Drugi “break” u grupi A košarkaši su iskoristili za lagane treninge i poprilični odmor, treneri su analizirali protekle utakmice i utvrdjivali kako da u posljednje dvije ostvare što bolje rezultate koji bi im donijeli odlazak u Istanbul, a mi ostali smo imali priliku da uživamo u ljepotama ovog za nas malo neobičnog predjela.

Da bi svi oni koji vole putovanja i sport saznali nešto više o zemlji koja organizuje grupu A na Eurobasketu 2017, evo nekoliko podataka. U Finskoj živi manje od 6 miliona ljudi. Kažu da je Finska na 10. mjestu svjetske liste zdravog života. Soumi na finskom jeziku znaći zemlja jezera, a kada sam jednom finskom prijatelju kazao da mi ovu prelijepu zemlju zovemo i “zemlja sa 1000 jezera” – moj sagovornik me upitno pogledao rekavši: “Misliš preko 100.000 jezera?!”. Prećutao sam uz osmijeh, i pomislio “ma daj, kakvih 100.000 jezera”, a onda sam otišao i vidio na Wikipedija stranicama nevjerovatan podatak: u Finskoj ima 187.888 jezera većih od 500 kvadratnih metara, i 179.584 jezerskih i morskih ostrva! Vjerujem da ste i vi u čudu kao što sam bio i ja.

Finci su veoma ljubazni ljudi i stalno pokušavaju da vam predstave svoju zemlju kao nešto do čega im je posebno stalo. Pominju svoju netrpeljivost prema Rusima i Švedjanima, a često pominju kako je nekada finska granica bila na 30 kilometara do Sankt Peterburga, a danas je oko 200 kilometara – bez želje da objašnjavaju istorijske činjenice da je Finska u Drugom svjetskom ratu bila na strani okupatora, i da je jedina zemlja koja je platila sve dugove prošlosti.

Finska je industrijska zemlja, a puno toga je bazirano na nepreglednim prostranstvima šuma, na bogatstvu ribom (losos u Finskoj ima daleko bolji ukus nego u drugim dijelovima svijeta), na rudnim bogatstvima, metalnoj industriji, a danas je sve više značajnih svjetskih proizvodjača. Nokia je primjer kojeg Finci sa ponosom ističu.

Glavni grad Finske je kao što svi kod nas znaju Helsinki, sa oko 600.000 stanovnika. Velika prostranstva ove skandinavske zemlje su prenesena i na glavni grad, pa su trgovi i ulice široki i veliki. Svuda ima puno parkova i zelenila koji čine poseban ugodjaj življenja. Grad je prepun prelijepih starih gradjevina koje nisu rušene u posljednjih 200 godina. Najveći dio zgrada je sazidan od domaćeg kamena kojeg ima u izobilju. Helsinki je veoma skup grad, pa čak i za nas koji živimo u zapadnoj Evropi. Pivo košta od 7 do 10 evra u običnim barovima, a Finci su najveći potrošači kafe na svijetu – kafa je oko 3 evra (kada sam ovo čuo bio sam ponovo iznenadjen). Hrana u restoranima je poprilično skupa, a u restoranu višeg standarda ne može da se ruča bez 50-ak eura. Sve je skupo jer su visoke državne takse, cijena karte u tramvaju je 3,50 evra, a parking u centru grada je 11 evra po satu. Jedino su cijene goriva za automobile u normalnim standardima. Početkom oktobra treba da se otvori nova metro linija koja treba da spaja Univerzitet u Helsinkiju sa ostalim dijelovima grada. Na ovaj Univerzitet Finci su posebno ponosni, a otvoren je 1952. godine. Danas ima oko 20.000 studenata, a najveći dio ih je smješten u zgradama univerzitetskog kampusa napravljenog za potrebe Olimpijskih igara daleke 1952. godine.

Alkohol je veoma skup i zato nije niti čudo sto Finci vikend provode u glavnom gradu Estonije odlazeći trajektima i tamo se često “oduzimaju” uživajući u niskim cijenama. Helsinki danas ima veoma veliku luku u koju svaki dan dolazi po nekoliko velikih brodova sa po 5-6.000 gostiju, a postoji 46 medjunarodnih dnevnih brodskih linija.

Religija u Finskoj je luteranska, makar ima i oko 5 % ljudi sa ortodoksnom orijentacijom. U Helsinkiju postoji veliki broj crkava, a dvije najveće (luteranska i ortodoksna) dominiraju na dva brežuljka na oko 200 metara razdaljine. Kažu da je pravoslavna crka jedna od najvećih u ovom dijelu Evrope.

Kada sam posjetio muzej – kuću u kojoj je živio nekadašnji predsjednik Finske Urho Kekonen, sjetio sam se rane mladosti kada su Finska i Titova Jugoslavija imale veoma bliske odnose. Ti odnosi su proistekli iz tadašnje netrpeljivosti dvije zemlje prema SSSR. Interesantan podatak je bio da je tadašnji predsjednik Kekonen dobio samo 1 glas više na njegovim prvim predsjedničkim izborima. Ta predsjednička pobjeda je paralisala zemlju najvećim štrajkovima u istoriji Finske, ali je nakon toga ovaj vrsni političar bio na čelu zemlje čak 27 godina.

Jedan od najzaslužnijih ljudi za odličnu organizaciju Eurobasketa 2017 u Helsinkiju je predsjednik Finske košarkaške federacije, nekadašnji reprezentativac (119 selekcija) i tri puta prvak Finske Antti Zitting. Ovaj izuzetno simpatični čovjek visok 205 je nakon košarkaške karijere ostvario izuzetan biznis u proizvodnji metalnih dijelova važnih u raznim oblastima industrije. Napravio je pravo bogatstvo u porodičnoj kompaniji sa samo 50 zaposlenih (sin nekadašnji trostruki prvak Finske sa trenerom Pavićevićem je sada jedan od važnih menadžera), a kažu da je predsjednik Federacije iz vlastitog džepa izdvojio 800.000 evra koje je bilo potrebno platiti FIBA za organizaciju ovog prvenstva. Bio je to njegov gest sportu koji mu je dao puno radosti i inicirao njegov poslovni uspjeh.

U jednom od gradskih parkova postoji izuzetan spomenik – autor je nekadašnji košarkaš koji je ljubav prema košarkaškom sportu pokazao praveći izuzetnu skulpturu šuta od 3 poena.

Spomenik šutu za tri poena

Prvenstvo se održava u velikoj i lijepoj dvorani Helsinki Arena koja na košarkaškim utakmicama prima 12.500 gledalaca i kada igraju domaći košarkaši ispunjena je do posljednjeg mjesta. U ovoj dvorani hokej na ledu je dominantan sport, a Finci su posebno ponosni na rezultate i osvojene zlatne medalje na svjetskim prvenstvima i medalje na olimpijskim igrama i smotrama evropskih i svjetskih hokejaša. Dvorana je napravljena po ugledu na najmodernije u svetu, a pored Sky loža se nalazi i sauna za specijalne VIP goste. I pisac ovih redova je posmatrao utakmicu Island – Poljska direktno iz saune, i moram priznati da je ovo bio nesvakidašnji i izuzetni dogadjaj. Sauna je za Fince veoma važna, skoro svaki stan ima svoju saunu, a niti jedna kuća ne može da se za misli bez ovog “svetog mjesta”. Finci se u sauni opuštaju, razmišljaju, sklapaju poslovne dogovore, a mnoga djeca su se rodila u sauni (pogotovo u zimskom periodu).

Posebno je naglašena želja da vam predstavim najboljeg finskog igrača na ovom prvenstvu. Lauri Markkanen je igrač kojeg moramo svi da zapamtimo. On je jedan od najtalentovanih mladih košarkaša koji sa svojih 213 cm i odličnim šutom skreće pažnju na sebe. U cjelini podsjeća na njemačku košarkašku legandu, ima sve kvalitete šuta, prodora kao što ima Dirk Nowitzki. Njegova prednost je što je otisao u USA ranije i već sa 20 godina – ovog ljeta ušao u NBA košarkaške vode. Protiv Francuske (22 poena) je upravo on odlučio utakmicu, a Sloveniji je dao 24 poena, ali i izgubio ključnu loptu za poraz njegovog tima. Bez njegovih 27 poena i 9 skokova Finci bi bili poraženi nakon dva produžetka, a ovako je danas postao košarkaški heroj nacije. Već su počeli da mu predvidjaju budućnost nacionalnog heroja, kao što su bili atletičari Paavo Nurmi, višestruki pobjednik olimpijskih igara, ili Lasse Viren, dvostruki pobjednik na 5.000 i 10.000 m na Olimpijadama u Minhenu i Montrealu. Lauri je sin nekadašnjeg reprezentativca Finske, a otac Peka je oblačio plavo-bijeli dres 129 puta. I majka Riikka Ellonen je bila finska reprezentativka. Dva brata su takodje sportisti od kojih je Eero čak bio i medju fudbalerima madridskih “kraljeva”.

Lauri Markkanen je draftovan kao pik broj 7, ali je Minnesota Timberwolves napravila dogovor o njegovom prelasku u Čikago (iskreno mislim da će Minnesota jednog dana da zažali zbog pogrešnog poteza). Ovaj mladi igrač je rano pokazao talenat i bio je u sportskoj košarkaškoj školi koju organizuje Federacija Finske. Čak je tri godine stanovao u stanu predsjednika Zittinga, prije nego što je otišao na Univerzitet u Arizonu. Kada je potpisao prvi profesionalni dvogodišnji ugovor sa Bullsima ovaj budući NBA star je došao u Federaciju i poklonio ček zahvalnosti od 50.000 evra, sa željom da se taj novac iskoristi za stvaranje novih talenata. Nesvakidašnji gest za jednog mladog sportistu. 

Photo: Privatna arhiva