Dakle, 4 puta 3-1. Prognoze su ostvarene, u Beograd, posle Žalgirisa i Fenerbahčea, stižu CSKA i Real Madrid. Sve četiri četvrtfinalne serije završene su identičnim rezultatom, timovi koji su u prve dve utakmice sticali prednost znali su da je sačuvaju. Znamo 4 učesnika skupa u Beogradu od 18. do 20. maja i prvo što pada u oči je činjenice da ova četvorka nikad nije bila zajedno na F4. Svi imaju manje ili veće iskustvo, svi su – bar jednom – bili prvaci Evrope, i sa te strane imaćemo „skup šampiona“. Žalgiris ima najmanje iskustva jer je učestvovao samo jednom i -pobedio. Bilo je to 1999, dok je takmičenje bilo pod okriljem FIBA. Litvanski tim je u Minhenu nadmašio Kinder, Olimpijakos i Fortitudo.
Ostala tri tima su starosedeoci, zajedno su bili 2015. u Madridu, dok su Real i CSKA bili učesnici turnira u Londonu 2012, Milanu 2014, Berlinu 2016. i Istanbulu 2017. Prošlost ne igra, ali iskustvo pomaže… A najviše ga ima Željko Obradović, ovo će mu biti 17. F4, i juriš na 10. titulu. Sa svakim od rivala je u nekoj vezi. Bio je trener Real Madrida sa kojim će igrati u polufinalu, sa Dimitrisom Itudisom, trenerom CSKA, je kum, Šarunasa Jasikevicijusa je, kao i Pabla Lasa, trenirao…
Dve preostale serije završene su u petak utakmicama u Moskvi i Madridu koje su imale očekivane ishode sa neočekivanim zbivanjima. Dugo je izgledalo da CSKA neće imati nikakakv problem da savlada Himki. Kapital se peo i do 17 poena viška, Higins (20 poena) Voroncevič (15) i Rodirgez (14) držali su sve konce u rukama, Semen Antonov je za 13 poena i 4 skoka zaslužio „Oskara za epizodu“, Klajburn je dao 12 poena i uhvatio 6 lopti, ali Himki je pokazao moral, upornost, veru u sebe i dokazao da nema izgubljenih utakmica dok se sirena sa stola ne oglasi. Kad smo kod stola, nedopustivo je da ovako važnu utakmicu odluči greška ljudi koji su sedeli za njim. Kada je Klajburn na 5,7 sekundi dao koš za 89-88 nešto se desilo, sat ili nije zaustavljen, ili nije na vreme krenuo, nije mi baš najjasnije šta se zbilo, ali kontranapad koji je završen košem Dženinksa poništen je, vreme je vraćeno a Himki nije imao sreće da ponovo pogodi…
CSKA je najveći deo meča igrao odlično, ali je na kraju popustio što je moglo da ga košta poraza. Himki je loše otvorio, ali sjajno zatvorio utakmicu. Da je pobedio, stavio bih naslov „Švedovanje CSKA“ jer je Aleksej Šved igrao simultanku. Sa 36 poena postao je rekorder Evrolige u plejofu, za poen je nadmašio Terela Mektajera koji je 2009. za Montepaski iz Sijene dao 35 koševa. Sa 8 trojki (iz 12 pokušaja) skinuo je sa spiska rekordera Dušana Kecmana, koji je do večeras bio prvi sa 7 ubačenih trojki Makabiju 2010. Šved je u utakmicu ušao sa 99 ubačenih trojki u sezoni, sada je završava sa 107 ubačaja kao prvi igrač koji je prebacio 100 ubačenih šuteva za tri poena. Sa 740 poena postao je rekorder sezone, nadmašio je Kejta Lengforda koji je prošle sezone dao 609 poena za Uniks. Šved je, nesumnjivo, igrač koji je, uz Luku Dončića, obeležio sezonu na čijem smo kraju. Razlika je što ćemo Dončića videti u Beogradu, Šveda nećemo.
Kao što se Himki čudesno vratio protiv CSKA, tako se Panatinaikos vraćao protiv Reala. Bio je u debelom minusu, domaći tim je vodio i sa 22 poena razlike, ali je u prvih 5-6 minuta poslednje četvrtine došlo do mentalne blokade. Real nije mogao da pogodi ništa iz igre, „Pao“ je , predvođen Singltonom (21 poena, 5/6 trojke, 3 skoka, 2 asistencije, indeks 22) došao na -3 (82-85 u 39. minutu posle trojke Nika Kalatesa), ali nije izdržao. Luka Dončić je, na isteku napada, kad najviše boli, pogodio trojku o tablu za 88-82 i overio plasman u Beograd. Serhio Ljulj je pogodio jedan penal i priča je bila gotova. Real Madrid ćemo gledati u Beogradu, a Panatinaikos od jeseni možda nećemo gledati više u Evroligi, u šta ja i dalje sumnjam, ali sa Dimitrisom Janakopulosom sve je moguće…
Photo: Euroleague