Kako god da se gleda, bez trunke lokal-patriotizma, rekao bih da je drugo kolo Evrolige obeležila Crvena zvezda. Njena pobeda nad Barselonom (90-82) je, čini mi se , najvredniji rezultat jer svi drugi ishodi spadaju u domen manje ili više očekivanog. Zvezda je u prvom planu zbog igre, načina na koji je dobila, raspoloženih pojedinaca, novih talenata, zbog utiska koji je razuverio i poslednjeg skeptika o mogućnostima ovog novog tima. Kako je letos izgledalo posle odlaska silnih igrača, ovo je gotovo idealna situacija. Tim ima i glavu i rep, ima iskustvo (Bjelica, Antić, Lazić), ima lidera (Ročesti), ima budućnost (Dobrić), ima igrača koga će uskoro tražiti najveći klubovi (Lesor), ima klupu (Radičević, Janković), ima igrače koji će dići formu i doprineti novim pobedama (Kešelj, Feldin), ima mladog ali hrabrog trenera (Dušan Alimpijević). Ukratko, ima perspektivu. I dalje ne mislim da Zvezda treba da razmišlja o F4 u Beogradu, čak ni o plejofu. Treba da misli na prvog narednog rivala. I dalje joj dajemo 10-12 pobeda uz želju da me demantuje, naravno sa više pobeda. Još jednom se potvrdila magija „Pionira“, odnosno dvorane „Aleksandar Nikolić“. Ne fali ambijent ni u „Areni“ ali taj šesti igrač sa tribina nekako je prisutniji, glasniji, učinak mu je veći u hramu naše košarke. „Crveno-beli“ će u nastavku takmičenja morati da uče da dobijaju egal završnice, baš kao što su dobili ovu protiv Barse. Moraće i da izbegnu olako proćerdavanje prednosti koja je protiv katalonskog tima išla i do 14 poena. Sve su to “dečije bolesti“ koje svaki novi tim mora da preleži, što ranije to bolje.
U španskoj štampi nije bilo ni najmanjeg prigovora pobedi Zvezde, mada su se ovdašnji novinari, po običaju, bavili porazom svog tima a ne pobedom Beograđana. „Barsa bez zvezde“,, kaže u naslovu „Marka“ uz podsećanje da je hala „Aleksandar Nikolić“, nekadašnji „Pionir“ „bila pakao, kao i uvek“. Drugi madridski sportski dnevnik, “As“, konstatuje u naslovu da je loš početak osudio Barselonu na poraz. „El Mundo Deportivo“ piše da je Barselona doživela „udarac u lice“, naravno u prenosnom smislu. Za Zvezdu se kaže da je bila „vrlo agresivna i koncentrisanija“. Ključ poraza vidi u 90 primljenih poena, samo 3 osvojene lopte i 10 ofanzivnih skokova “crveno-belih“. „Sport“ se odlučio za duhovit naslov: „Želim, ali ne mogu“. List ističe da je 400. utakmica u Evroligi bila i prvi poraz u sezoni jer u „Evropi niko ništa ne poklanja“. Dakle, ako primenimo analogiju naslov za Zvezdu treba da glasi: Želim i mogu!
Na individualnom planu kolo je obeležio Erik Grin (Valensija), MVP sa indksom 31. Bio je glavni u pobedi nad Efesom. Bolji indeks, 36, ostvario je Paulius Jankunas (Žalgiris) ali je njegov tim poražen u Moskvi od Himkija pa po pravilu Evrolige njemu nije pripala titula igrača kola. Jankunas je trenutno najbolji igrač po indeksu (32), za poen bolji od Grina dok je treći mladi Luka Diončić sa 26,5. U grupi zapaženih u drugom kolu, sa indeksom 27, bili su Ročesti (Zvezda) i Štimac (Efes). Štimac je sa 22 skoka ostvario lični rekord u Evroligi, ali je Efes izgubio u Valensiji. Kolo su, na žalost, obeležile i povrede. Teška Ognjena Kuzmića koji će zbog povrede ukrštenih ligamenata propustiti ostatak sezone i „Tončeka“ Rendolfa koji će zbog nezgode u ramenu pauzirati tri nedelje.
Na vrhu imamo 4 tima sa po 2-0, na dnu isto toliko sa 0-2. U prvoj grupi su Real Madrid, Makabi, Olimpijakos i Himki, u drugoj Armani, Baskonija, Efes i Brose Baskets. Neki su igrali dva puta kod kuće pa ne treba žuriti sa zaključcima. Tek će naredne runde potvrditi ili demantovati ono što je za sada samo nagoveštaj. Neobično je što je od 8 utakmica čak 7 završeno pobedama domaćina. Samo je Fenerbahče, i to posle produžetka, pobedio u Milanu. Na redu je prva nedelja sa duplim programo, Zvezda će prvo u Moskvu na megdan Himkiju a dva dana kasnije, 26. oktobra, dočekuje Makabi. Bilo bi lepo da joj posle tih utakmica bilans bude 3-1 mada ni 2-2 neće biti loše.
Foto: Ognjen Dobrić (Euroliga)