Evropska košarka: Neodrživo na duže staze
- April 20, 2016
- 6 comments
- Vladimir Knežević
- Posted in EUROLEAGUE
Naš čitalac Vladimir Knežević javio nam se sa svojim razmišljanjem o poslednjim zbivanjima u evropskoj košarci.
Analizirajući aktuelne probleme u evropskoj košarci kroz prizmu sukoba Evrolige i FIBA, smatram da je najava novih formata evropskih klupskih takmičenja neodrživa na duže staze. Želim da iznesem neka svoja zapažanja i dam konkretan predlog za prevazilaženje trenutne krize.
Novouspostavljeni format Evrolige koji će se igrati po ligaškom principu i 11 već podeljenih (desetogodišnjih) A licenci za posledicu će imati:
– gubitak značaja nacionalnih prvenstava, jer plasman u njima praktično ništa ne donosi;
– gubitak draži i pad interesovanja šire publike za samom Evroligom, jer će godinama isti klubovi igrati između sebe, a to će neminovno dovesti do zasićenja i pada gledanosti, kao i manjkavost samog ligaškog koncepta.
Već negde na sredini takmičenja izdvojiće se klubovi iz vrha, pa ovi iz donjeg dela neće imati motiva da igraju i samo takmičenje gubi na značaju. Dalje, podeljene licence klubovima za nastup i u drugom po rangu evropskom takmičenju (Evrokup) uz sve ovo prethodno navedeno dovešće do polarizacije koja će za posledicu imati „gušenje“ baze – manji klubovi postajaće sve siromašniji, neće imati motiva ni sredstava za ulaganje u razvoj igrača, pa će neminovno i najveći evropski klubovi biti prinuđeni da se potpuno okrenu američkom tržištu i regrutovanju njihovih trećerazrednih igrača, i to onih koji otpadnu najpre u selekciji za NBA, a onda i za Kinu. To je sistem neodrživ na duže staze.
Evo predloga koji bi, po mom mišljenju, zadovoljio mnoge interese i bio jedna vrsta kompromisa:
*Prva faza Evrolige (sa podeljenim licencama) krenula bi sa 16 klubova svrstanih u 2 grupe. Nakon odigranih 14 kola po 6 klubova iz obe grupe nastavilo bi takmičenje u drugoj fazi, a po dve poslednjeplasirane ekipe iz obe grupe preselile bi se u Evrokup.
*Evro kup bi inicijalno imao 24 kluba podeljena u 4 grupe. Posle odigranih 10 kola ušlo bi se u fazu razigravanja za popunu druge faze Evrolige, i to tako što bi najpre (u toku odigravanja 11. i 12. kola prve faze EL) razigravale drugoplasirane i trećeplasirane ekipe na kraju grupnih faza Evrokupa na 2 pobede (sa prednošću domaćeg terena boljeplasiranih ekipa), a čiji bi pobednici (tokom 13. i 14. kola EL) razigravali sa pobednicima 4 grupe Evro kupa za popunu Evrolige, takođe na 2 pobede sa prednošću domačeg terena prvoplasiranih ekipa.
Time bi se i visoko pozicioniranim klubovima u jačim nacionalnim ligama (Nemačka, ABA, Francuska, VTB, Grčka, Italija…) , a koji nemaju ugovor sa EL, omogućilo da se u tekućoj sezoni domognu iste, a prohodnost iz jednog takmičenja u drugo, pospešilo bi dinamiku i podizanje kvaliteta samih takmičenja.
To nije sve.
*Treće po rangu evropsko takmičenje, pandan sadašnjem FIBA kupu, brojao bi 32 kluba, podeljenih u 8 grupa. Nakon završetka ligaškog dela, po dve prvoplasirane ekipe iz svih grupa razigravale bi za popunu druge faze Evrokupa, i to tako što bi se tokom odigravanja 7. i 8. kola prve faze Evrokupa igrala 1/8 finala FIBA kupa, a tokom 9. i 10. kola – četvrtfinale (po 1 utakmica kući i na strani), gde bi 4 ekipe koje se plasiraju u polufinale FIBA kupa razigravale sa četvrtoplasiranim ekipama iz grupnih faza Evrokupa, za nastavak takmičenja u drugoj fazi Evrokupa.
Tako bi se prvacima kosarkaski manjih zemalja, koje u inicijalnoj raspodeli nisu dobili mesto u Evrokupu omogućilo da se kroz nastavak tog takmičenja i eventualno njegovo osvajanje, domognu čak i Evrolige za narednu sezonu. To bi motivisalo manje klubove da nastave ili povećaju ulaganja. Sve to bi moglo da se realizuje ukoliko bi EL i FIBA svoja projektovana sredstava za Evrokup i Ligu šampiona FIBA udružili finansirajući drugi i treći stepen takmičenja.
Drugu fazu Evrolige igralo bi 16 klubova podeljenih u 4 grupe, koje bi činili po 6 timova iz obe grupe EL (A i B) plus 4 tima priključenih iz Evrokupa. Grupe bi se formirale tako što bi se u grupi I našli prvoplasirani tim iz grupe A (A1), četvrtoplasirani tim iz grpe B (B4), petoplasirani tim iz grpe A (A5) i jedan od četiri pobednika EK razigravanja. Izgled grupa:
- A1, B4, A5, Ek1
- A2, B3, A6, Ek2
- B1, A4, B5, Ek
- B2, A3, B6, Ek4
Plejof bi igrale po dve prvoplasirane ekipe iz 4 grupe na tri dobijene utakmice, sa prednošću domaćeg terena provoplasiranih ekipa: pobednik grupe I protiv drugoplasiranog iz grupe II i tako redom:
- I – 2. II
- II – 2. I
- III – 2. IV
- IV – 2. III
Na Final fouru bi se ukrstili pobednici prvog i četvrtog, odnosno drugog i trećeg plejof para.
Druga faza EK bi se igrala takođe sa 4 grupe po 4 tima, gde bi nosioci tih grupa bile ekipe koje su završile takmičenje u prvoj fazi EL. Po dve prvoplasirane ekipe otišle bi u četvrtfinale gde bi se igralo, dalje do finala, na ispadanje ( po 1 utakmica kući i na strani). Pobednik Evrokupa izborio bi pravo nastupa u Evroligi za narednu sezonu.
Sve ovo bi moglo da zadovolji i ineterese FIBA i samih igrača, jer se smanjuje broj evropskih klupskih utakmica, pa bi se igrači, koliko-toliko odmorniji, tokom leta priključivali reprezentativnim obavezama, a ne ugrožava interese velikih klubova i Evrolige, jer njihovi ugovori ostaju na snazi sa zagarantovanim učešćem istih u Evroligi (naravno prvoj fazi) i u idućoj sezoni. Uz to se dobija na dinamici, jer svaka utakmica, posebno u drugoj fazi ima veliki rezultatski značaj. Ujedno bi se i vratio značaj domaćih liga koja bi davala prohodnost u evropska klupska takmičenja.
Naravno, sve ovo treba dublje proanalizirati, korigovati i doći do finalnog predloga koje će voditi kompromisnom rešenju koje je svakako moguće.
Photo: Euroleague
Prekomplikovano i nepotrebno. Zaista je van svake pameti i bez ikakve svrhe imati tri evropska takmicenja. Najjaca liga na svetu i najtalentovanija nacija (razlika u odnosu na narod) su amerikanci i njihov NBA. SAD imaju 50 drzava koji imaju svoje zakone. Moramo shvatiti da ce Evropa u buducnosti biti jedna drzava sa pedesetak federalnih jedinica poput SAD i kao takva imace potrebu za jedinstvenom kosarkaskom ligom. Potez Evrolige je istorijsko skretanje u tom smeru da se stvori pandan najjacoj i najplacenijoj kosarkaskoj klupskoj ligi. Veliki novac je motor pokretac za svako takmicenje jer je ono ekvivalent za sve. Ako zelite da se uverite u to procitajte Ukradeno pismo Edgara Alana Poa i verujem da ce vecini biti jasno da je novac merilo svega. Dakle, jedinstvena Evropska liga klubova koja bi trebala nastati sledece sezone i poput NBA rasti iz godine u godinu. I NBA na svom pocetku imala je daleko manje klubova nego sada, rasla je godinama a tako ce i evropska liga. Novac je pokretac svega i jedino merilo savremenog coveka. Pisanija o nedostatku takmicarskog znacaja su samo izgovori kako bi se jedan sistem opstruisao. Svako ko voli svoj klub ici ce gledati njihove utakmice ma kakvog znacaja bile, gubili ili dobijali, bili pri vrhu ili dnu tabele, sport je istinska ljubav pravih zaljubljenika u njega, poput Dzeka Nikolsona koji LA Lakerse prati na svakoj njihovoj utakmici pa makar imali i najlosiji skor u svojoj istoriji. To je pravi zaljubljenik u kosarku a ne pausalni navijaci koji svoj klub prate samo kada nize uspehe.
Dosta dobar predlog ali u ovom trenutku, pri ovom odnosu snaga utopistički !
nesto od ovoga je dobro a nesto i ne ,ja sam vise za EL od 20 klubova u 2 grupe gde se primenjuje princip slican rukometnoj LS,posle 18.kola prvi iz grupa idu direktno u cetvrtfinale,od 2 do 6.mesta igraju osminu finala a poslednja 3 ispadaju ili prolaze u evrokup
Ja ne vidim šta je falilo Kupu šampiona nekad. Dve utakmice pa ko bolji ide dalje. Svaka utakmica na nož, svaka zanimljiva.
Šta ? Kao veliki timovi bi brzo ispali ? Pa ajde da imamo i nositelje pa da “velikani” se ne sretnu pre četvrtfinala…
Ovako, kakva god liga bila uvek će biti ekipa koja je osigurala ili kojoj neće značiti ništa neka utakmica, uvek će biti sumnji i nameštaljki…
Dakle, ja sam za vraćanje kup sistema…ionako, kakav god sistem bio, košarka nikad neće biti kao fudbal isplativ sport, a ovako bi se smanjili i troškovi sudija (njima je jedino sve ovo profitabilno)…
Mislim da je sem kosarke vazna i zarada, ipak zivimo u 21. veku i u vremenu kapitalizma. A kada je zarada u prvom planu odmah su tu i tv prava i publika, pune kosarkaske dvorane itd. Potrebno je da svi veliki kosarkaski klubovi, ali i oni manji, igraju evropske utakmice tokom citave godine, od oktobra do maja. Zbog toga se uvodi ligasko takmicenje. A pored toga, posto se tezi ujedinjenju Evrope i stvaranju jedinstvene evropske drzave, onda Evropa mora imati i svoju kosarkasku ligu poput Sjedinjenih Drzava. Oni imaju NBA, NFL, NHL, MLB itd. Isto to i nas ocekuje a nekako eksperimentalno se krenulo sa kosarkom. Kosarka nije vise samo amaterska igra pod obrucuma, to mora postati show i spektakl bas kao NBA, ako zelimo da sledimo savremene tokove.
Ja mislim da niko, pa ni najveći klubovi nemaju nikakvu zaradu na kraju sezone, taman osvojili Euroligu. Problem je što pojedinci (Bertomeu i slični) gledaju kako da zarade na račun klubova…Jedini koji su u profitu su sudije…klubovi i košarka su svi u minusu…