Istorija: Pehar Kupa pobednika kupova na Malom Kalemegdanu
- April 1, 2017
- 1 comments
- Žarko Dapčević Daba
- Posted in ISTORIJA
Drugog aprila je biti 43 godine od za sada jedinog evropskog trofeja koji je Crvena zvezda osvojila. U nedelji kada bije presudnu bitku kako u Evropi da izbori top 8, tako i u ABA ligi gde igra majstoricu protiv ekipe Budućnosti za prolazak u finale i obezbedjivanja igranja Evrolige i sledeće sezone, ekipa sa Malog Kalemegdana će imati priliku da na najbolji mogući način obeleži jedan od najznačajnijih datuma u svojoj istoriji.
Put do osvajanja Kupa pobednika kupova nije bio nimalo lak, pa će u narednim redovima biti opisani detalji tog pohoda ka slavi i evropskom trofeju.
U prvom kolu, odnosno u šesnaestini finala, Crvena zvezda je odmerila snage sa albanskom ekipom 17. Nandori. Prvi susret je igran u Tirani 6. novembra 1973. U tom meču je Crvena zvezda dosta ubedljivo savladala nejakog protivnika sa 99-83. Ovo je bilo crveno-belima drugo gostovanje u Albaniji, i druga pobeda u gostima. Domaćin je bio preslab da bi mogao da se suprostavi timu koji je imao nekoliko reprezentativaca u svojim redovima, te je tako Zvezda rutinski odradila ovaj meč i pobedila sa 16 poena razlike. Konačan ishod je mogao biti i sa većom razlikom da nisu košarkaši Zvezde spustili gas pred sam kraj meča.
Najefikasniji kod pobednika su bili Simonović sa 26 i Kapičić sa 23 poena, dok kod domaćina su to bili Kasmi sa 26 i Koleka sa 21 poenom.
Timovi su nastupali u sledećom sastavima:
- Nandori: Nasi, Vorfa, Topali, Bekteši, Koleka, Šamo, Levonja, Škurti, Kasmi, Avrami.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Žugić, Kapičić, Simonović, Vučinić, Jovašević, Slavnić.
Nedelju dana kasnije usledio je revanš u Beogradu, gde je Crvena zvezda ostvarila još ubedljiviju pobedu nad albanskom ekipom, 114-70. Košarkaši 17. Najefikasniji kod domaćina su bili Simonović sa 22 poena i Slavnić sa 15, dok kod gostiju su to bili Kasmi sa 23 i Topali sa 12 poena.
U osmini finala voljom žreba Zvezda se sastala sa francuskom ekipom Banjole iz Pariza.
Prvi meč igran je 5. decembra 1973. u Parizu, gde je domaća ekipa slavila rezultatom 94-92, košem Longvila u samoj završnici meča. Zvezda je počela odlično utakmicu, imala i 14 poena viška (32-18), ali je nakon toga stala, što su to Francuzi iskoristili, zaigrali angažovanije i u 18. minutu izjednačili na 40-40. U nastavku, već u 22 minutu Zvezda je doživela peh, naime njen kapiten Kapičić morao je da napusti igru zbog pet ličnih grešaka, što je u mnogome poremetilo igru. Tokom celog drugog poluvremena obe ekipe su smenjivale u vođstvu, niko nije uspevao da stvori osetniju razliku, da bi u finišu, kod rezultata 92-92, Longvil desetak sekundi pre kraja postigao pobedonosni koš za svoj tim i tako postavio konačan rezultat 94-92.
Najefikasniji igrači kod Zvezde su bili Simonović sa 27 i Vučinić sa 17 poena, a kod domaćina Darigo sa 34 i Mor sa 29.
Banjole: Berte, Delaž, Mor, L. Drodigo, Džiding, Longvil, Mazije, Vasalo, Ven Hem.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Pešić, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Žugić, Slavnić.
Četiri dana kasnije usledio je revanš u Pioniru pred 5.000 gledalaca. Zvezda je počela dosta agresivno i već tokom prvog poluvremena je napravila 20-ak poena razlike, da bi se nakon toga opustila i dozvolila protivniku da prepolovi deficit sa tendencijom da se još više približi i tako meč učini neizvesnijim. Ponavljala se slika iz prvog meča u Parizu, Zvezda povede napravi osetniju razliku i stane. Međutim, poučeni iskustvom iz prvog meča, košarkaši beogradskog tima su u u drugom poluvremenu ušli ozbiljnije u meč, nisu dozvoljavali protivniku da se razmahne i rezultatski se približi, te je tako razlika je iz minut u minut rasla, da bi na kraju Zvezda pobedila sa 102-86. Najefikasniji u domaćem timu su bili Simonović sa 32, Slavnić i Vučinić sa po 16 poena, a kod gostiju Mor sa 33 i Drodigo sa 27.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Pešić, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Žugić, Slavnić.
Banjole: K. Berte, Delaž, G. Berte, Mor, Drodigo, Mažer, Vasalo, Van Ham, Longvil, Giding.
Crvena zvezda se plasirala u četvrtfinalnu grupu Kupa pobednika kupova, gde su je čekali bugarski CSKA i italijanski Sakla. Prvu utakmicu u grupi je igrala u Sofiji protiv CSKA 9. januara 1974. U Sofiji je imala veliku podršku svojih navijača koji su je tokom celog meča bodrili sa tribina, čak su i za tu priliku preradili narodnu pesmu “Niška banja”. Orilo se halom “Niška banja, topla voda, uzećemo dva boda”. Medjutim, domaćini nisu tako mislili pa su susret rešili u svoju korist 88-81.
Crvena zvezda je opet igrala meč u stilu toplo-hladno, u prvom poluvremenu dobro, diktirala tempo vodila i taj deo meča završila u svoju korist sa 45-42. Onda je u nastavku usledio pad u igri koji je već bio viđen u nekim ranijim mečevima, pa su to košarkaši bugarskog predstavnika znalački iskoristili, preuzeli stvari u svoje ruke, prešli u vođstvo koje je u pojedinim trenucima iznosilo i osam poena. Na kraju, na semaforu je pisalo 88-81.Sedam poena minusa pred revanš u Beogradu, poraz koji je zadao dosta glavobolja Zvezdi.
Najefikasniji u timu gostiju su bili Vučinić sa 24, Kapičić i Simonović sa po 21 poenom, a kod Bugara Pejčev sa 27 i Marinov 23.
CSKA: Mihajlov, Glavov, Marinov, Rajkovski, Jankulov, Petrović, Pejčev, Tačev, Brnzov, Bogdanov, Kirov.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Pešić, Živković, Kapičić, Simonović,Vučinić, Jovašević, Slavnić.
Usledio je revanš 16. januara pred 2.000 gledalaca. Pored toga što je morala da juri minus iz Sofije, Zvezda je imala i kadrovskih problema Vučinić se žalio na povredu, Simonović je bio bolestan, Slavnić već par meseci van forme. Sve je to stvaralo veliku glavobolju treneru Aci Nikoliću, ali da ne bude sve tako crno potrudili su se igrači iz drugog plana. Čak su se i Kapičić i Živković utopili u sivilo, pa je Zvezda ponovo pokazala dva lica. Opet je odlično otvorila utakmicu i vrlo brzo stekla dvocifrenu prednost, te je tako tokom prvog poluvremena u jednom momentu vodila i sa 17 poena razlike (30-13), da bi na dva minuta pre kraja poluvremena ta razlika iznosila samo šest poena (38-32). Na sreću te večeri Sarjanović i Lazarević su bili vrlo raspoloženi i vodili svoj tim ka pobedi. Poslednji napad na utakmici imala je Zvezda, u tim trenucima je imala +6 što je bilo nedovoljno za dalji prolaz, a onda je crveno-beli džoker Lazarević (koji je dve godine ranije u Ljubljani doneo Zvezdi titulu) 15 sekundi pre kraja svojim pogotkom doneo pobedu od 80-72, i toliko željenih +8 razlike.
Najefikasniji u ovom meču su bili Simonović sa 18 i Sarjanović sa 14, dok kod gostujućeg tima su to bili Pejčev sa 28 i Marnov sa 14 poena.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Pešić, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Slavnić.
CSKA: Mihajlov, Glavov, Marinov, Jankulov, Petrov, Pejčev, Brnzov, Bogdanov, Kirov.
Sledeći protivnik u grupi su bili Italijani, ekipa Sakla, a prvi meč se ovog puta igrao u Beogradu. Ni ovaj susret nije bio ništa drugačiji nego prethodni koje je Zvezda igrala u ovom takmičenju, i protiv Sakla je nastavila sa partijama toplo – hladno. Italijani su se pokazali kao najozbiljniji protivnik i nisu dozvoljavali domaćinu da se razmahne, doduše u tome su im i košarkaši Zvezde dosta pomagali, i u želji da ostvare što veću razliku pred revanš u Italiji pravili su neshvatljive greške. Ipak se na odmor otišlo rezultataom 46-38 za beogradski tim. Navijači su se nadali da bi Zvezda u nastavku meča mogla da zaigra još bolje, i da razlika u njenu korist bude i veća, međutim vidjena je drugačija slika. Kapičić i Sarjanović su izašli sa po pet penala pa je Zvezda bila na dodatnim mukama. Ni sudije ovog meča, Mađar Vein i Grk Evangelatos, se nisu proslavile, svirale su svaki kontakt i tako dodatno unosile nervozu kod oba tima. Zvezda je uspela da pobedi 93-86. Da kuriozitet bude veći, uprkos porazu Italijani su se na kraju utakmice radovali jer su se već bili plasirali u polufinale. Naime, oni su u međusobnom duelu sa Bugarima imali bolji skor, tako da je revanš u Torinu odlučivao samo ko će biti prvi, a ko drugi u grupi.
Najefikasniji na utakmici su bili Slavnić sa 21, Vučinić i Kapičić sa po 18 poena, kod gostiju su to bili Riva sa 25 i Kirklend sa 22.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Jovašević, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Žugić, Slavnić.
Sakla: Leng, Frediani, Kaljeris, Merlati, Riva, Kirklend, Ankonetani, Saketi.
Revanš je igran 27. februara 1974. u Torinu, a Zvezda je slavila minimalnim rezultatom 88-87, i tom pobedom sebi obezbedila prvo mesto u grupi. Za razliku od prvog meča, koji obilovao neshvatljivim greškama i nervoznom igrom na obe strane, u Torinu je viđena odlična košarka.
U prvom poluvremenu je domaćin vodio i sa 11 poena razlike, da bi Zvezda furioznom serijom stigla domaćina pa čak i povela u jednom trenutku, ali se na odmor ipak otišlo vodjstvom Sakla 49-47. Domačin je vodio i u nastavku, a kada su Slavnić, a potom i Živković tri i po minuta pre kraja meča zbog pet ličnih morali da napuste igru, svi su u tim trenucima pomislili da je pobednik odlučen. Onda je, na dva minuta pre kraja, pri rezultatu 87-82 usledio furiozan nalet crveno-belih. Nošeni na krilima Simonovića, Kapičića i Vučinića, preokrenuli su rezultat i ostvarili veoma važnu pobedu 88-87.
Najbolji strelci su bili Kapičić sa 29 i Simonović sa 22 poena, a kod domaćina Morlati i Kirklend sa po 22.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Slavnić, Jovašević, Žugić.
Sakla: Leing, Fredijani, Kaljeris, Morlati, Riva, Beneveli, Roza, Kirklend, Ankleneti, Faketi.
Crvena zvezda se plasirala u polufinale Kupa pobednila kupova, a tamo je čekala ekipa Estudijantesa iz Madrida. Prvi meč je igran 13. marta u Madridu, i tamo je Zvezda zabeležila veoma vrednu pobedu 79-74, pobedu koja joj je napola otvorila vrata ka finalu. Nakon nekoliko utakmica koje su Kupu pobednika kupova odigrali po sistemu toplo–hladno, ovoga puta su se trgli i počeli da pokazuju svoje prave vrednosti. Slavnić se vratio u prepoznatljivu formu, Kapičić je igrao onako kako se očekuje od kapitena, Vučinić i Simonović standardno dobri, a tu su bili i Sarjanović i Lazarević kao i Rakočević da daju svoj doprinos pobedi i dobroj igri Zvezde. Rezultat tog angažovanja i bolje forme se video u ovoj utakmici, gde je ceh platio španski tim. Najefikasniji kod Crvene zvezde su bili Kapičić sa 23 i Slavnić sa 22 poena, kod domaćina Tejlor sa 34 i Sagi–Vela sa 16.
Estudijantes: Tejlor, Boltran, Lopez, M. Garsija, Kambronero, Sagi–Vela , Sijan–Fegos.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Jovašević, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Žugić, Slavnić.
Posle utakmice u Madridu došlo je do nemilih scena između Ljubodraga Ducija Simonovića i treneram Aleksandra Nikolića, nakon čega je proslavljeni Profa odlučio da na kraju te sezone ode iz Zvezde.
Sedam dana kasnije u Beogradu, u hali Pionir, odigran je revanš pred samo 1.000 gledalaca Zvezda je ponovo pobedila Estudijantes sa 104-85. Iako je rezultat govorio da je domaćin lako i i ubedljivo slavio, trener Aca Nikolić nije mogao da bude zadovoljan igrom svojih izabranika koji su ceo meč igrali pokušavajući individualnim akcijama da se iskažu. Evidentno je izostao kolektivni duh i timska igra kojoj je on težio. I pored toga, španski predstavnik je bio nemoćan pred Beograđanima. Pored velike pobede i plasmana u finale drugog po vrednosti evropskog takmičenja, ovaj susret će ostati upamćen i po jednoj nesvakidašnjioj situaciji. Naime, po završetku prvog poluvremena u hali je nestalo struje. Posle toliko godina neki od aktera su u razgovoru sa mnom otkrili prave uzroke bruke koja je dugo bila zataškivana, a kako je vreme prolazilo to je padalo i u zaborav. Domar hale Pionir bio je pijan dok je trajala utakmica, smetala mu je sva ta buka, i na početku drugog poluvremena je isključio osvetljenje! E sad, pošto postoji određena procedura da se mora sačekati izvestan vremenski period da bi se ono ponovo uključilo, pauza između poluvremena je trajala nešto malo više od pola sata. Kad je svetlo ponovo upaljeno semafor je malo bio u konfuziji, ali je došao i on na svoje i utakmica je bila nastavljena. Nažalost, i takve stvari su se dešavale u veoma bitnim utakmicama kao što je polufinale Kupa pobednika kupova.
Najefikasniji kod crveno-belih su bili Sarjanović sa 29 i Kapičić sa 27 poena, a kod gostiju Sagivala sa 36 i Tejlor sa 15.
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević, Sarjanović, Jovašević, Živković, Kapičić, Simonović, Vučinić, Žugić, Slavnić.
Estudijantes: Tejlor, Pinedo, Garsija, Bertran, Bernata, Alvarez, Gambroneo, Garsija, Sagivala.
U drugom polufinalnom meču Spartak Zbrojovka je bila bolja od Sakla, i on je bio rival Crvenoj zvezdi u finalu Kupa pobednika kupova.
Zvezda i Spartak su kao finalisti imali pravo da predlože dva grada gde bi voleli da se održi finale, i izabrali su Beč i Solun. U slučaju da ne dođe do dogovora, FIBA određuje domaćina. Pošto do dogovora dva kluba nije došlo, FIBA je odredila italijanski grad Udine kao domaćina finala.
Potpisi svih košarkaša Zvezde na dopisnici hotela Cristallo u Udinama u kome su bili smešteni
Drugi april 1974. će biti upisan zlatnim slovima u istoriju Zvezde, a i naše košarke, jer je tog dana u finalu Kupa pobednika kupova u Udinama Zvezda pobedila češki tim Zbrojovku sa 86-75, i tako po prvi puta osvojila jedan evropski trofej.
U finalnom meču nijednog trenutka se nije postavljalo pitanje pobednika, jer je Zvezda od samog starta počela silovito, i u tom ritmu je i završila meč. Ona je bukvalno nokautirala protivnika pod svodovima dvorane koja nosi ime slavnog italijanskog boksera Prima Karnere.
Crvena zvezda je te večeri imala i podršku svojih navijača koji su došli u velikom broju iz svih delova Jugoslavije, a pomognuti i našim ljudima privremeno zaposlenim u inostranstvu. Junaci finalne utakmice su bili kapiten Dragan Kapičić, koji je bio i najefikasniji igrač sa 22 poena, i Slavnić sa 20. Kod Zbrojovke su najbolji strelci bili Bobrovski sa 20 i Brabenec sa 14 poena.
Pored Kapičića, u prvom poluvremenu odličnu igru pokazao je i Sarjanović. Zvezda je dugo čekala svog Moku da zaigra kako treba, i on je to vratio onda kada je bilo najpotrebnije, u finalu je zasijao i bio onakav kakvog su ga svi znali i voleli. Zoran Moka Slavnić je bio nerešiva enigma za košarkaše Spartak Zbrojovke te večeri.
Pehar iz ruku predsednika FIBA Vilijama Džonsa je primio kapiten Crvene zvezde Dragan Kapičić. To je ujedno bio i prvi evropski trofej u vitrinama Sportskog društva Crvena zvezda, u narednim godinama će i ostale sekcije društva osvajati još evropskih trofeja.
Za dokumentaciju:
Crvena zvezda-Spartak Zbrojovka 86-75 (45-36)
Udine, 02.04.1974. Dvorana “Primo Karnera”. Sudije: Bestgen (SR Nemačka) i Albanezi (Italija).
Crvena zvezda: Igor Rakočević, Ivan Sarjanović 4, Jovašević, Živković 8, Slavnić 20, Kapičić 23, Vučinić 12, Simonović 19, Lazarević, Žugić.Trener: Aleksandar Nikolić.
Spartak Zbrojovka: Novicki 8, Brabenec 14, Stehlik, Balaštik 9, Arpas, Beranek 8, Pospišil 6, Bobrovski 20, Sramek, Petr 10.Trener: František Konvička.
Photo: Privatna arhiva, Screenshot
Pitanje za gdina Dabu-Da li misli da bi Zvezda da su ostali u ekipi Cvetkovic i Simonovic,sezonu pre ove,u kojoj smo stigli do polufinala,osvojila tadasnji Kup sampiona?