Goran Radonjić: Priča o INSEP-u
- June 12, 2016
- 1 comments
- Goran Radonjić
- Posted in EVROPA/SVET
Svuda u košarkaškom svijetu izgovaraju riječ INSEP, a mnogi se pitaju šta je to. Skoro svi znaju da se tamo, u tom nekom INSEP-u, rađaju novi košarkaški asovi Francuske, ali malo je onih koji znaju detalje. Istina o INSEP-u nije sakrivena, nego baš potpuno obrnuto, svi koji žele (a takvih je mnogo) dolaze gledaju, snimaju, razgovaraju i odlaze sa izuzetnim iskustvima. Mnogi su kopirali i adaptirali iskustva iz INSEP-a i primjenili ih na njihove prilike u razlićitim zemljama. Posljednji su bili Australijanci, i samo su vrtili glavom na sve ono što su
vidjeli i čuli.
Već nakon završetka Drugog svjetskog rata u Francuskoj je započeto sa organizacijom Instituta za nacionalni sport, koji je prvih 30 godina imao sličnu funkciju ovoj današnjoj, a to je realizacija dvostrukog projekta: sportsko usavršavanje, i školovanje najperspektivnijih mladih sportista u Francuskoj. Taj Institut je kasnije reorganizovan, i 1975. je dobio novi naziv INSEP (dugo vremena je to značilo Institut za nacionalni sport i fizičku edukaciju), da bi kasnije modernizovao naziv u Institut national du sport, de l’expertise et de la performance, ali je funkcija ostala nepromenjena.
Od 1945. prostor je skoro pa isti a na površini od 28 hektara u Vansanskoj šumi (Bois de Vincennes) u dvanaestom pariskom arondismanu (Pariz ih ima 20, to su opštine raspoređene u krug poput puža). Svake godine prostori za treniranje su drugačiji, zahvaljujući stalnoj modernizaciji i dobijanju novijih, funkcionalnijih sportskih objekata.
Glavni finansijer realizacije ovog projekta je francuska država, i to preko Ministarstva omladine i sporta i Nacionalnog olimpijskog komiteta. Koliko važnosti francuska država poklanja svom INSEP-u, najbolje pokazuju česte posjete raznih ministara, a jednu od najmodernijih građevina Marrie Therese Eyquem (gdje su se nalazile košarkaška dvorana, sala za džudo, boks, tekvando, zatvorena atletska i zatvorena kružna biciklistička staza) je svečano otvorio nekadašnji predsjednik Francuske Fransoa Miteran.
Prostor INSEP-a se stalno preuređuje, i današnji izgled je zaista impozantan. To je veliki sportski centar sa svim najmodernijim dvoranama, igralištima, bazenima, specifičnim sportskim objektima i rekvizitima za mnoge, skoro sve olimpijske sportove (samo fudbal, u Francuskoj veoma popularni ragbi i još po neki specifični sportovi nisu smješteni u INSEP-u). U tim istim objektima se nalaze i prostori za spavanje, nastavu i učenje izvan nastavnog programa, restoran, biblioteka, auditorijum za održavanje raznih skupova, medicinski institut, centar za rehabilitaciju povrijeđenih sportista, nekoliko fitnes centara, otvorena igališta i najmodernija zatvorena borilišta za razne sportove.
Koliko je važan INSEP za cjelokupni francuski sport najbolje pokazuju podaci da je skoro redovno oko polovina osvajača francuskih medalja na olimpijskim igrama poniklo baš tu. Najveći rezultat je postignut u Atlanti 1996. kada je 20 osvajača olimpijskih odličja bilo iz INSEP-a među ukupno 37 osvojenih medalja. INSEP je ponos francuskog sporta, i kada se pogledaju samo neka od čuvenih sportkih imena onda svi razumiju tu dimenziju: Mari-Žoze Perek, Stefan Dijagana, Žan Galfijon, Lađi Dukure, Džimi Viko, Paskal Martino-Lagard, Tedi Tamgo i drugi atletski šampioni svijeta i olimpijski nosioci medalja; biciklistički asovi poput Florijana Rusoa, Arno Turnana, Gregorija Božea; šampioni u mačevanju: Žan Fransoa Lamur, Erik Sreski, Paskal Masuel; gimnastičari: Ludivin Furnon, Emili Le Penek; najbolji džudisti svijeta: Tedi Riner, David Dule, Mari-Kler Restoa; plivačica Malija Metela; teniseri: Ameli Moresmo, Gi Forže, Žo-Vilfrid Conga, Gael Monfis; stonoteniseri: Patrik Čila, Žan-Filip Gatijen; bokseri: Brahim Aslum, Mirjam Lamare, Aleksis Vastin; nama manje poznati šampioni svijeta i olimpijski pobjednici u sinhronom plivanju: Mjuriel Ermine, Viržini Dedje; pa brojni strijelci ili šampioni badmintona, šampioni sa lukom i strijelom, tekvandoa, skokova u vodu…
Svi oni, a i mnogi drugi iz njihovih generacija, išli su četiri dana nedeljno u posebno organizovanu školu u INSEP-u, a peti dan bi odlazili u obližnje redovne školske ustanove kako ne bi zaostali u socijalizaciji. Svaki sportista ima obavezu obrazovanja, i stoga su u INSEP-u svi ponosni činjenicom da preko 90 odsto sportista završi maturu školujući se u ovoj specijalnoj ustanovi. Sistem školstva je prilagpđen sportistima, a njihovi glavni predmeti su isti kao i u ostalim školama. Međutim, nemaju za njih manje važne predmete (muzičko, tehničko obrazovanje…). Svaki dan svi su obavezni da imaju posebne časove učenja u poslijepodnevnim satima, a sve to je pod kontrolom stručnog pedagoškog kadra (njih oko 50).
U INSEPU svakog dana je u pogonu 730 različitih sportista, koji treniraju sa 200 trenera, pod medicinskom kontrolom od oko 80 različitih specijalista, sa oko 300 spoljnih saradnika i sa 310 stalno zaposlenih koji vode računa o ishrani, čistoći, održavanju sigurnosti. Tu se nalazi i 28 specializovanih stručnjaka koji se brinu za funkcionisanje saradnje sa sportskim savezima. Dakle, u INSEP-u svakodnevno je prisutno oko 1.350 ljudi, od čega je oko 620 profesionalno zaposlenih što je, priznaćete, izuzetno veliki broj.
Od 1983 godine pri INSEP-u je otvoren Centar za košarku (CFBB) i u njemu su najtalentovaniji mladi košarkaši Francuske podeljeni u četiri različite kategorije. “Klinci i klinceze” su sa 15-16 godina, a druga kategorija su muška i ženska selekcija od 17-18 godina. Brigu o njima vodi osam profesionalnih trenera, stručnjak zadužen za praćenje programa razvoja košarke, jedan administrator i direktor CFBB (dakle ukupno 11). Sve specifične usluge (kao i drugi sportovi) košarkaši koriste kroz generalnu organizaciju ove velike i značajne ustanove.
Kroz školovanje u CFBB u proteklom periodu je bilo oko 450 košarkaša i 380 košarkašica. Veliki broj među njima su bili članovi različitih selekcija Francuske u mlađim kategorijama (generalno oko polovine košarkaša i oko 60 odsto mladih košarkašica), a seniorski reprezentativni dres je nosilo 27 košarkaša i 50 košarkašica sa INSEP-a. Naravno, ovaj put ne moramo posebno pominjati one najznačajnije i najbolje jer ih svi poznaju: Toni Parker, Boris Dijao, Roni Turijaf, Ivan Furnije, Selin Dumerk, Sandrin Gruda, Endene Mijem, a stariji se sjećaju imena nosilaca srebrne olimpijske medalje iz Sidneja – Frederika Vajsa ili Stefana Rizašera.
Interesantno je da je trener francuske srebrne olimpijske reprezentacije na Igrama 2000. bio Žan Pjer de Vinsensi. Svojevremeno je tadašnji direktor FFBB (Francuske košarkaške federacije) i trener reprezentacije pozvao bliskog prijatelja (pisca ovih redova) u svoju kancelariju, i još jednom ponovio koliko cijeni i poštuje staru jugoslovensku školu košarke i rekao koliko bi želio da priprema svoju reprezentaciju pred Evropsko prvenstvo u Francuskoj 1999. upravo igrajući mnogo utakmica sa reprezentacijom tadašnje Jugoslavije (sastavljene od igrača Srbije i Crne Gore). Dogovor je brzo postignut i potom su Francuska i Jugoslavija odigrali osam utakmica (po četiri u Srbiji i u Francuskoj). Saradnja je bila (kao i današnja) izvanredna, i obje reprezentacije su se plasirale u polufinale Eurobasketa 1999. Nakon što su bile poražene u polufinalnim susretima od kasnijih finalista (Tanjevićeva Italija je pobjedila Jugoslaviju u polufinalu, i kasnije postala prvak Evrope, a Španija je nadigrala Francusku), u borbi za bronzanu medalju ekipa Željka Obradovića je bila bolja (74-62), i popela se na treće mjesto, a Francuzima je ostalo ono najnepoželjnije – uz postolje. Mnogo puta kada bi se govorilo o srebrnoj olimpijskoj medalji (najvećem uspjehu reprezentativne olimpijske košarke u Francuskoj), Žan Pjer de Vinsensi bi ponovio kako su saradnja i utakmice Francuska–Jugoslavija “iskovale” tu medalju koja je kasnije osvojena u dalekoj Australiji.
Vjerovatno ste se upitali zašto u sred priče o INSEP-u sada pominjanje de Vinsensija, dugogodišnjeg direktora Francuske košarkaške federacije i direktora nacionalnih reprezentacija, jednog od najuspješnijih trenera francuske reprezentacije i velikog prijatelja mnogih košarkaša i stručnjaka iz Srbije. Odgovor je veoma jednostavan: upravo čovjek koji je dolazio puno puta u Srbiju i posebno Beograd, i divio se na derbi utakmicama plejofa u Srbiji, Žan Pjer de Vinsensi je od 2013. (kada je napustio Francusku košarkašku federaciju) postao direktor INSEP-a. Od kada je on šef svega u INSEP-u puno toga se promjenilo, makar popularni Žan Pjer skromno krije svoj uticaj:
– INSEP je posebna institucija u Francuskoj, i svi su emotivno vezani za ogromne uspjehe francuskih sportista – kaže de Vinsensi. – Proces adaptacije u ovoj ustanovi je permanentan i stalno nalazimo prostore da budemo još bolje organizovani, i da imamo najmodernije uslove za naše sportiste. Kada je košarka u pitanju, CFBB ima sve najbolje uslove za ostvarivanje velikih rezultata, i zato nije čudo što su mladi košarkaši u toku posljednjih 25 godina osvojili više od 50 medalja na raznim takmičenjima evropskog ili svjetskog nivoa. Broj igrača koji su nosili dresove francuske košarkaške reprezentacije i koji su izrasli u prave sportiste je izuzetno veliki.
Centar za košarku (CFBB) je dobio (u posljednje dvije godine) dvije nove dvorane sa svim najmodernijim spravama za dodatne treninge. Uz dvorane su i fitnes centar i medicinski prostor samo za košarkaše, a njih je ukupno 56 u ovom trenutku.
Kako se biraju mladi košarkaši za ulazak u CFBB?
Proces je veoma složen i zato ćemo ga pokušati objasniti. Svi klubovi francuske Prve A i Prve B lige moraju da imaju svoje sopstvene centre za rad sa juniorima. Mladi timovi treniraju u svojim klubovima i redovno igraju predigru seniorskim timovima u istoj dvorani. Svaki klub koji ne bi imao centar za edukaciju mladih igrača bi morao da plati drastičnu kaznu, koja je puno veća nego što košta organizacija tih centara. Princip rada i organizacije je u svim klubovima sličan, i baziran je na školovanju mladih ljudi i treniranju budućih prvotimaca.
U Francuskoj federaciji je zaposleno 127 ljudi, ali u zemlji postoji i veliki broj stručnih savjetnika za košarku (isto tako postoje savjetnici i za druge sportove) koje plaća Ministarstvo sporta. Tih 65 savjetnika su raspoređeni po raznim međuopštinskim komitetima (99 Comite Departemental) i regionalnim ligama (24 Ligue Regionale). Svi oni rade po sličnom programu, i svakodnevno pomažu razvoju mladih igrača i malih klubova (u Srbiji je takav posao svojevremeno uspješno obavljao čuveni kosšarkaški znalac i trener ženske reprezentacije Jugoslavije Bora Cenić).
Svi ti košarkaški savjetnici pomažu u pronalaženju 72 mlada košarkaša u prvobitnom izboru za INSEP. Dio tih mladih igrača se bira i u redovima profesionalnih klubova. Nakon prvobitnog izbora, koji je u oktobru, svi igrači – kandidati za ulazak u INSEP su praćeni po posebnom programu i na organizovanim treninzima pokazuju svoj potencijal. U martu naredne godine selekcija se svodi na 25 igrača koji provode 7 dana u INSEP-u. Oni treniraju i žive pod istim uslovima kao i pansioneri (redovni članovi) INSEP-a, a onda na kraju posebna komisija bira između 14 i 16 mladih igrača i njima nadopunjava broj prethodno izabranih selekcija.
Mladi igrači CFBB igraju u redovnom takmičenju Francuske. Kadeti (oni sa 15 i 16 godina) igraju kadetsko takmičenje, najprije u okviru pariskog regiona a kasnije na nivou Francuske, dok stariji igraju u redovnom takmičenju trećeg nivoa (nakon Pro A i Pro B, u ligi NM-1). Koliko je jaka ta NM-1 liga
najbolje pokazuje činjenica da u svim drugim klubovima (osim INSEP-a) igraju po trojica stranih košarkaša – profesionalaca. Rezultati košarkašica i košarkaša u svim kategorijama se računaju kao regularni, ali ekipe CFBB (odnosno INSEP-a) ne ispadaju iz svoje lige, ali ne mogu niti da se plasiraju u viši rang takmičenja.
Košarkaši su generalno skoro uvijek na posljednjem mjestu u NM-1 ligi, a kvalitet igara je daleko niži u septembru ili oktobru nego u aprilu i maju
naredne godine. Generacija Tonija Parkera je svojevremeno ostvarila najbolji rezultat u istoriji pobjedivši 11 utakmica u redovnom prvenstvu. Svi rezultati se računaju kao regularni, što nekad ne odgovara drugim timovima. To je na najteži i najbolniji način osjetio nekadašnji košarkaš Budućnosti i Vojvodine Nikola Antić (sada odlični trener prvoligaša CCRB iz srca regiona pjenušavog šampanjca). Tadašnji tim Šarlvil, koji je bio jedan od tri kandidata za ulazak u Pro B ligu, je izgubio utakmicu upravo od CFBB i zbog toga nije ušao u viši rang takmičenja (na sreću nekadašnjeg snajperiste iz naših prvoligaških timova Antića, naredne sezone su realizovali plan i ušli Pro B).
Košarkašice su pre desetak godina pobjedile u drugom po snazi najkvalitenijem takmičenju ženskih klubova, ali nisu prešle u Prvu profesionalnu žensku ligu (LFB). Ovakav sistem obezbeđuje maksimalno zalaganje svih timova koji igraju protiv mladih košarkaških nada.
Veliki broj talenata u INSEP dolazi iz drugih regiona, a posebno je mnogo igrača koji stižu sa Antilskih ostrva, Gvadalupe ili Martinika, odnosno iz Francuske Gijane ili Reuniona (francuskog ostrva u Indijskom okeanu). U proteklim periodima bilo je i igrača porijeklom iz naših područja, a u ovoj godini među kadetima je talentovani Marko Kudro (njegova majka je bivša odbojkašica iz Beograda), dok je jedna od najboljih i najperspektivnijih košarkašica Ana Tadić. Ona je kćerka nekadašnjeg kadetskog reprezentativca Jugoslavije Bojana Tadića, igrača Metalca iz Valjeva koji je rano prešao u Bosnu, a onda kasnije igrao za Crvenu zvezdu i Spartak, pa je kao profesionalac proveo u Francuskoj oko 15 godina i sada radi kao uspješni trener mladih kategorija. Ova 190 cm visoka košarkašica i brilijantni – najbolji učenik u svojoj generaciji u CFBB, je kao reprezentativka Francuske u mladim kategorijama već potpisala profesionalni ugovor sa prvoligaškom ekipom Mondevil.
Finansiranje CFBB je dijelom kao i u svim ostalim sportovima, ali Francuska košarkaška federacija izdvaja oko 600.000 evra godišnje za rad i aktivnost 4 selekcije. Izuetno velika sredstva se izdvajaju kako bi mladi sportisti imali optimalne uslove za razvoj. Igrači koji izlaze iz CFBB (INSEP-a) i potpisuju profesionalne ugovore vraćaju dio novca u klubove iz kojih su ponikli. Prve profesionalne ugovore sa klubovima mladi igrači potpisuju uz kompletnu pomoć FFBB.
Čovjek koji se bavi dijelom organizacije prelaska mladih igrača iz CFBB u profesionalne klubove je Jan Barbič (nekadašnji junirski šampion Evrope sa selekcijom Francuske, čiji je otac došao iz Crne Gore):
– Mladi igrači ne smiju da imaju sportske agente, i svu pomoć im daje Federacija – objašnjava Barbič. – Igrači odlaze u klubove i treniraju nekoliko dana, i kasnije zajedno biramo najbolje sportske opcije za nastavak njihove karijere. Prvi ugovor se potpisuje uz pomoć pravnih lica iz FFBB i svi mi smo obavezni da pružimo najbolje uslove našim mladim igračima. Generalno, više od polovine košarkašica i košarkaša odlazi u najbolje francuske klubove.
Škola, ona sportska ali i životna je veoma važna za mlade igrače buduće zvijezde francuske košarke. Toni Parker je dolaskom u INSEP bio već unaprijed opredjeljen da će njegov put da bude NBA. Danas su Toni i Boris Dijao dva najbolja primjera za sve nove generacije. Dvije nove dvorane koje koriste mladi košarkaši u INSEP-u nose njihova imena.
Svaki početak reprezentativnih primprema najboljih francuskih košarkašica i košarkaša upravo započinje u INSEP-u, a tako je bilo i ove godine. Prvo okupljanje prije predolimpijskih turnira u Nantu (za žene) i na Filipinima (za muškarce) je započelo u INSEP-u. Najbolji igrači Francuske tako na najkonkretniji način prenose mladima kako i na koji način treba da biraju svoje buduće puteve.
– Svaki povratak u INSEP je za mene poseban ugođaj. Svaki put kada treniram u dvoranama u INSEP-u sjećam se početaka i svojih dječijih snova. U INSEP-u sam postao reprezentativac i počeo sam svoju karijeru, ali još važnije tu sam naučio sve ono što mi je kasnije koristilo i u sportu, ali i u životu. Često kažem kako je INSEP prava škola košarke i života – jednom prilikom mi je rekao Boris Dijao.
Kakav respekt posjeduje INSEP u okvirima sporta i posebno košarke najbolje pokazuje primjer porodice Lovernj. Otac Stefan, nekadašnji košarkaški reprezentivac Francuske i nekadašnji polaznik INSEP-a, jedva je dočekao da njegov sin naraste i postane kandidat za ulazak u CFBB. Žofri je igrajući u CFBB pokazao izuzetni talenat na košarkaškom terenu, a onda kada je otišao u Beograd i igrao za Partizan, popularni Žo Lovernj je pokazao bezbroj igračkih, ali i vanserijskih ljudskih kvaliteta. Svi su zapamtili njegov odnos i odlazak iz Partizana, a takav odnos je za sve one koji su rasli u INSEP-u poptuno logičan.
Photo: FFBB, YouTube
Ukratko, ima se, može se!
Ovaj sistem i infrastruktura deluju teško primenljivi na naše prilike, ali u svakom slučaju hvala na zanimljivom tekstu!