Goran Radonjić iz Rija: Porazi jačaju one koje ne unište
- August 8, 2016
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in BlogOLIMPIJSKE IGRE 2016.
Drugi dan košarkaškog takmičenja je donio puno uzbuđenja. Nažalost i rezultate koje nismo željeli. Prvakinje Evrope, reprezentativke Srbije, su izgubile utakmicu protiv Španije, a mogle su i da pobjede u izjednačenoj borbi za svaku loptu u kojoj su Španjolke bile bolje tek u posljednjoj četvrtini.
Utakmicu ste sigurno gledali na TV i zato vas neću gnjaviti sa porazom ili igrom, ali ću podsjetiti na ono narodno: ONO ŠTO ME NE UNIŠTI SAMO ME OJAČA. Puno je primjera u sportu, pa i u košarci koji pokazuju kakav pristup treba da imamo na ovakvim takmičenjima. Primjer iz 2013. – Eurobasket u Ljubljani, kada je Francuska prvu utakmicu igrala sa košarkašima Njemačke i rezultat je bio neočekivan. Pravo iznenađenje za sve jer su bili sigurni da će Francuzi pobjediti, ali oni su izgubili uz slabu igru. Neki su odmah htjeli da paniče, a Boris Dijao, kapiten, je ostao hladan i rekao:
– Važna je utakmica u četvrtfinalu, a sve ovo prije toga je muzika.
Isto se desilo i na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2014. kada su Francuzi trebali da igraju sa Španijom utakmicu u grupi. Šetao sam se sa predsjednikom FFBB gospodinom Siutatom, i on me upitao šta mislim o prognozi. Rekao sam mu da mislim da će Španija da pobjedi između 15 i 25 razlike, ali da bih volio da bude 40 razlike za njih. Nije mu se dopalo, ali sam objasnio da to nama neće ništa smetati, jer je važno da igramo pravu utakmicu protiv njih u – četvrtfinalu. Rekao sam mu da će oni da budu samouvjereni, a naši igrači će da budu duplo više motivisani. Neću vas podsjećati da su Francuzi u Ljubljani postali prvaci Evrope prvi put u istoriji, a da su napravili najveće iznenađenje u Madridu kada su u srcu Španije masakrirali domaćine u četvrtfinalu i uništili im sve snove o tituli prvaka svijeta.
Moja razmišljanja u ovom trenutku su posvećena “kraljicama”. Poraz od Španije nije nikada lagan i svi ga teško podnose. Uvijek je teško izgubiti, a još teže gledati nevjerovatnu radost protivnika. Međutim, ovaj put u Riju košarkašice koje su napravile super iznenađenje prošle godine osvajanjem titule prvaka Evrope moraju da budu još više motivisane, i da svoje naredne nastupe pretvore u trijumf poput onoga kada su igrale u Mađarskoj. Neće to da bude teško, jer najvažnije je da shvate da su Olimpijske igre na početku, a one su već napravile odličan rezultat plasmanom u Brazil. Naravno, do kraja ima još mnogo utakmica i prilika da se propušteno nadoknadi, a one koje svi vole znaju kako se to radi i zasigurno će ih trener Marina Maljković znati da orjentiše u pravu stranu. Kraljice ne mogu da budu ljepše nego što su (a mnogi misle da su najljepše), ali će zato da budu još jače i snažnije i napraviće još mnogo pobjeda do kraja Olimpijade.
Na ženskom turniru Australija je još jednom potvrdila da će igrati najozbiljniju ulogu na ovom takmićenju, i da će da se bori za medalje. Ostvarile su i drugu pobjedu, ovaj put nad Turskom od 5 razlike (61 – 56). Na utakmici Amerikanki i Senegala bilo je samo pitanje kolika će razlika da bude na kraju. Semafor se zaustavio na rekordnih 65 razlike, konačni rezultat je bio 121 – 56. Francuska i Belorusija su vodile borbu za svaku loptu, a na kraju ekipa koja se radovala je bila Francuska jer je Mijem u bukvalno posljednjem trenutku vođstvo protivnica pretvorila u minimalnu pobjedu (73 – 72).
Na muškom turniru su odigrane dvije izuzetno uzbudljive utakmice. Litvanija je pobjedila domaćina Brazil, ali je način na koji su ostvarili pobjedu veoma interesantan. Istovremeno ću vam reći moje mišljenje i o trenerima, jer imam često priliku da ih pobliže posmatram.
Prvo poluvrijeme Litvanija je vodila 58 – 29, dakle dvostrukom razlikom. Drugo poluvrijeme Brazil je započeo veoma ambiciozno i smanjivao razliku pa čak i došao do samo 4 razlike, ali na kraju nisu imali šansu da ostvare nemoguću pobjedu.
Hrvatska je dugo vremena bila iza Španije, jer su ovi ostvarili vođstvo već u prvom periodu, da bi Hrvatska kako se bližio kraj igrala sve bolje i bolje. Kraj utakmice je bio dramatičan, a Bogdanović je potvrdio sjajnim šutevima izdaleka zašto je veoma prisutan i u NBA. Na kraju je Šarić izvrsno izblokirao najboljeg španskog igrača i spriječio izjednačenje. Među hrvatskim navijačima bila su i dva izuzetna lika svjetskog sporta: skijašica Janica Kostelić kao članica Olimpijskog komiteta Hrvatske, i Iva Majoli nekadašnja pobjednica Rolan Garosa a sada jedna od važnih osoba u teniskom sportu.
Argentina nije imala težak zadatak i lagano je pobjedila Nigeriju (94 – 66) ali je najimpozantniji utisak ostavila publika sastavljena od oko 7.000 Argentinaca koji nisu prestali da pjevaju. Utakmica nije bila previše atraktivna, a uz igrače Argentine (Skolu, Đinobilija i Kampaca) najbolji na terenu su bili sudije – naš Ilija Belošević, Rižik (Ukrajina) i Slovenac Javor.
Na trenutak ću da se udaljim od ovog turnira i kazaću vam da sam sebe zapitao šta je to što pravi razliku između naših trenera i onih iz ostalog dijela svijeta ili Evrope. Naši treneri poznaju igru, oni od početka “igraju” zajedno sa svojim igračima, oni preživljavaju svaki potez i stalno insistiraju na savršenstvu. Naši treneri stalno mijenjaju ritam, taktiku, mijenjaju igrače, uzimaju tajmaute, traže najbolje puteve kako da dođu do pobjede i zato nije čudo što ih je svakim danom sve više na međunarodnoj sceni, i zato su najcjenjeniji na košarkaškom globusu. Ostavićemo sada brilijantne trenere naših prostora, i uživaćemo u nastavku košarkaškog turnira u Riju.
Photo: FIBA