Goran Radonjić iz Rija: Prva pobeda Srbije
- August 7, 2016
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in BlogOLIMPIJSKE IGRE 2016.
Svečano otvaranje je završeno kasno u noći između petka i subote i sportisti su se vratili u Olimpijsko selo oko 7 sati ujutro po našem vremenu, a u 2 sata iza ponoći u Riju. Utisci se još nisu niti sredili, onih najuzbudljivijih je bilo isuviše, a mnogi su morali da krenu već danas na prve takmičarske izazove.
Prvakinje Evrope su imale sreće sa žrijebom i nisu morale danas na utakmicu. Imale su priliku da se dobro odmore i da ponove u mislima ono što neće nikada da zaborave. Bile su najelegantnije na
otvaranju najveće smotre sporta u svijetu. Sve što je prvi put uvijek se pamti do kraja života, a one su kao prvakinje Evrope prvi put došle na Olimpijske igre i još uz to bile i najmarkantnije.
Francuska (nakon tri uzastopna poraza u pripremnim utakmicama) je igrala protiv košarkaša Australije i mnogi su bili iznenađeni kvalitetom igrača u žutim dresovima. Rezultat je bio 21 razlike za Australiju (87 – 66), a igra je bila toliko dominantna da su svi ostali zapanjeni snagom pobjednika. Ekipa Australije je sastavljena od odličnih NBA igrača i onih koji su sticali iskustvo u raznim evropskim klubovima. Pokazala je nevjerovatnu snagu i odličnu fizičku pripremljenost. Endru Bogut nije imao milosti i izvrsnim šutem je unakazio Francuze (od 10 šuteva je pogodio čak 9 puta), dok je njegov prijatelj Aron Bejns zatvorio sve prolaze kroz reket i sa 8 skokova i 14 poena dominirao je pod koševima. Peti Mils nije ispoštovao svog bosa iz San Antonija (postigao je 21 poen), a Toni Parker je samo odigrao odlično u drugoj četvrtini i 15 poena razlike smanjio sjajnom igrom na 2 poena, i samo na trenutak dao nadu “pijetlovima”. Australija će zasigurno da bude glavni konkurent Srbiji u borbi za drugu poziciju iza dominantnih Amerikanaca.
Selekcija SAD je pokazala da je dovoljno jaka i potvrdila je da je najveći kandidat za osvajanje još jedne titule olimpijskog pobjednika. Kina je vodila samo sa 2 – 0 na početku utakmice i ostalo je samo bilo pitanje s koliko će se razlike zavrpiti ovaj meč. a na kraju je to bilo ogromnih 62 – 119 (utakmicu je odlično vodila sudijska trojka u kojoj je bio i Dubrovčanin Sreten Radović pred 10.622 gledaoca).
Superiornost su Amerikanci iskazivali prečesto na ovoj utakmici brzim kontranapadima, odličnom odbranom, visokim skokovima i velikim brojem atraktivnih akcija i zakucavanja, a posebno je dominantan bio Durant (25 poena) sa tri uzastopna šuta sa 10 metara. Kasnije se na njega ugledao i Kajri Irving koji je takođe ubacio tri uzastopne trojke. Broj skokova SAD bio je impozantan
(52, od čega je bilo čak 19 ofanzivnih).
Ovakvu ekipu nije teško voditi, a Majk Križevski je majstor svog zanata. Danas sam čovjeka koji nosi po jedan ogroman NCAA pobjednički prsten na svakoj ruci podsjetio da je prvi put dolazio na naše prostore kao trener juniorske reprezentacije SAD, koja je igrala porotiv Pešićevih izabranika u Kiseljaku i na Ilidži prije putovanja u Bormio (gdje su Divac, Kukoč i ostali fenomenalni igrači postali prvaci svijeta 1987). Pitanje je bilo samo koliko su svi ti igrači motivisani da se bore, a u utakmici protiv Kine su igrali kao da je rezultat samo 2 razlike.
Program u Karioka Areni 1 je veoma razvučen i nakon svake utakmice gledaoci napuštaju dvoranu, pa između dvije utakmice ima oko 90 minuta. To je jedino dobro što ću da imam dovoljno vremena da vam prenosim utiske sa košarkaškog turnira u Riju.
Posljednju utakmicu u 22,30 igrala je Srbija protiv Venecuele. Bolje rečeno da je Srbija imala trening utakmicu. Samo prva četvrtina je bila približnog kvaliteta (18 – 14) a sve ostalo je bila velika dominacija igrača u crvenim dresovima. Stručni štab je veoma brzo pružio priliku svim igračima da iskažu svoje kvalitete, a svi su se osim Kalinića upisali. Još jednom se pokazalo da je Srbija na ozbiljnom putu da potvrdi rezultate ostvarene s istom grupom igrača u par prethodnih godina.
Venecuela ni po čemu nije mogla da parira jačem protivniku, ali se trener Nestor Rafael Garsija uporno ljutio na igrače pripremajući ih za nastavak takmičenja. U jednom trenutku je vikao na one koji nisu igrali odbranu pominjući im sljedeće utakmice, a naročito protiv Kine i onu protiv Francuske gdje vidi šansu za nekim uspjehom.
Na tribinama je bilo 5.063 ljubitelja košarke, a među njima i Dragan Đilas, predjsjednik Košarkaškog saveza Srbije. Zaista je bilo prelijepo vidjeti kako u društvu izvrsnih bivših igrača proslavlja svaku uspješnu akciju, a zadovoljstvo nisu krili ni bivši asovi srprske košarke Vlade Divac, Zoran Radović, Dejan Tomašević, Igor Rakočević i Ana Joković.
Divac, Radović, Đilas i ostali iz naše delegacije na tribinama Karioka Arene 1
Kada se zna da je u dvorani na radnom zadatku još jedan od nekadašnjih asova beogradske košarke, reprezentativac Predrag Bogosavljev (sada sportski direktor FIBA i najodgovorniji za plimpijski košarkaški turnir) onda je to već značajna prisutnost ljudi s naših područja na Olimpijadi.
U olimpijskim ekipama ima samo mjesta za 18 članova reprezentacije (naravno svi znaju da se medalje dodjeljuju samo igračima), pa su mnogi od članova stručnog štaba svih reprezentacija na tribinama bez mogućnosti da budu uz igrače (članovi skautinga, oni koji brinu o opremi, pojedini članovi medicinskog dijela ekipe, kondicioni treneri, video operatori…)
Interesantno je da su klupe za rezervne igrače veoma visoke (adaptirane košarkašima). Na jednoj od dvije niže stolice predviđene za trenere u reprezentaciji Srbije sjedi stalno pomoćni trener Nikolić. Na konstataciju da je stalno na “nizem nivou”, popularni Muta je imao spreman odgovor:
– Ja uvek delujem iz pozadine i uvek sam iza stručnog štaba, a to je normalno i to je donelo dobre rezultate. Sada pokušavam da pomognem i sa nižih pozicija i nadam se da će i to da donese uspeh.
Sbija je ubjedljivo nadigrala Venecuelu, a rezultat od 24 razlike (86 –62) dovoljno govori o moći pobjednika (utakmica je završena u trenutku kada se vi još niste počeli ni buditi, osim onih vjernih posmatrača koji su u
ranim jutarnjim evropskim satima bili uz TV). Igrači i stručni štab znaju da samo sa dobrim igrama mogu da se upuste u borbe za medalje. Večeras su briljirali: Bogdanović – 19 poena uz odličnih 67% uspješnosti šuta, i Raduljica – 18 koševa sa odličnim šutom od 88% uspješnosti i sa samo jednim promašajem. Svi koji su gledali utakmicu imali su priliku da vide ekipu ozbiljnog kandidata za medalju, a u prvoj utakmici Srbija je imala visok procenat uspješnosti šuta (57%), 41 skok od čega 13 ofanzivnih i 22 dodavanja.
Ono što nije pošlo za rukom Francuzima uspjelo je njihovim košarkašicama. Prva utakmica i prva pobjeda. Veliko je iznenađenje bila igra Francuskinja koje su samo dva dana prije svečanog otvaranja Olimpijade ostale bez ikone – kapitena Selin Dumerek koja je zbog povrede morala da “baci peškir”, a na njeno mjesto je iz Francuske pozvana Amel Budera (163 cm omaleni bek) i već na prvoj utakmici veoma dobro zamjenila kapitena koji je na prethodnoj Olimpijadi dovela svoju ekipu do srebrne medalje. Turska je dominirala prvu četvrtinu, a onda je u drugoj odbrana Francuskinja bila tako jaka da je Turska postigla samo 3 poena, a rezultat prvog poluvremena je bio rukometni (22 – 19). I u posljednjoj četvrtini Francuskinje su igrale odlično odbranu, ili su Turkinje slabno šutirale i podbacile u napadu, pa su i tada postigle samo 4 poena i pitanje pobjednika je bilo odlučeno (55 – 39).
U ženskoj konkurenciji Australija je bila bolja od domaćina (66 – 84). Brazilke su se borile ali to nije bilo dovoljno. Iskusnija i bolja ekipa je lagano iz minuta u minut igrala bolje i bolje. Ova utakmica je bila nama značajna zato što je sudio jedan od najboljih evropskih arbitara Ilija Belošević, kojeg nismo navikli videti da sudi žensku košarku. U svom timu je Ilija imao i 50-godišnju Kanađanku Karen Lasjik kojoj je ovo posljednji turnir u karijeri.
Kanada je bila bolja od Kine (90 -68), dok je Japan u posljednjoj utakmici dana nadmašio nekada strašnu a sada vremešnu ekipu Bjelorusije (73 – 77).
Photo: FIBA, privatna arhiva