Intervju-Aleksandra Crvendakić: Šopron mi je druga kuća
- January 13, 2019
- 0 comments
- Božidar Manojlović
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Nova godina je uveliko zakoračila u naše živote, a još se sumiraju utisci iz stare i prave planovi za ovu. Nekome je prošla 2018. bila za zaborav, neko je srećan što je otišla, nekome uobičajna kao sve ostale, a našoj sagovornici svakako jedna od najboljih u životu. Imala je sjanu sezonu, igrala je finale Evrolige, proglašena je za najbolje krilo najjajčeg evropskog takmičenja, a ovih dana je izabrana i za najbolju u Srbiji. Igrački je napredovala, oprobala se i u WNBA, nezamenljiva je u reprezentaciji Srbije i sa puno optimizma čeka novu sezonu u Evropi i Evropsko prvenstvo u Beogradu ovog leta. Sjajna godina za Aleksandru Crvendakić (22), igračicu mađarskog Šoprona i reprezentativku Srbije.
– Da, da. Nisam toliko razmišljala o tome jer smo toliko radili i trudili se da nisam ni imala vremena da sve sagledam, ali sam sada toliko srećna što se sve to izdešavalo tokom 2018. godine i nadam se da će to samo biti jedan podstrek da naredne godine bude još bolje – kaže Aleksandra u ekskluzivnom intervjuu za Koš magazin.
Ako se vratimo na sa početak vaše karijere, onda moramo da pomenemo rodnu Loznicu i prve košarkaške korake?
– Naravno, od Loznice je sve krenulo. Tamo smo bili juniorski vicešampioni Srbije. Posle sam već sa nepunih 17 godina prešla u Zvezdu, tamo sam bila dve sezone, gde smo osvajali juniorska i kadetska prvenstva, seniorsko nažalost nismo ali su mi te godine u Zvezdi ostale u divnom sećanju. Zatim prelazak u Šopron, i tu sam već pet sezona.
Šopron je posebna priča. Klub koji toliko ulaže u žensku košarku, u nekošarkaškoj zemlji i veliki broj naših igračica?
– Jeste. Neverovatno je koliko u Mađarskoj generalno ima srpskih košarkašica. Skoro svaka ekipa ima neku Srpkinju. Mađarska nije zvučno ime u košarkaškom svetu ali kad pogledate drugačije, do skoro je Mađarska imala dve ekipe koje igraju Evroligu, pet koje igraju Evrokup, to je zaista veoma jaka liga. Kad bih sada počela da pričam o Šopronu, to bih mogla do sutra. Meni je Šopron druga kuća. Ljudi koji žive i rade tamo ti čine taj boravak mnogo prijatnim i prosto se osećaš kao kod kuće. Uvek gledaju da ti izađu u susret. Ja sam tamo došla sa 18 godina i to nije lako, bilo mi je u početku zaista teško ali uvek je bio neko ko mi se našao u tim momentima. Mađarske igračice su bile divne prema meni, uvek su ljubazne, kulturne i nikada nisam osetila neku ljubomoru, želju za spoticanjem, da neko hoće da ti nešto loše učini… Ne. Zato je meni Šopron u tako lepom sećanju. Meni se odatle i ne ide. Ko god da me pita za savet, rekla bi mu da je Šopron idealan klub za mladu igračicu da se usavršava, napreduje, prosto pružaju mladima šansu. To nije čest slučaj u Evropi. Šopron uvek uzima jednu ili dve mlade igračice koje hrabro ubace da igraju i Evroligu, i da se kale pored onih starijih koje su tu više godina.
I tako ste stigli do finala Evrolige gde ste ipak poražene od ponovo jake ekipe Jekaterinburga?
– Da, doživele smo poraz u finalu ali niko od nas nije očekivao da doguramo dotle. Mnogo mladu ekipu imamo. Bukvalno su samo Jelena Milovanović i kapitenka Mađarica bile igračice sa iskustvom. Mi ostale nismo imale iskustvo Evrolige, nismo imale te utakmice u kojima se osvajaju trofeji, koje možemo i znamo da iznesemo na leđima. Ali naš trener nas je sve uklopio kako treba, finkcionisale smo kao jedan, znalo se tačno ko šta radi, znalo se ko je vođa, ko podvikne kad treba, ko spusti tenziju kad treba… divna i sjajna atmosfera. I sad kad se toga setimo, često se smejemo i uživamo u onome što smo prošle. Jednostavno, zdrava atmosfera.
I publika tamo vas je prihvatila, ceo grad navija za vas?
– Postale smo glavne face u gradu, ha-ha. Zaista su nas svi zavoleli. Šopron je mali grad, vole košarku i stalno dolaze na utakmice, ali od prošle godine kad smo napravile sve te uspehe, to je neverovatno koliko ljudi dolazi i interesuje se za naše mečeve.
Te igre u Šopronu su vas i dovele do laskave titule najboljeg krila Evrolige?
– Mnogo mi je drago što je bilo to glasanje, i što su me izabrale za najbolje krilo. Pre sezone sam dosta pričala sa trenerom o tome šta me čeka, jer ću se susretati sa mnogo iskusnijim igračicama i onim najboljim koje igraju u Evropi. Trener mi je ulio tu sigurnost, on mi je rekao da ću samo velikim radom sve da postigem, sve da popravim. I sada bukvalno imam tu sliku u glavi, kako ništa ne pada s neba, sve mora da se postigne radom i trudom.
Usledilo je i vatreno krštenje u najjačoj ligi sveta WNBA u ekipi Sijetla?
– Jeste. Nisam prošla njihov trening kamp, ali pokušavam da iz svake situacije izvučem nešto korisno. Da mi je neko nekad rekao da ću sa 21 godinom otići u Ameriku u WNBA, rekla bih – sjajno, neverovatno. Tako da sam probala to, videla šta je to tamo, i mogu reći da više volim Evropu, evropsku košarku. Mi volimo tu timsku igru, volimo da asistiramo, srećni smo kad neko drugi da koš. Ne kažem da tamo to nisu, ali prosto drugačije su. Volela bih da se ponovo oprobam, ali ću to ostaviti za neke kasnije godine. Ako mi se pruži prilika, što da ne. Sad mi je u glavi samo predstojeće Evropsko prvenstvo u Srbiji.
Sigurno najvažniji događaj ove godine u vašim životima. Neke glavne igračice su iz ratnih razloga, van stroja. Da li se sve to može uklopiti do leta?
– Do smene genaracija će doći kad tad. Ne kažem da situacija sad izgleda sjajno iz tih razloga koje ste pomenuli, ali Marina će uvek naći način kako da nas uklopi, kako da napravi najbolji mogući tim. Prosto, i ranijih godina kad niko nije očekivao od nas da nešto uradimo, mi smo, odnosno te devojke, su uradile mnogo. Još Evropsko u Srbiji. Gde ćete veći motiv i podstrek od toga? Publika će sugurno da nas podrži u ogromnom broju. Naši ljudi vole sport, vole košarku, sigurno da će doći da nas podrže i pomoći nam da prebrodimo i neke poteškoće koje sad postoje. Glavne igračice će biti tu, a i mi mlade ćemo napraviti iskorak u igri pa će sve to biti kako treba.
Da li vam smeta manjak intersovanja za žensku košraku u odnosu na mušku?
– Ne, mediji su od početka podržavali žensku košarku i pomogli nam da se uzdignemo. Ljudi nisu toliko znali o nama dok mediji nisu počeli da pišu i pričaju o nama, i da guraju tu lepu sliku o ženskoj košarci. Tako su ljudi saznali i shvatili da pored muške košarke i muških zvezda postoji i ženska košarka i ženske zvede. Lepo je kad pored Bogdana ili Bjelice, čuješ i Sonju i Jelenu, i da ljudi odmah znaju ko su one.
Za kraj, šta vam znači ovo najnovije priznanje za najbolju igračicu u Srbiji u izboru KSS, odnosno novinara koji prate košarku?
– Ovo je kruna cele prošle godine i veliki podstrek za mene da nastavim da radim još više i bolje, i da opravdam ovo veliko priznanje. Hvala svima koji su učestvovali u ovom izboru. Jako su me obradovali.
Photo: KSS, YouTube printscreen