? Svi su cutali kao zaliveni, a sada se pojavili,,, Uz Zvezdu su ostali samo Neboisa Ilic, i Mirko Pavlovic, niko vise,,, Da nije dosao predsednik Covic zbogom,,, Pustite vi price ,,,
Moka je legenda ali nazalost njegova prevelika sujeta ga je unistila. Poslednjih godina nije dao nijednu pozitivnu izjavu ne samo o Zvezdi nego o celokupnoj kosarci. A rezultati koje je postizao kao trener mu bas i ne daju pravo na to. Jako lose je govorio i o svojim nekadasnjim saigracima Duciju i Kapicicu. Takodje, zvali su ga pre dve godine na utakmicu Areni kada je obelezena godisnjica osvajanja Kupa Kupova, odbio je uz prilicno nekorektu izjavu. Dejana Radonjica je vise puta bukvalno ispljuvao ove sezone sto je veoma nekorektno posto su sada kolege, treneri… Sa druge strane, trebalo je da ga pozovu, mada sam siguran da bi odbio poziv ali bar ne bi prozivali klub zbog toga.
DA,PUSTIMO TE PRIČE GOSPODO ZVEZDAŠI,DANAS I TERENSI MILERI,U PRAVU STE
“Svi bi ih mnogo vise postovali sa Zoranom medju njima” … Prva misao koja mi je prosla posle ove recenice je ono evropsko, kada je Darko Milicic posle meca sa Grcima izgovorio ono sto nikada ni ranije ni kasnije nisam cuo o bilo kom sportisti i sportu da je rec. Da li ga je Moka prekorio?! Da li nam je Moka i tada obezbedio to postovanje o kome pricamo… Svaka cast za sve sto je kao igrac ucinio, ali da bi se odrzao status legende, mora se biti malo i gospodin, a on to nazalost nije.
Lepo je secati se Zorana Slavnica kosarkasa, ali to nije isto kao ZS posle toga. Da li se to zove “kurcevitost” ili nekako drugacije ne znam, ali on je morao drugacije da se ponasa posle one reprezentativne epizode. Neko ce reci “To je Moka”, ali nije dovoljno. To je mogao da bude Moka kosarkas, ali ne i neko ko zeli da bude selektor, trener ili funkcioner kluba/reprezentacije.
bot