Goran Radonjić iz Rija: Srbija veličanstvena
- August 18, 2016
- 2 comments
- Goran Radonjić
- Posted in OLIMPIJSKE IGRE 2016.
Četvrtfinalne utakmice su obećavale brilijantna odmjeravanja snaga, jer su protivnici pokazali da su kroz prve utakmice u grupama veoma dobro pripremljeni. Međutim, desilo se suprotno. Australija je već na početku ostvarila značajnu prednost protiv Litvanije i istu samo uvećavala do završnih 26 razlike (90 – 64). Francuska je potpuno razočarala i nije bilo ništa od revanša za posljednji poraz na Eurobasketu 2015, suprotno od toga Španija je dominirala i već nakon pet minuta pokazala da su dva početna poraza na Olimpijadi bila prolazna, i ostvarila je veliku pobjedu 92 – 67. Ekipa Tonija Parkera je potpuno razočarala, a posebno Nikola Batum, i on i ostali su na oproštaju košarkaške legende Tonija Parkera od reprezentativnog dresa bili ispod svakog nivoa. Samo je jedna utakmica bila vrhunskog nivoa, ali o njoj kasnije.
Argentina je započela dobro, povela je čak sa deset poena razlike protiv NBA igrača u timu SAD. Bilo je 9 – 19, a onda su Amerikanci počeli da igraju odbranu i sve okrenuli u svoju korist serijom od 27 -2. Od tada pa nadalje nije više bilo pitanje pobjednika, SAD – Argentina 105 – 78. Za još jednu legendu ovo je bio posljednji nastup, nekadašnji olimpijski šampion (2004. iz Atine) Manu Đinobili je dobio izuzetan aplauz svih u dvorani, a posebno njegovih gaučosa, i dok je izlazio s terena dvoranom se orilo njegovo ime.
Ovu utakmicu je brilijantno sudio Ilija Belošević, koji iz dana u dan dobija izuzetna priznanja kroz delegiranja na jakim utakmicama. Sve do sada Belošević je odsudio u velikom stilu, i za očekivati je da će do kraja Olimpijade da dobije još koju priliku da potvrdi uspješni nastup u Brazilu. Koliko je popularni Ika (inače odličan teniser i pobjednik više turnira među amaterima) omiljen lik među sportisitma i kolegama sudijama, potvrdila je i činjenica da mu je danas u sudijski hotel došao u posjetu Dejan Rambo Petković, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde i Reala. Rambo je stekao nevjerovatnu popularnost igrajući u Flamengu iz Rija, i dva puta je zvanično bio proglašen za najboljeg stranog igrača u Brazilu. On je u sudijski hotel došao zajedno sa nekadašnjim košarkaškim sudijom koji je 6 godina sudio Prvu ligu u Srbiji Veliborom Kostićem, koji je u Beogradu završio medicinski fakultet i nakon specijalizacije postao estetski hirurg. Kasnije je došao u Brazil i stekao izuzetnu reputaciju, pa je danas jedan od najpoznatijih plastičnih hirurga u Brazilu (a ovo je zemlja sa najvećom reputacijom u plastičnoj hirurgiji).
Ilija Belošević i Dejan Rambo Petković
Naravno za sve vas i sve nas na Olimpijskim igrama utakmica koja je privlačila najviše pažnje bila je Hrvatska – Srbija. Bila je to prava poslastica za sve one koji poznaju košarkaške, ali i druge životne relacije u prostorima gdje se čita KOŠMAGAZIN. Sve ono što je bilo na utakmici već vam je napisao Aca Ostojić, a meni je pripala funkicja komesara utakmice. Znao sam još prije meča šta nosi odmjeravanje snaga ove dvije ekipe, jer sam često bio u situaciji da kao neutralni sudija iz Sarajeva dijelim pravdu između košarkaških klubova iz Hrvatske i Srbije. Često sam sudio Partizanu ili Crvenoj zvezdi kada su igrali u Zagrebu, Splitu, Zadru ili Šibeniku, i obratno.
Takva atmosfera se osjećala i prije ove utakmice, a dvorana nije bila puna. Svi koji su došli nisu se pokajali i ovih 9.027 gledalaca je baš uživalo. Najveći broj gledalaca je bio neutralan i samo je pozdravljao lijepe akcije, a navijači Srbije su bili mnogobrojniji i daleko glasniji. Siguran sam da ste gledali utakmicu i da su male šanse bile da ste poslije mogli da spavate, jer je adrenalin bio zaista visokog nivoa jer je bilo puno uzbuđenja.
Srbija je češće bila u vođstvu i vodila je preko 25 minuta, dok je Hrvatska imala prednost nešto više od 10 minuta. Obje ekipe su vodile po 6 puta, a 6 puta je bio i neriješen rezultat. Hrvatska je najviše vodila 6 poena, dok je Srbija imala 14 poena prednosti (52 – 66). Utakmica je bila zaista uzbudljiva, ali je u završnici Hrvatska uspjela da priđe na samo poen razlike i to u nekoliko navrata. Srbija je dominirala pod koševima i postigla oko 40 poena iz reketa.
Generalni utisak nakon utakmice je bio da je ekipa Srbije bila kompletnija i da je u ekipi bilo čak 7 igrača koji su postigli 8 ili više poena. Naročito su se isticali Bogdan Bogdanović sa 18 poena i odličnim procentom šuta, a solidni su bili Marković (12 poena), Raduljica (12 ) i Jokić (12 ) naročito dominirajući pod kosevima. U redovima Hrvatske su Bojan Bogdanović (28 poena) i Hezonja (16 ) bili bolji od ostalih. Teodosićevih 9 poena je bilo veliko, ali i 10 dodavanja još značajnije. Klupa Srbije je bila duža i sastavljena od iskusnijih igrača koji su donijeli prevagu, jer su rezervisti postigli 39 poena, dok su igrači s klupe Hrvatske postigli 14 poena manje. Ekipa Srbije je više vjerovala i iskazala veću želju za pobjedom. Svi igrači su bodrili svoje drugare na terenu, a stručni štab je vodio raspravu o uzimanju ili ne uzimanju posljednjeg minuta odmora kada je Srbija čuvala prednost i slobodnim bacanjima uvećavala istu. S klupe se stalno čulo ono poznato “hajde bre, stisni, pričaj, zatvori”, dok je klupa Hrvatske bila daleko mirnija (naravno da su obje klupe bile u korektnom izdanju).
Utakmica je protekla u korektnoj atmosferi i samo je nakon završnice trećeg perioda došlo do sitnog varničenja između Bojana Bogdanovića i Nikole Kalinića, ali su zato energične sudije svirale obostranu tehničku gresku, dok su ostali dijelovi utakmice bili u znaku velikog respekta i bez ozbiljnih problema.
Primjećeno je da su predsjednici Saveza Đilas i Šuker u jednom trenutku diskutovali i objašnjavali sudijske odluke. Kakva god da je bila diskusija, to je dobar znak za budućnost. Igrači i stručni štabovi obje selekcije su bili izuzetno korektni a međusobni pozdravi i zagrljaji su najbolje pokazali respekt za protivnika. Radost igrača Srbije je bila velika, jer pobjeda 83 – 86 je daleko draža (ali i teže ostvarena) nego ona ubjedljivija…
Photo: FIBA i privatna arhiva
Gorane, postovanje, uzivam u tekstovima, i ne samo ja! Malo je smjesno izgledalo kad si pokazao Aci da sjedne pri kraju i nisi dozvolio da se zamjeni Ukica i Bojana kod penala. Nego, da li bi mogao da kazes sta je bilo izmedju Kalinica i Bojana krajem trece cetvrtine, ako mozes? Ko je “vise kriv” i da li je bilo kako svi misle – na nacionalnoj osnovi? Cisto da se produbi najinteresantnija tema diskutovana na kafi s mojim bivsim kosarkasima danas. Tebi bi najvise vjerovao. Veliki Pozdrav o bivseg sugradjanina i ex-igraca Mlade Bosne – koji je bio – neutralan. 🙂
Utakmica je bila super korektna i ponasanje obje ekipe je bilo vanserijsko. Sve je proteklo u domenu kosarkaske igre i bez icega negativnog. Situacija izmedju Bogdanovica i Kalinica je bio slucajan kontakt i faul normalnog karaktera, pa se to ne moze vezivati sa bilo cim sto je izvan kosarkaskog terena. Zagrljaji svih igraca i clanova strucnih stabova nakon utakmice je bila najbolja potvrda tih odnosa.
SItuacija sa zamjenom igraca je veoma jasna i mi smo postupili prema pravilima: – kada jedan igrac postane zamjenik on moze da se vrati na teren tek kada protekne neko vrijeme igre, a u slucaju sa utakmice Srbija – Hrvatska Ukic je izasao nakon svirnutog faula i trener je zelio da ga vrati u igru nakon slobodnih bacanja. Naravno mi smo dozvolili igru tek nakon sto je vrijeme igre teklo i u prvoj situaciji kada je vrijeme igre zaustavljeno napravljena je zamjena igraca. Trener je prihvatio objasnjenje Komesara bez prigovora.
Pozdrav, Goran Radonjic