Posljednje dane prošle godine su obilježila dva događaja u Francuskoj košarkaškoj javnosti. Najprije u prepunoj (15.905 gledalaca) AccorHotels Areni (nekadašnji Bercy) odigran je All Star Game na kojem je postignut ogroman broj poena (ukupno 356). Upravo na tom spektakularnom susretu je posljednji put bio prisutan i čovjek čija je smrt rastužila sve prijatelje sporta i košarke u Francuskoj.

Pisali smo već da je Frederic Forte veče uoči prelaska iz jedne u drugu godinu preminuo usljed posljedica srčanog udara. Koliko je život po neki put nemilosrdan pokazuje činjenica da je ovaj mladi 47-godinašnjak prije desetak godina uspio da nadvlada najopasniju bolest, a onda nakon što je sjedio u fotelji gledajući svoj portable ustao i napravio samo jedan – svoj posljednji – korak i samo se srušio. Nije bilo mogucnosti da mu se pomogne. Francuska kosarka je bila zavijena u crno. Svi su bili u soku. Forte je igrao 75 puta za francusku reprezentacoiju, 3 puta je bio šampion sa svojim timom CSP Limoges, a dva puta je bio osvajač francuskog Kupa. Igrao je u nekoliko francuskih timova, ali i u Grčkoj i zemlji njegovog porijekla po ocu – u Italiji. Za one koji bolje poznaju prilike u evropskoj košarkaškoj javnosti nije ostala nezapažena činjenica da je Limoges (kada ga je predvodio Duško Ivanović) u istoj godini osvojio titulu prvaka Francuske, pobjednika francuskog Kupa, ali i Kup Radivoja Koraća. Odmah nakon toga, usljed pogrešnog finansijskog poslovanja, klub je prebačen u nižerazredno takmičenje. Bio je to šok za sve da klub sa takvom bogatom košarkaškom istorijom bude prebačen u dva ranga niže takmičenje (NM-1). Kako se nekako poklopilo da je Forte prestao da igra u istom periodu, prihvatio je ponudu gradonačelnika da preuzme funkciju predsjednika kluba.

Ime grada Limogesa svi su odmah vezivali za košarku, ali i keramičku svjetski poznatu tradiciju. Forte je započeo mukotrpni rad na dugačijoj organizaciji kluba, i rezultati nisu izostali. Bili su prvaci u NM-1, pa su onda osvojili titulu najboljeg u Prvoj B ligi, a nakon toga su čak i dva puta bili šampioni Francuske. Trenutno je ova ekipa na drugom mjestu u prvenstvu Francuske sa velikim ambicijama u domaćoj, ali i u međunarodnoj konkurenciji. Limoges se oprostio od svog predsjednika prošle subote kada su desetine hiljada ljudi došle u dvoranu Beaublanc i poklonili se pred njegovim kovčegom. Bilo je bezbroj igrača, trenera, sudija i košarkaših radnika, a naročito je bio tužan oprostaj navijača ovog kluba sa svojim predsjednikom kada se dvoranom (koja će se uskoro zvati “Dvorana Frederic Forte”) prolomio četverominutni aplauz (Forte je nosio broj 4 na dresu Limogesa).

Ovog vikenda su prije utakmica širom Francuske svi navijači profesionalnih klubova odali posljednju poštu čovjeku kojeg su svi cijenili. Jednominutnim aplauzom sa suzama u očima posljednji put su ga gledali na ekranima u svim dvoranama gde je bila fotografija prerano preminulog košarkaša i predsjednika kluba za koji svi imaju posebne simpatije – ne zaboravite da je Limoges bio jedini klub iz Francuske koji je osvojio titulu prvaka Evrope.

Život teče dalje, i košarkaši su okrenuli misli na nastavak prvenstva Francuske. Oči svih su uprte u kanidate za plasman na Leaders Cup (prvih osam timova će igrati u februaru za naslov prestižnog takmičenja koje se posljednjih godina održava u EuroDisneylandu). Naravno, kao i uvijek i ovaj put je bilo puno iznenađenja. Najveće i najnevjerovatnije je bilo u Chalonu Sur Saone. Niko nije mogao da pomisli da će najbogatiji klub u Francuskoj igrati na tako mizernom nivou. U Lyon-Villerbanneu igra čak 6 Amerikanaca (bez obzira što Slaughter igra sa poljskim, a Nelson sa pasošem Srbije), i svi su oni odlično plaćeni (ukupno 1.320.000 €), a ovaj put su ukupno postigli zajedno sa francuskim igračima 52 poena. Evo, da vam pokažem primjerom:  AJ Slaughter (260.000€) je igrao 25 minuta i šutirao 7 -1, postigao 2 poena; DeMarkus Nelson (210.000 €) je igrao skoro 19 minuta i postigao 4 poena; John Roberson (260.000€) je igrao 22 minuta i šutirao 7 – 0 od čega 6 trojki i nije zabilježio niti poen; Darryl Watkins (180.000 €) je bio na terenu 17 minuta i postigao 7 poena; David Lighty (190.000 €) je igrao 29 minuta i postigao je 10 poena a šutirao je 10 – 3 od čega trojke 5 – 1; Justin Harper (220.000 €) je igrao 10 minuta i postigao 4 poena. Nije teško izračunati da su svi Amerikance postigli 27 poena. Kako je tim ukupno šutirao trojke 19 – 1, a kako su imali ukupno 25 skokova manje (Chalon je imao 47), jasna je bila ljutnja oko 500 navijača koji su došli da uživaju u derbiju komšija, i koji su nekoliko puta uzvikivali “Jackson ostavka”. Očito je da će predsjednik Tony Parker morati da preduzme hitne mjere ukoliko želi da mu se tim nađe među osam najuspješnijih.

S druge strane, tim prošlogodišnjeg šampiona je igrao kao u transu. Skakali su za svakom loptom i podsjetili su na igre iz prošlog šampionata kada su bili prvaci Francuske (pobjeda od 32 poena razlike dovoljno govori). 

Drugi komšijski derbi je bio u Levalloisu, gde su domaći košarkaši zajedno sa susjedima iz Nanterrea odigrali spektakularnu utakmicu. Svi su uživali u košarkaškim ljepotama, a radost pobjede su osjetili domaćini. Slovenački reprezentativac Klemen Prepelič je bio najbolji strijelac (22 poena), a Boris Diaw je drzao ključ odbrane. Igrači Levallois su šutirali veoma dobro 53%, a poraženi su imali još bolji procenat šuta – 57%. Očito je da je dosadašnje igranje u Eurokupu iscrpljivalo ekipu Levalloisa, jer u timu nema velikog broja igrača, i da će im eliminacija iz međunarodnog takmičenja pomoći da se skoncentrišu samo na domaće prvenstvo.

Ekipa trenera Save Vučevića je ostvarila veliku pobjedu nad Hyeres Toulonom od 11 poena razlike. U Bourg en Bresseu čak 6 igrača je imalo bolji procenat uspješnosti bacanja od 58%. Luka Ašćerić je igrao 8 minuta u ekipi poraženih.

Pau-Lack-Orthez je još jednom iznenadio svoje navijače drugim uzastopnim porazom na domaćem terenu, a Le Mans je bio bolji od Chalons-Reims. 

Monaco i Limoges su napravili pravo uživanje gledaocima pred TV ekranima jer su sa puno uspješnih zakucavanja i odličnih šuteva napravili odigrali uzbudljivu utakmicu 30 minuta. Posljednji neriješen rezultat je bio 60 – 60, a onda je Gladyr nakon nesportske greške pogodio slobodna bacanja, pa trojku sa 8 metara. To kao da je bio signal ostalim igračima koji su započeli dominaciju, i do kraja su napravili seriju od 45 – 30 i učvrstili prvu poziciju. Ekipa Zvezdana Mitrovića je bila veoma effikasna (šest igrača je pogodilo preko polovine šuteva), a posebno su domirali pod koševima (Monaco 37 – Limoges 19 skokova). Elmedin Kikanović je za 23 minuta postigao 16 poena. 

Derbi “Nordista” je donio odličnu igru u odbrani oba tima. U uzavreloj atmosferi, i uz zvuke muzičkih orkestara, igrači oba kluba su se borili za svaku loptu i svaki poen. Pobjeda je na kraju pripala mlađem prvoligašu, a poraz je Gravelinesu donio neizvjesnost za učešće na Leaders Kupu. 

Rezultati 16 kola: Antibes – Boulazac 75 – 70, Dijon – Strasbourg 65 –77, Monaco – Limoges 105 – 90, Bourg-en-Bresse – Hyeres Toulon 99 – 88, Chalon/Saône – Lyon-Villeurbanne 84 -52, Gravelines-Dunkerque – Le Portel 55 – 63, Le Mans – Chalons-Reims 90 – 84 ; Levallois – Nanterre 96 – 91, Pau-Lacq-Orthez – Cholet 70 – 78,

Stanje nakon 16. kola: Monaco 13 pobjeda – 3 poraza, Le Mans 11 – 5, Limoges i Strasbourg 10 – 6, Nanterre, Bourg en Bresse 9 – 7, Gravelines-Dunkerque, Lyon-Villeurbanne, Cholet 8 – 8, Dijon, Antibes, Chalons-Reims, Levallois, Pau-Lack-Orthez, Le Portel 7 – 9, Boulazac 5 – 11, Hyeres-Toulon 4 – 12 (poslije sankcija LNB i oduzimanja 3 pobjede), Chalon S/S 4 pobjede i 12 poraza.

Photo: Printscreen