Goran Radonjić iz Rija: Kad je Ilija sreo krokodila
- August 16, 2016
- 1 comments
- Goran Radonjić
- Posted in OLIMPIJSKE IGRE 2016.
Hrvatska je pobjedom nad Litvanijom (81 – 90) obezbjedila prvo mjesto u grupi B, i za protivnika izabrala komšije – reprezentaciju Srbije. Brazil je pobjedio Nigeriju ubjedljivije nego što su mnogi očekivali, ali im to nije pomoglo da nastave takmičenje, pa će kao domaćini zajedno sa Nigerijom da pakuju kofere. Argentina nije mogla da izdrži pritisak i popustila je pred naletima “crvene furije” iz Španije (92 – 73). Konačni poredak u ovoj grupi je: Hrvatska, Španija, Litvanija, Argentina, Brazil i Nigerija.
Parovi četvrtfinalnih susreta biće izuzetno uzbudljivi. Naravno da se najviše očekuje od susreta Hrvatska – Srbija, ali o tome će vam govoriti čovjek koji istoriju košarke ima u malom prstu (Vlada Stanković). Španija je sa posljednjom pobjedom ostvarila šansu da igra protiv najtežeg protivnika, a ekipa koju predvode Boris Dijao i Toni Parker je priželjkivala priliku za revanš, jer niko nije zaboravio posljednji polufinalni poraz u Lilu. Argentina će da bude neugodan protivnik ekipi SAD, dok će Australija nastojati protiv Litvanije da ostvari prvo polufinale nakon 2000. godine i Olimpijade u svojoj zemlji.
Program utakmica po ovdašnjem vrijemenu je : 11.00 Australija – Litvanija, 14,30 Španija – Francuska, 18.45 USA – Argentina i 22,15 Hrfvatska – Srbija.
Kako se takmičenje u Riju približava kraju, tako se košarkaške sudije nezvanično polarizuju po kvalitetu. Jedan broj njih je veoma često na ženskim utakmicama, dok drugi imaju šansu da sude najkvalitetnije utakmice muških ekipa (a među njima su i trojica sa ovih prostora – Belošević, Radović i Javor). Svaka od utakmica ima supervizora koji posmatra suđenje i odmah nakon meča pravi analizu zajedno sa arbitrima. Košarkaški teren je pokriven sa 16 kamera na različitim dijelovima igrališta, i zato su TV prenosi kompletniji nego ikada ranije (samo na konstrukcijama koševa imaju po 4 kamere za najatraktivnije snimke). Za potrebe sudija (nakon utakmica) mogu da se vide iste situacije sa 8 različitih strana jer je 8 kamera uključeno i u sistem opservacija sudija. Niti jedna situacija ne može da promakne odgovornima za suđenje.
Kako je Omega uključena u sva mjerenja na ovim Igrama (ali i na svim ostalim olimpijskim igrama od 1932.) to je sistem mjerenja vremena dostigao izuzetnu dimenziju, mjeri se kompjuterski i uz pomoć satelita, pa je moguće da se odredi razlika i u desethiljada dijelova sekunde. Svaki zvižduk sudija na terenu je registrovan i tačno je određeno vrijeme kada je odluka donesena. Isto se odnosi i na pomoćne sudije za zapisničkim stolom. Sve je registvano do u detalje. Za nas “normalne ljude” tako nešto je zaista neobično da shvatimo kako je tako mala vremenska dimenzija registrovana.
Situacija sa utakmice SAD – Srbija je naravno bila posebno tretirana i u sudijskim okvirima. Uz svu savremenu tehnologiju veoma lako je bilo ustanoviti ko je napravio grešku od jedne sekunde, ali je evidentno da “gresnik” to nije učinio namjerno. Uz sve ono što je pripremio švajcarski proizvođač mjernih uređaja i uz aplikaciju svih TV kamera na utakmicama i u procesu edukacije sudija, veoma je lako vidjeti ko je pogriješio i zašto je pogreška napravljena. Ovaj slučaj nije ostao u mraku, već naprotiv, i dobro je bilo da se greška evidentirala. Iz profesionalnih razloga ne mogu da govorim više od ovoga, ali je najvažnije da ništa nije bilo usmjereno protiv bilo koje od kipa i da ta greška nije učinila nikakvu prednost pobjedniku ove utakmice (ni poraženom takođe).
Kada smo kod sudija kazaću vam da su oni skoro svaki dan obavezni da trče u jutarnjima satima, a sada kada je počelo takmičenje to čine iz navike. Belošević je jedan od predvodnika onih koji idu na jutarnje trčanje. Juče ujutro sam i ja trčao sa puno mlađima, i dok smo prolazili veoma blizu zgrada u susjedstvu Ilija je uzviknuo, i svi smo pomislili da se ponovo šali . On je vikao “Krokodil, krokodil!”, i naravno svi smo se nasmijali, ali je Ilija telefonom snimio sliku koju vidite. Sreća je da sam ja bio na začelju i da nisam vidio malog krokodila (umro bih od straha), a kako je zaključak bio da tamo gdje je beba može da bude i majka krokodil – svi smo otrčali na drugu stranu u pravcu hotela. Ilija Belošević, Sreten Radović, Damir Javor i ostali su se smijali za mnom, a ja sam trčao brže nego ikada u posljednjih 20 godina. Razmišljao sam kako je dobro nekada biti i na začelju, jer da je bilo drugačije vjerovatno vi ne biste čitali ovaj tekst.
Kada smo ispričali ljudima u hotelu, recepcionari su nam kazali da tamo u blizini gdje smo trčali postoji neka velika bara, i da nismo trebali tamo da trčimo, ali i da to nije baš bilo previše opasno. Ne znam da li postoje “domaci”, ili bezopasni, ili neki mali krokodili, ali daleko im kuća od moje…
Photo: MN press i privatna arhiva
Mozete li nam dati više detalja oko te jedne sekunde sa Amerima? Ne razumem zašto je to neka tajna, a svima nama bi bilo interesantno čuti razloge. Hvala