Istorija: 2009, godina povratka Srbije
- September 20, 2016
- 1 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Kada smo ono u Indijanpolisu osvojili zlatnu medalju i objedinili titule prvaka Evrope i sveta, malo je ko mogao pretpostaviti da ćemo na naredno odličje čekati sedam gladnih godina. U Švedskoj 2003. bili smo šesti, na Olimpijskim igrama u Atini pretposlednji jedanaesti, na EP u Novom Sadu 2005. ispali smo od Francuza u osmini finala, isto kao i od Španaca na Svetskom prvenstvu 2006. A onda se pokazalo da i od lošeg ima gore. Evropsko prvenstvo 2007. u Španiji završili smo u grupi sa tri poraza. Olimpijske igre u Pekingu gledali smo na televiziji, prvi put nas nije bilo od 1960, ne računajući Barselonu 1992. kada nismo mogli da učestvujemo zbog sankcija.
Tračak nade ukazao se kada se na kormilo državnog tima vratio legendarni Dušan Ivković. Sa njim na klupi Jugoslavija je bila olimpijski vice-šampion 1988, prvak Evrope 1989, 1991. i 1995, prvak sveta 1990. Iskusni selektor odveo je u Poljsku vrlo mlad tim. Od 4 do 15 dresove su obukli: Bojan Popović, Milenko Tepić, Miloš Teodosić, Ivan Paunić, Nemanja Bjelica, Stefan Marković, Uroš Tripković, Miroslav Raduljica, Nenad Krstić, Kosta Perović, Novica Veličković, Milan Mačvan. Koliko je Duda bio mudar i dalekovid svedoči podtak da su danas, sedam godina kasnije, Teodosić, Marković, Raduljica i Mačvan olimpijski vice-šampioni, bio bi i Bjelica da se nije povredio, možda i Veličković da prošle godine nije otkazao pošto ga je selektor Saša Đorđević stavio na širi spisak za Evropsko prvenstvo. Krstić je bio kapiten reprezentacije do pre dve godine. Ispada da je Ivković ostavio “pola tima” što je njegov naslednik znao da iskoristi, dopuni novim snagama i vrati Srbiju u evropski i svetski vrh.
Ovo je, ipak, priča o Evropskom prvenstvu 2009. i o velikom povratku Srbije. U grupi u Varšavi u prvom kolu pobedili smo Španiju 66-57 (Krstić 18 poena, Veličković 12, plus 8 skokova) i nagovestili velike mogućnosti. Poraz od Slovenije (69-80, sa Teodosićem kao jedinim sa dvocifrenim poenima – 14) vratio nas je u realnost, a pobeda nad Velikom Britanijom (77-59, Tepić i Krstić po 17) odvela nas je u drugu fazu. Pobeda nad Poljskom 77-72 (Krstić 18) bila je teška, a poraz od Turske 64-69 (Teodosić 16) komplikovao je prolaz u četvrtfinale. Zanimljivo je da smo od Turaka poraženi u produžertku, i da za dodatnih 5 minuta nismo dali ni koš! U poslednjem kolu trebalo je pobediti uvek neugodnu Litvaniju, što je ostvareno sigurnom igrom: 89-79. Teodosić je dao 20 poena (4/6 trojke), Veličković i Krstić po 16.
Na redu je bilo četvrtfinale a rival – Rusija. Dušan Ivković je posle pet godina rada u CSKA i Dinamu znao ruske igrače u dušu. Pobeda nijednog časa nije dolazila u pitanje, na kraju je bilo 79-68. Naši poeni bili su lepo raspoređeni: Tripković 18, Veličković i Perović po 13, Teodosić 12, Krstić 10… Rusi uopšte nisu imali loš tim (Fridzon 15, Monja 12, Mozgov 10, Bikov 9, Mekarti 7…) ali su naši momci bili mnogo bolji.
Usledilo je polufinale, jedna od velikih pobeda našeg tima. Slovenija je igrala fantastično, braća Lorbek, Erazem i Domen, bila su nezadrživi, prvi nam je dao 25 poena, drugi 22. Nahbar je dodao 18, Jaka Lakovič 7… Gubili smo ceo meč a onda je Miloš Teodosić bukvalno sam iznudio produžetak (79-79). U dodatnih 5 minuta Slovenci su psihološki pali, nikada nisu bili bliži medalji a ona im je izmakla jer su, onako psihički ubijeni, izgubili i meč za bronzu od Grka (56-57). Na kraju smo dobili 96-92, uz 32 poena Miloša Teodeosića (6/10 trojke), 18 Krstića i Perovića, 11 Tepića, 9 Veličkovića… Nezaboravno veče u Katovicama.
U finalu, igranom 20. septembra 2009. nismo imali šansu. Španci su nam vratili sa kamatom za poraz u grupi (85-63) i prvi put osvojili titulu prvaka Evrope. Pau Gasol je bio MVP prvenstva (18 poena u finalu), Rudi Fernandez je dao 13, Huan Karlos Navaro 12, mladi Riki Rubio 10… Čak 11 igrača se “upisalo”, bez poena je ostao samo Aleks Mumbru.
Pau Gasol je bio ne samo MVP, već i prvi strelac sa 18,7 poena, ispred Tonija Parkera sa 17,8 dok je naš najbolji strelac bio Miloš Teodosić sa 14,1 poenom. U idealnu petorku izabrani su Spanulis, Teodosić, Rudi Fernadez, Lorbek i Pau Gasol.
Srbija se vratila iako je do nove medalje morala da čeka 5 godina. Istina, na Mundijalu 2010. u Turskoj trebalo je da osvoji bar srebrnu medalju jer je teško oštećena u polufinalnom duelu sa domaćinom. Kontinuitet je obezbeđen od 2014. – drugi na svetu, pa četvrti u Evropi, onda vice-šampioni na Olimpijskim igrama u Riju.
Vreme je za povratak na najviši stepenik pobedničkog postolja!
Photo: FIBA
Odlican clanak i odlican podsjetnik na veoma bitnu godinu za srpsku kosarku. Jedino se ne mogu sloziti sa konstatacijom o ”Dudinoj dalekovidosti”, iz jednostavnog razloga sto je selektor poveo sa sobom na EP, ono najbolje sto je tada Srbija imala (od onih koji su htjeli da igraju i da se odazovu). Izuzetak je jedino Nemanja Bjelica. Tu je Duda pokazao svoju velicinu (a i Kari Pesic koji ga je igracki otkrio). Za tog momka je, samo godinu ranije, malo ko cuo. Pet godina nakon tog EP je proglasen za MVP Evrolige. Srpska kosarka je dobila dijamant koji je valjalo brusiti a tu je Duda odigrao veliku ulogu. Pruzena mu je sansa da svoj talenat valorizuje kroz reprezentativne utakmice. Tako to rade istinski majstori ”magicne igre pod obrucima”!