Evroliga: O garaži, automobilima i skokovima
- March 17, 2018
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EUROLEAGUE
Prvo o naslovu koji od košarkaških termina ima samo reč skok. „Krivac“ je Svetislav Pešić koji je na predstavljanju u Barseloni, pored mnogih drugih misli, izrekao i ovu:
– Igrač sa troja kola u garaži ne skače…
Setio sam se te rečenice kada sam u statistici meča Olimpijakos-Barselona (63-90) video da su igrači Barselone u Pireju uhvatili 50 lopti! Nije greška, nije 50 poena nego 50 skokova. Čak 18 je bilo u napadu. Što bi rekao Pešić: „Košarka bez ofanzivnog skoka je kao supa bez soli“. Impresivno. Sam Pešić je priznao da je tako nešto san svakog trenera. Teško je objasniti kako je naš proslavljeni trener (možda zato što je proslavljen?) za kratko vreme transformisao igrače Barselone i promenio im ono što je u sportu najteže – glavu.
Barselona je, kaže analiza, do dolaska Pešića u ACB ligi primala 103,8 poena na 100 poseda lopte, ali sada za isti broj napada protivnika prima 85! Bilbao im je dao 58 poena, Mursija 55, a jedan vrlo ofanzivni Real ( u ACB) 72. U Evroligi stvari su došle na svoje mesto u dve poslednje utakmice, Zvezda je Barseloni dala 54 koša, Olimpijakos 63, ali su prethodno Real Madrid, u Barseloni, i Žalgiris kod kuće ubacili 101, odnosno 90 poena. Tek da se svi podsete kako je doskora bilo…
Nije Pešić izmislio toplu vodu, ali razlika između trenera – kao i među svim učiteljima – je u tome da li ono što znaju umeju da prenesu onima kojima pokazuju. Doduše, u pravu je bio Johan Krojf kada je tvrdio da ono što ne znaš ne možeš ni da pokažeš… Pešić je uspeo da natera svoje igrače da budu agresivniji što donosi više osvojenih lopti i otežava šut rivalu. Pre Pešića rivali Barselone u ACB su pogađali 35% trojki, od dolaska Pešića samo 17%. Pre dolaska našeg trenera igrači su pravili prosečno 21 ličnu grešku, sada 24. U istom periodu procenat slobodnih bacanja protivnika povećan je sa 20 na 27%, što znači da se igra agresivnije. Shvatili su koliko je Pešić u pravu kada kaže da je faul deo legitimne odbrane. Ofanzivni skok protivnika smanjen je sa 27,9% na 20,3%. Tvrdoglavi ljudi kažu da što su činjenice jače to gore po njih, ali kada je košarka u pitanju to ne važi, brojke kriju objašnjenje zašto je neko pobedio ili izgubio.
Ipak, rekao bih da je najveća promena u glavama igrača. Tomasu Ertelu dao je punu slobodu, a francuski plej uzvraća sjajnim partijama. Ante Tomić je drugi igrač, Pešić ga je sasvim (po)vratio, sada to pokušava sa Viktorom Klaverom, i na dobrom je putu. Pau Ribas je postao važan šraf u svim sistemima, Kopononeva “zlatna ruka” sve više dolazi do izražaja, Moerman igra više i bolje nego ranije… Ukratko, “Barsa” liči na tim. Ertel reče da bi bili u četvrtfinalu Evrolige da je Pešić došao ranije. To ide na dušu uprave koja je najzad, posle dva promašaja, pogodila sa trenerom, a kako sezona odmiče sve je više onih koji bi rado videli Pešića na klupi i naredne sezone.
Kažu da je odbrana mnogo više stvar volje nego talenta. Ima igrača koji važe za specijaliste u odbrani, ali sumnjam da je neko rođen da bi igrao (samo) odbranu. Biće da je neki iskusan trener video karakteristike nekog igrača (brzina, duge ruke, osećaj za pravovremeni skok ili postavljanje…) i usmerio ga ka većem angažovanju u odbrani, dok je od onih sa „lakom rukom“ ili boljom asistencijom tražio veći doprinos u napadu.
Pobeda Barselone u Pireju, dakle tima koji zauzima 15. poziciju, protiv rivala koji je drugi, i to sa 27 razlike, svedoči o jačini lige. Celo kolo je donelo sjajnu košarku, uključujući i 11. pobedu Crvene zvezde. Davno sam, posle 4. kola kad su imali 2-2, prognozirao da će „crveno-beli“ ostvariti 10-12 pobeda. Na korak su od toga, mada je ta 12. na dugom štapu jer su u Beogradu rivali Real Madrid i Fenerbahče, a gostuju Panatinaokosu i CSKA.
Kad je o Zvezdi reč, osim Feldina koji je sa indeksom 32 bio igrač kola, a sa 30 koševa najefikasniji u rundi, proteklih dana zapažen je bio i predsednik „crveno-belih“ Nebojša Čović. Mislim na intervju „Blicu“ u kome je vrlo tačno upostavio dijagnozu, argumentovano obrazložio zašto su predloženi „lekovi“ najdelotvorniji za zdravlje pacijenta, tj. košarke, naše i regionalne. Gospodinu Čoviću može da se prigovori što-šta, ali samo neobjektivni mogu da mu ospore energiju, sposobnost i rezultate. Dobri rukovodioci razlikuju se od prosečnih i loših koliko radom i rezultatima, toliko i vizijom, predviđanjem šta će se desiti ne sutra, već mnogo dalje.
Da se vratim 26. kolu. Nema istih utakmica, ali ima istih završetaka. Jednu reprizu već viđenog videli smo u Istanbulu gde je De Kolo sa sirenom doneo pobedu CSKA, baš kao što je u prvom meču u Moskvi to uradio Meli za svoj „Fener“. Rekao bih da ćemo i jedne i druge videti na F4 u Beogradu. Makabi je porazom od Himkija znatno umanjio šanse da uđe u plejof, Baskonija ga je već preskočila i čeka ga u pretposlednjem kolu. Velika borba vodiće se za 4. mesto, Real je trenurtno u minimalnoj prednosti, ali poziciji koja donosi prednost terena u plejofu nadaju se i Himki, Panatinaikos i Žalgiris.
Najlepše od svege je što nas najlepše tek očekuje. Plejof pa završni turnir, i to u Beogradu!
Foto: Adrien Moerman u Pireju (Evroliga)