Ima li života i posle Džikića?
- June 13, 2017
- 1 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Ovo pitanje postavljalo se i pre manje od dve godine, kad je iz Partizana odlazio Duško Vujošević. Poučeni tim iskustvom možemo odmah i kratko odgovoriti: ima – ali drugačijeg. Bez ambicije da ih poredim, svaki od ovih stručnjaka obeležio je jednu eru u Partizanu, i sve što dođe posle njih više neće ličiti na vreme dok su oni bili u klubu. Pritom ne mislim da će biti lošije, nego jednostavno – drugačije.
Zašto je otišao Aleksandar Džikić? Ne raspolažem takvim informacijama, ali prvo što mi se nameće jeste da on zna nešto što mi ostali (u ovom trenutku) ne znamo, i zato je rešio da skrati svoj ugovor za jednu godinu. Pretpostavljam da je čoveku jednostavno dozlogrdilo da se bori sa vidljivim i nevidljivim silama, da se bavi alhemijom i da se pretvara kao da je sve u savršenom redu. A nije bilo u redu, Džile to vrlo dobro zna.
Mnogi su skloni da tvrde da je u poslednjih godinu i po dana Džikić preporodio Partizan. I ja sam među njima, ali stoji i činjenica da za to vreme nije osvojen nijedan trofej, i nešto još mnogo gore i opasnije: Partizan ove sezone, koliko me sećanje služi, nije odigrao nijednu jedinu kvalitetnu i dobru utakmicu. Nijednu na nivou onih njegovih šampionskih izdanja. Uostalom, o tome govore silne pobede izvojevane sa pola koša u dramatičnim završnicama. Te utakmice su dobijene, ali ekipa nije blistala.
Sa budžetom koji je imao (za ovu sezonu procene se kreću u rasponu od 700.000 do dva miliona evra), i sa ekipom u kojoj je bilo 9 (devet) novih igrača od kojih su petorica prevalili tridesetu godinu, nije se ni moglo očekivati nešto bolje. Imam i jedan sasvim lični utisak: mislim da je prošlog leta Džikić sklapao tim za Evrokup, i da ga je slomila odluka kluba da ipak igra Fibinu Ligu šampiona. Mislio sam da će već tad dići sidro, ali on je džentlmenski progutao neukusno jelo koje su mu servirali, i nekako izgurao do kraja sezone.
Šta bi on to mogao znati što mi u ovom trenutku možda ne znamo? Pa, nema tu mnogo mudrosti. Jasno je da je utakmica protiv FMP-a u Železniku bila poslednja u kojoj su se crno-beli našli na okupu u ovom sastavu. Nekoliko nedelja ranije klub su napustili Amerikanci Džamont Gordon i Frenk Robinson, a odmah posle poraza u predgrađu i Vil Hečer. Ugovori su ovog juna istekli Novici Veličkoviću, Banetu Ratkovici, Adinu Vrapcu i Stefanu Potu, a istekla je i pozajmica Kenana Karahodžića, koji se vraća u Unikahu. Ako neko misli da Stefan Birčević, Đorđe Majstorović, Mihajlo Andrić i Uroš Luković – svi imaju ugovor do 2018. – ostaju, ljuto se vara! Momci imaju opciju u ugovoru da ovog leta napuste Partizan, i najverovatnije će je iskoristiti. Jedini koji nema tu opciju a ugovor mu ističe naredne godine je Miloš Koprivica, ali sudeći po njegovom doprinosu i minutaži skoro je sigurno da će i on sledeće sezone nositi neki drugi dres.
Pa – ko će ostati u Partizanu? Kako trenutno stoje stvari – Vanja Marinković (ugovor do 2019.) i dvadesetogodišnjaci Nikola Tanasković i Slobodan Jovanović!
Ako bude baš tako (a nema naznaka da će biti drugačije), sa desetak novih igrača skoro da je irelevantno ko će biti trener posle Džikića. Sa potpuno novim timom ni Fil Džekson ne bi mogao ništa da uradi. Ko ne veruje – neka pokuša da se seti kako je ove sezone igrala Crvena zvezda, sa relativno jeftinim timom, ali sa većinom igrača koji su treću sezonu igrali zajedno. To je nešto što ne može da se kupi novcem (pitajte Šimona Mizrahija iz Makabija), a ako se klub još nađe u finansijskoj dubiozi u kojoj je Partizan – crno im se piše. Voleo bih da grešim, voleo bih da se crno-beli vrate u evropski vrh, ali treba biti trezven i reći da su šanse za to u ovom trenutku nepostojeće.
Ko god dođe posle Aleksandra Džikića, a skoro da je svejedno koje će to ime biti, suočiće se za nemogućim zadatkom: da za male (ili nikakve) pare sastavi ekipu od igrača koji nisu uspeli da nađu uhleblje u bogatijim klubovima, znajući pritom da su od Partizana bogatiji – skoro svi! Džikić je pre nekoliko meseci otvoreno govorio o tome kako čak i talentovani juniori izbegavaju Partizan jer im u ovom vremenu ne pruža nikakvu perspektivu (primeri Rakićevića, Glišića…). Vidim po društvenim mrežama kako navijači predlažu da u narednoj sezoni klub okrene list, i pruži šansu mladima iz sopstvene škole. Nažalost, takvih je malo. Najtalentovaniji izdanci Partizanove škole su Jovanović i Tanasković, i dobijali su neku šansu tokom prošle sezone ali istina je da se nisu nametnuli. Znači – i ta varijanta otpada.
U ovom trenutku zaista je nejasno kako će Milan Iskrin (potpredsednik, koji poslednjih meseci vodi klub u koji ne navraća predsednik Nikola Peković) izaći iz spirale loših vesti. Samo jedno znam: ma koliko to nepopularno zvučalo, i ma koliko me zbog ovoga što ću reći pljuvali ostrašćeni mrzitelji Partizana, najgore rešenje za srpsku košarku i srpski sport bio bi – katanac. A mnogi ga predlažu naslađujući se lošim vestima iz Humske. Zaboravljaju pritom da ako se Partizan raspadne i propadne – Zvezda (nije tajna da zvezdaši predlažu katanac) neće imati ama baš nikakve vajde. Naprotiv, samo štete. Kao što se ni Partizan svojevremeno nije ovajdio kad su Zvezdi poverioci odnosili koševe i grb kluba sa Malog Kalemegdana. Čak sam spreman da kažem i jednu vrhunsku jeres – da ima momaka u Zvezdi i FMP-u koji dugo čekaju na šansu, i po svemu sudeći neće je skoro dočekati, a u nekom hipotetičkom Partizanu verovatno bi dobili svoje minute i priliku da se nametnu. Ali, najpametnije mi je da se ovde zaustavim, da ne idem predaleko, da me navijači i jednog i drugog kluba ne popljuju baš od glave do pete.
Za kraj moram reći nešto što nikako ne treba shvatiti konvencionalno, nego krajnje iskreno. Ovaj sajt davao je veliku podršku Aleksandru Džikiću, i nastavićemo sa tim. Džile je čovek koji to zaslužuje, i želimo mu svu sreću i uspeh. Dokazao je svoje umeće i ljudsku veličinu, a šta još više može da se traži od čoveka? Srećno, Džile!
Photo: MN press
Kad je tacno Dzile bio na SOS-u pre nekoliko meseci?