Poraz nikad nije prijatan, ali ga treba primiti kao sastavni deo igre. Darušafaka je šokirala Zvezdine navijače u Kombank Areni, ali samo krajnjim rezultatom. Pravo neprijatno iznenađenje zapravo je bila igra Crvene zvezde. Očigledno je pritisak da se obezbedi prolaz u četvrtfinale Evrolige bio preveliki za taj relativno mlad tim. Meč lopta je ispuštena, ali ne i šansa da se u to četvrtfinale na kraju i dođe. Šansa je ostala, ona je realna, postoji i Zvezdin život posle Darušafake, a on se zove – Cedevita.
Dok sam gledao kako crveno-beli srljaju u poraz protiv turskog tima kroz glavu mi je prošla cela Zvezdina ovogodišnja priča. A ona je takva da se njome trebaju ponositi i oni kojima je taj tim na srcu, i svi koji vole košarku, ovu našu srpsku. Malo su nas poslednjih meseci razmazili Cirbes, Miler i društvo, očekivali smo svaka tri dana njihove fantastične partije, ali ne treba zaboraviti da su i oni ljudi kao svi mi – nesavršeni. Nije ni u ovoj zemlji sve besprekorno, čak je daleko od toga, pa mu Crvena zvezda, bar što se košarke tiče, dođe kao neka avangarda, kolektiv ispred društva u kome postoji. Mora se to priznati.
Mnogi su zaboravili kroz šta je sve prošao ove sezone taj klub, zajedno sa trenerom Dejanom Radonjićem. Prošlog leta otišli su Boban Marjanović, Markus Vilijams, Čarls Dženkins, Nikola Kalinić, Jaka Blažić… Tokom jeseni iz tima su otpali Sofoklis Skorcanitis, Gal Mekel i Rajan Tompson, tešku povredu doživeo je kapiten Luka Mitrović, nešto lakše su imali Nemanja Dangubić i Stefan Jović… Trebalo je to sve preživeti. Uklopiti Skorcanitisa, Tompsona i Mekela, pa ih posle “rasklopiti”, pa opet uklapati Štimca, Milera, Micića i Kinsija u sastav koji je sve vreme igrao važne utakmice. Trebalo je nekako živeti i posle teškog poraza od Reala u Madridu, kao i posle nesrećnih poraza od Efesa i Darušafake u Istanbulu. I na drugom koloseku juriti neku drugu Evroligu, onu koja će se igrati dogodine, i na kraju je obezbediti.
Svega ovoga sam se setio kad sam shvatio da ljudi kojima je Zvezda na srcu počinju da se opuštaju i prepuštaju nekom preranom slavljeničkom raspoloženju. Za slavlje u ABA ligi je rano jer nije još odigrana nijedna utakmica finala plejofa protiv Mega Leksa, i ko zna kakav će ishod biti. Ni domaća titula još nije osvojena, to prvenstvo još nije ni počelo. Pa ni četvrtfinale Evrolige još nije obezbeđeno, ali za to postoji lepa i realna šansa sledeće nedelje u Zagrebu. Ubeđen sam da posle svih tumbanja koja je doživela Zvezda ima snage da preživi Zagreb i Cedevitu, i da dokaže svima da ima života i posle Darušafake.
Photo: Euroleague