Eurobasket ’85: Šok za selektora Ćosića
- May 8, 2016
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
U (nekadašnjoj) Zapadnoj Nemačkoj (Karlsrue, Leverkuzen i Štutgart) održano je od 5 do 16. juna 1985. Prvenstvo Evrope, 24. po redu. Igralo se po starom sistemu gde je 12 ekipa bilo podeljeno u dve grupe, pa je onda dolazilo do ukrštanja u četvrtfinalu. Grupe su bile neujednačne po kvalitetu jer su u našoj bili još SSSR i Španija, dok je u onoj drugoj glavni favorit bila Italija, a za preostala tri mesta sa podjednakim šansama borile su se ekipe SR Nemačke, Izraela, Holandije i Čehoslovačke.
Sovjetski Savez je ponovo bio prvi favorit za zlato jer su imali fantastičan sastav. Glavni teret je nosila spoljna linija Valters–Kurtinaitis–Homičus, a pod koševima je briljirala trojka 21-godišnjaka: Volkov, Tihonenko i Sabonis. Naš selektor Krešimir Ćosić je ostao lišen usluga najiskusnijih – Dalipagića, Radovanovića i Žižića – pa su priliku da debituju na velikim takmičenjima dobili Čutura, Vranković, Ušić i Vučević. Najviše se očekivalo od mlade zvezde Dražena Petrovića koji je svoju klasu trebao da potvrdi i u reprezentativnom dresu, a glavnu podršku je imao u kapitenu Knegi, Bobanu Petroviću i Sunari. Po tradiciji, očekivalo se da će se u borbu za medalje uključiti Italija i Španija, a iznenađenje je mogla da priredi domaća selekcija Nemačke sa nekoliko mladih zvezda u usponu.
Jugoslavija je u derbiju prvog kola posle velike borbe savladala selekciju Španije 99:83. Rezultat je mnogo ubedljiviji u odnosu na to koliko su se „plavi“ namučili da bi stigli do pobede. U prvom delu ih šut nije baš služio, pogotovo Dražena Petrovića (2/10), tako da smo na odmor otišli sa minusom od četiri poena (39:43). Tek u drugom delu su naštelovali nišanske sprave, Ćosić je sa zonske odbrane prešao na „čoveka“ što je zbunilo Špance. Utakmica je ipak rešena tek šest minuta pre kraja kada smo poveli sa 81:72. Briljirao je kapiten Andro Knego sa 19 poena (šut 7/9) i deset uhvaćenih lopti. Imali smo čak 16 skokova u napadu, i to je negde i presudilo u krajnjem zbiru. Kod Španaca je najefikasniji bio Fernando Martin sa 19 poena, a podbacio je San Epifanio sa samo 9, šutirajući i za jedan i za dva 3/8.
Italija je u drugom važnom meču slavila protiv Čehoslovačke 82:80, teže nego što se očekivalo. „Azuri“ su uspeli da stignu minus iz prvog dela i najviše zahvaljujući Vilalti (21 poen) osvoje dva važna boda. Čehoslovačka je pokazala da će svim protivnicima biti tvrd orah, a glavni oslonac su im bili veterani Brabenec i Kropilak.
Meč Jugoslovena sa Francuskom je za “plave” ispao mnogo lakši nego što smo očekivali. „Galski petlovi“ poneti dobrom igrom u prvom susretu sa SSSR-om pomislili su da su mnogo bolji nego što su objektivno bili. Od prvog sekunda naši su nametnuli ritam koji im je odgovarao. Utakmica je praktično rešena još u prvom poluvremenu koje je završeno vođstvom Jugoslavije od 65:40. Najveću prednost koju smo imali je bila plus 30, a na kraju ubedljivih 110:89. Svi igrači su dobili šansu, a jedini koji se nije upisao u strelce bio je Sven Ušić. Odnos u šutu je najbolje ilustrovao razliku u klasi između dva tima (69 naspram 49 odsto u korist naših). Prvi strelac meča je bio Dražen Petrović sa 30 poena (šut 9/13) a kod Francuza Stefan Ostrovski sa 22.
Italijani su u derbiju drugog kola mnogo lakše nego što se očekivalo savladali domaćina SR Nemačku 94:79. Sve vreme su vodili i igrali veoma čvrsto u odbrani tako da Nemci nisu imali ni najmanju šansu. Najviše koševa za Italiju je postigao Đilardi (22) a za Nemačku Detlef Šrempf (26). Vredi spomenuti vrlo tesne i značajne pobede Španije protiv Poljske (99:97) kao i Čehoslovačke protiv Izraela (93:92).
Boris Mutić, TV komentator, uložio je kod organizatora protest jer je nemačka TV suviše forsirala ponavljanje pojedinih poteza tzv. slow motion, pa su gledaoci ostajali uskraćeni za značajne momente koji su se u tom trenutku dešavali na terenu.
Utakmica sa Jugoslavija-SSSR trebala je da pokaže koji su stvarni dometi naše selekcije. Iako smo dobro otvorili meč, onog trenutka kada su Sovjeti preuzeli vođstvo više ga nisu ispuštali. Na poluvremenu četiri poena razlike za “zbornaju komandu”, a u nastavka ta prednost je stalno uvećevana da najvećih plus 14 u 33. minutu. Na kraju, konačnih 105:97 i jasan znak da je reprezentacija SSSR u tom trenutku jednostavno jača od nas. Bilo je pravo zadovoljstvo posmatrati duel dva najbolja mlada igrača Evrope, Dražena Petrovića i Arvidasa Sabonisa. Iako je rano ušao u probleme sa ličnim greškama, gorostasni Litvanac je jednostavno bio nezaustavljiv za naše centre. Trpao je iz svih pozicija (34 poena), skakao, asistirao. Da ga povrede kasnije nisu usporile u razvoju veliko je pitanje šta je sve još Sabonis mogao postići u svojoj karijeri.
Ipak, nama su ostala još dva susreta protiv najslabijih ekipa u grupi, Poljske i Rumunije, i sa te dve pobede bilo nam je zagarantovano drugo mesto u grupi. Poljsku smo dobili sa pola snage, u prilično dosadnoj utakmici, sa 106:94. Igrali su svi osim Vrankovića i Nakića, a ponovo je najefikasniji Dražen Petrović sa 31 poenom. Treba posebno istaći Zorana Radovića, koji je svojom agresivnošću prekidao periode mrtvila i pritom postigao 19 poena, šutirajući iz igre 6/6. Iako su nas Poljaci nadskakali (23 preme 15) presudio je naš bolji šut (57,8 naspram 44,9 odsto).
U tom četvrtom kolu desilo se veliko iznenađenje, selekcija Španije savladala je favorizovani SSSR sa 99:92. Selektor Španije Antonio Dijaz dao je zanimljivo tumačenje pobede njegove ekipe: “Taktike nije bilo. Čista improvizacija, pušteno je svim košarkašima na volju da rešavaju probleme kako misle da je najbolje. Jedino u odbrani je morao da se poštuje dogovor i disciplina”. Da li je baš tako bilo ne znamo, no Španci su ostvarili veliki trijumf. Kod Španaca najefikasniji je bio Ituriaga sa 25 poena, a kod Sovjetskog Saveza Sabonis sa 28. Naši novinari su odmah počeli da razvijaju teoriju kako su Sovjeti namerno prepustili pobedu protivniku, kako bi baš Špance izbegli u polufinalu a da se sastanu sa Italijom za koju su procenili da je lakši rival. Kao i uvek, skloni smo teorijama zavere.
Doduše, par dana kasnije Valdis Valters je ponudio zanimljivo objašnjenje razloga poraza svoje ekipe. “Krivci su Amerikanci. Čitavu noć, do šest sati ujutro, na dan meča, gledali smo finalni meč plejofa za titulu prvaka NBA između Boston Seltiksa i LA Lejkersa. Uveliko je počelo da svanjiva kad smo to primetili pa se nismo dobro odmorili”.
Najzad, u poslednjem kolu, protiv najslabijeg rivala Rimunije, u jednoj prilično anemičnoj igri slavili smo sa 102:93. Zahvaljujući neozbiljnoj igri u odbrani dozvolili smo Rumunima da nam daju veliki broj poena. Po prvi put selektor je isprobao petorku u kojoj su bila tri beka, ujedno i najistakutiji akteri na meču – Dražen Petrović (23 poena), Radović (20) i Zorkić (9).
U grupi A tri reprezentacije su završile grupni deo sa po četiri pobede i jednim porazom, pa je međusobna koš-razlika odlučila da Jugoslavija bude prva, SSSR dugi a Španija treća. Zanimljivo je da su preostala tri tima imala takođe identičan skor od po jedne pobede i četiri poraza, pa je koš-razlika odlučila da Francuska ide u četvrtfinale.
Iz grupe B dalje su prošli Italija, SR Nemačka i Bugarska, kao i uši ČSSR kroz iglene sa dve pobede i tri poraza, a zahvaljujući trijumfu protiv Izraela sa samo jednim poenom razlike. Na začelju su ostali Izrael, koji je na prošlom prvenstvu bio šesti, i Holandija koja je bila četvrta.
Za naš tim posle prve faze takmičenja važila je konstatacija “kako smo se nadali dobro smo se udali”. Sa četiri pobede i jednim porazom od SSSR osvojili smo prvo mesto. U četvrtfinalu nas je čekao možda i najlakši rival – Čehoslovačka, a ako bi sve bilo po očekivanju u polufinalu bi se sastali sa Španijom koju smo ubedljivo savladali u prvom meču na turniru. Znači, put prema finalu nam je otvoren i osvajanje barem srebrne medalje.
Kao lider našeg tima nametnuo se tada dvadesetogodišnji Dražen Petrović koji je bio ne samo najbolji strelac ekipe (a i celog šampionata), već i igrač koji preuzima odgovornost kad je najneizvesnije. Između njega i Sabonisa očekivala se bitka za MVP Evropskog prvenstva. Što se tiče taktičke postavke naše igre, treba napomenuti da posle niza godina u kojima smo igrali sa četiri–pet centara, ovog puta smo bili praktično samo sa jednim – kapitenom Androm Knegom. Vrlo često Ćosić je kombinovao sa krilnim centrima Nakićem, Bobanom Petrovićem i Sunarom. Nevolja za naš tim bila je povreda Mihovila Nakića, ispostavilo se da neće igrati do kraja šampionata, čime je rotacija sastava Jugoslavije bila još više smanjena.
Kao nikad do tada ogroman broj menadžera se sjatio na ovaj veliki košarkaški skup tražeći zanimljive igrače koji bi mogli zaigrati u NBA ligi. Dok je mladi Nemac Detlef Šrempf bio već kaparisan, jer je studirao u SAD, procurile su informacije da su Los Anđeles Lejkersi zainteresovani za španskog centra Fernanda Martina i našeg Dražena Petrovića. Te godine Martin je izabran na NBA draftu u drugoj rundi kao 38. pik od strane Nju Džersi Netsa, da bi u NBA otišao naredne 1986. i u Portlandu je odigrao svoju jedinu sezonu u najboljoj ligi na svetu. A potom je 1989. tragično nastradao u saobraćajnoj nesreći.
Dražen Petrović je na draftu izabran godinu dana kasnije, 1986, u trećoj rundi kao 60. pik od strane Portlanda u koji je otišao 1989, iI posle dve sezone prešao u Nju Džersi. Život je okončao u 29. godini u – saobraćajnoj nesreći. Dva igrača, dva NBA tima i dve skoro istovetne tragedije. Da paralela bude još zanimljivija, za madridski Real su igrali zajedno u sezoni 1988/89.
Misli “plavih” su već bile uprte ka finalu sa Sovjetskim Savezom, a prethodno je trebalo preskočiti prepreku zvanu Španija. O Čehoslovačkoj se nije previše ni razmišljalo, a onda se desio – jedan od najtežih i najbolnijih poraza na velikim takmičenjima. Naši su ležerno ušli u meč, što je suparnik iskoristio da već na startu stekne osetnu prednost 18:28 u 11. minutu. Uporno su “plavi” pokušavali da šutem spolja preokrenu rezultat, ali im nije uspevalo. Na odmor se otišlo sa vođstvom ČSSR 51:43, zahvaljujući njihovom mnogo boljem šutu (61,7 naspram naših 47 odsto). U drugom delu smo zaigrali mnogo agresivnije i angažovanije, i presingom uspeli da smanjimo na 51:53. No, nije bilo snage za potpun preokret pa Čehoslovačka ponovo stiče osetnu prednost 59:72. Najviše zahvaljujući Nebojši Zorkiću, koji je uspeo da ukrade nekoliko lopti i poentira u kontranapadima, tri i po minuta pre kraja relultat je nerešen 84:84. Zahvaljujući poenima Kropilaka Čehoslovačka uspeva da se ponovo odlepi i na kraju senzacionalno trijumfuje 102:91. Iako smo u skoku bili čak i bolji, presudio je naš loš šut (48,5 naspram 63 odsto). Kod ČSSR ne zna se ko je bio bolji: Brabenec 32 poena (šut 12/19), Kropilak 22 (10/13) i Skala 19 (8/9). Kod nas je bio usamljen Dražen Petrović sa 25 poena, jedino su mu pomagali Boro Vučević sa 14 i pomenuti Zorkić.
Usledio je potpuni šok i neverica u jugoslovenskom taboru. Selektor Ćosić je pokušao da nađe objašnjenje za ovaj težak i neočekivan poraz, ali baš i nije uspevao. “U prvom poluvremenu je vladala izuzetna nervoza koja se pretvorila gotovo u strah kada su stvari krenule naopako. Želeo sam ponekad da viknem sa klupe, ali sam se bojao da ih to čak ne paralizuje”. Ovim porazom došli smo u situaciju da se borimo da osvojimo barem sedmo mesto kako bi izbegli kvalifikacije za naredno Prvenstvo Evrope u Atini.
Sovjetski Savez je s pola snage pobedio Bugare 104:86. Briljirao je najboljom partijom na turniru Valdis Valters postigavši 31 poen. Velikim preokretom u drugom poluvremenu, koje je dobila sa 27 poena razlike, Italija je savladala Francusku 91:71. Saketi (27 poena) i Vilalta (22) omogućili su Italijanima dalju borbu u pokušaju da odbrane svoju evropsku titulu. Mnogo lakše nego što se očekivalo Španija je savladala domaćina SR Nemačku 98:83. Blistao je San Epifanio sa 36 poena, dok je kod Nemaca jedino Šrempf bio na nivou sa 25.
Koliki je šok bio poraz od Čehoslovačke pokazao je i naš sledeći meč, protiv domaćina Nemačke, gde se videlo da se nismo oporavili. Nemci su “namirisali krv” i u meč ušli rešeni da iskoriste priliku koja im se ukazala. Od početka do kraja su bili u vođstvu, Jakel je rešetao naš koš iz svih pozicija i poraz je bio neminovan. Valjda najslabiju partiju u dresu reprezentacije pružio je Dražen Petrović postigavši samo dva poena iz igre (ukupno 5). Na kraju zaslužena pobeda SR Nemačke 98:84. Preostala nam je bitka za sedmo mesto protiv Bugarske i pokušaj da bar malo sačuvamo od ugleda koji smo nemilice počeli da rasipamo.
Počele se prozivke selektora Ćosića i pozivi na njegovu smenu. Na sve to je autoritativno reagovao vođa puta naše reprezentacije Radomir Šaper: “Nama ni do sada javnost nije postavljala i smenjivala savezne trenera pa neće, verujem, ni sada. Imamo Stručni savet koji će o svemu raspravljati”.
Postavljana su pitanja zašto u reprezentaciji nije bilo Ace Petrovića, Radovanovića, Marka Ivanovića… no svi su oni iz nekog razloga izostali uprkos Ćosinim željama. Zanimljivo je da je nepozivanje Dalipagića objasnio rečima: “Mogao sam da pozovem Praju i da osvojimo medalju, ali šta bi time dobila naša reprezentacija”.
U polufinalu SSSR je potpuno razbio Italiju, aktuelnog prvaka Evrope, sa 112:96. Na poluvremenu je bilo potpuno nestvarnih 72:40 i taj rezultat najbolje ilustruje kakav je to bio meč. Apsolutno dominantan je bio Sabonis koji je postigao 34 poena, igrao kao plejmejker, asistirao, skakao i u odbrani i u napadu. Već u tom trenutku bilo je jasno da je na ovoj utakmici izvršena primopredaja šampionske titule. Pogotovo jer se već znalo da se u drugom meču dogodila još jedna senzacija, Čehoslovačka je savladala Španiju 98:95. Praktično 35 minuta se sve odvijalo po očekivanjima, i Španci su imali sigurno vođstvo. A onda veliki preokret, od vođstva 86:82 ČSSR trojkama pravi seriju od 9:1 i minut pre kraja vodi 91:87. Ovoga puta zablistali su Rajnijak sa 31 poenom i Havlik sa 23, kod Španaca jedina svetla figura Fernando Martin sa 26 poena.
Na oproštaju od prvenstva “plavi” su smogli snage da ostvare sigurnu pobedu protiv Bugarske i izbegnu kvalifikacije za sledeće Prvenstvo Evrope u Grčkoj. Od početka do kraja smo vodili, na poluvremenu 56:44, a na kraju ubedljivih 105:86. Dražen Petrović je bio odličan na ovom meču, za razliku od prethodne utakmice, postigavši 34 poena. Kod Bugara je Georgi Glučkov, inače prvi skakač šampionata, postigao 12 poena. Glučkov će te godine biti izabran na draftu od Feniksa kao 9. pik 7. runde, tj. kao 148. po redu. Debitovaće za Feniks 6. novembra 1985. i postati prvi Evropljanin u NBA. Odigraće samo tu jednu sezonu i sa skromnim učinkom na 49 mečeva (4,9 poena i 3,3 skoka) okončaće svoju NBA karijeru.
Bronzanu medalju je osvojila selekcija Italije, koja je posle produžetaka savladala Španiju 102:90. Kod Italije najraspoloženiji Saketi (24 poena) i Vilalta (21), a kod Španije Sibilio (21) i Fernando Martin (15). Po prvi put su “azuri” uspeli da sa dva uzastopna evropska prvenstva donesu medalje (pre dve godine zlato, ovoga puta bronza).
U finalu duel neravnopravnih suparnika i ubedljiva pobeda Sovjetskog Saveza 120:89. Čehoslovačka je u prvom delu još i nekako odolevala, na odmor se otišlo sa 54:47 za SSSR. U drugom poluvremenu potpuna dominacija Sovjeta a rezultat toga bila je najubedljivija pobeda u finalima evropskih prvenstava do današnjih dana.
SSSR: Lopatov, Enden 2, Belostenji 4, Sabonis 23, Homičus 10, Kurtinaitis 24, Jovajša 6, Volkov 18, Tihonenko 6, Tkačenko, Tarakanov, Valters 27.
ČSSR: Kropilak 23, Rajnijak 10, Bom 4, Havlik 6, Skala 5, Brabenec 21, Zufa 2, Matički 6, Vioral, Okač 12, Krejči, Vranijak.
Zanimljivo da je ovo bilo poslednje zlato košarkaške velesile Sovjetskog Saveza na evropskim prvenstvima. Više neće biti zlatnih medalja za njih, a uskoro ni SSSR-a.
PLASMAN: 1. SSSR 2. Čehoslovačka 3. Italija 4. Španija 5. SR Nemačka 6. Francuska 7. Jugoslavija 8. Bugarska 9. Izrael 10. Rumunija 11. Poljska 12. Holandija
Najbolji strelac turnira bio je Doron Đamši (Izrael) sa prosekom od 28,1 poena po utakmici, ispred Dražena Petrovića sa 25,1. Najbolji igrač šampionata bio je Arvidas Sabonis, a prva petorka: Valters (SSSR), D. Petrović (SFRJ), Šrempf (SRN), F. Martin (Španija) i Sabonis (SSSR).
JUGOSLAVIJA: Dražen Petrović (201 poen/8utakmica), Ivan Sunara (83/8), Boban Petrović (82/8), Andro Knego (81/8), Zoran Čutura (74/8), Zoran Radović (70/7), Boro Vučević (66/7), Nebojša Zorkić (53/7), Emir Mutapčić (32/6), Mihovil Nakić (30/4), Sven Ušić (14/6), Stojan Vranković (8/3).
Photo: YouTube