Istorija: Prvenac Španije 2006
- September 3, 2016
- 2 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Dok se ne krene nova sezona još malo istorije, ovog puta ne mnogo daleke. Na današnji dan, 3. septembra 2006, Španija je u Saitami postala prvak sveta pobedivši Grčku 70-47. Verujem da će mnoge iznenaditi podatak da je to bila prva zlatna medalja u istoriji španske košarke! Do te 2006. bila je druga na evropskim prvenstvima 1935, 1973, 1983, 1999. i 2003, imala je bronzane medalje iz 1991 i 2001, na olimpijskim igrama osvojila je srebrnu medalju u Los Anđelesu 1984. a na svetskim prvenstvima nikada nisu stigli dalje i bolje od 4. mesta na domaćem terenu 1986. Pet puta su bili peti.
Onda je došao taj Mundijal u Japanu koji je označio početak uspona španske reprezentacije na sam vrh. Selektor Visente-Pepu Ernandez poveo je u Japan petoricu “zlatnih” juniora sa Mundijala u Lisabonu 1999: Paua Gasola, Huana Karlosa Navara, Felipea Rejesa, Karlosa Kabezasa i Bernija Rodrigeza (zvao bi i Raula Lopeza da nije bio povređen), a preostala sedmorica bili su Hoze Manuel Kalderon, Karlos Himenez, Horhe Garbahosa (od nedavno predsednik Španske federacije) , Aleks Mumbru, Rudi Fernandez, Mark Gasol i Serhio Rodrigez. Španija je u grupi dobila svih pet mečeva (protiv Nemačke, Angole, Novog Zelanda, Japana i Paname) a onda je u direktnim eliminacijama izbacila Srbiju i Crnu Goru (87-75), u četvrtfinalu Litvaniju (89-67), u polufinalu (“na mišiće”) olimpijskog šampiona Argentinu (75-74) da bi u finalu deklasirala evropskog prvaka Grčku 70-47.
Tog 3. septembra 2006. akteri finala bili su:
Španija-Grčka 70-47 (43-23)
Dvorana “Saitama Super Arena”. Gledalaca: 18.500. Sudije: Jungenbrand (Finska), Mur (SAD) i Estevez (Argentina).
ŠPANIJA: Kalderon 7 (2-2), Navaro 20 (4-4), Himenez 4, Garbahosa 20, Rejes 10 (0-1), Fernadez, Kabezas 1 (1-2), S.Rodrigez, B. Rodrigez 6 (1-2), M. Gasol 2, Mumbru. Selektor: Pepu Ernandez.
Grčka: Dijamantidis 4, Hadživretas (0-2), Focis 7, Kakjuzis 17 (2-2), Papadopulos 2, Papalukas 10 (1-4), Skorcanitis 2, Spanulis 4 (2-2), Vasilopulos, Dikudis 1 (1-2), Carcaris. Selektor: Panajotis Janakis.
Primećujete da je u sastavu Španaca 11 igrača. Finale su odigrali, i ubedljivo dobili, bez Paua Gasola koji se povredio u polufinalnom meču sa Argentinom u kome je ubacio 19 poena i bio blizu svog proseka na tom prvenstvu (21,3).
Poraz Grka nije najveća razlika u finalima mundijala, gore su prošli Rusi 1994. u Torontu protiv SAD (91-137), a drugi najubedljivi poraz je naš 2014. u Madridu (92-129) od Amerikanaca. Brazil je tukao Čile 1959. sa 24 razlike (73-49) a dva finala odlučena su sa jednim poenom. Jugoslavija je 1978. u Manili pobedila SSSR 82-81, a SSSR Amerikance 1982. u Kaliju 95-94. Amerikanci su se revanširali 1986. u Madridu pobedom od dva razlike (87-85), a Jugoslavija je 1998. u Atini pobedila Rusiju sa 64-62.
Španija je u Japanu 2006. odigrala 9 utakmica, svih 9 dobila mučeći se samo sa sjajnim Argentincima koji su na okupu imali svoj “drim tim” iz Atine 2004. Prvenstvo je proteklo u znaku mnogih zvezda. Prvi strelac bio je Kinez Jao Ming sa prosekom 25,3. Pratio ga je Dirk Novicki (Nemačka) sa 23,2, treći je bio Pau Gasol, iza njega Lari Ajuso (Portoriko) sa 21,2, isto koliko je ostvario i njegov zemljak Karlos Arojo. Na šestom mestu bio je Amerikanac Karmelo Entoni (19,9), njegov saigrač Dvejn Vejd bio je samo malo slabiji (19,3), Libanac Fadi el Katib umešao se u Top 10 sa 18,8, Igor Rakočević je potpisao 18,3 a Tijago Spliter (Brazil) 16,4.
Najbolju petorku činili su Papalukas (Grčka), Đinobili (Argentina), Entoni (SAD), Garbahosa i Pau Gasol (Španija). MVP prvenstva, uprkos odsustvu iz finala, bio je Pau Gasol. Selektor Pepu Ernandez ostao je na klupi državnog tima iako mu je u Madridu umro otac.
Iako su godinu dana kasnije kao domaćini Evropskog prvenstva Španci doživeli veliko razočarenje posle poraza od Rusije u finalu, nema sumnje da je zlato iz Japana bilo ogroman impuls za tamošnju košarku. Na krilima te generacije, koja delom i danas traje, u Pekingu 2008. osvojeno je olimpijsko srebro, onda je u Katovicama 2009. stiglo prvo evropsko zlato (protiv Srbije koja se revanšira u četvrtfinalu Mundijala 2010. u Istanbulu), u Litvaniji 2011. je odbranjena titula, kontinuitet je nastavljen srebrom na olimpijskim igrama u Londonu 2012, na podijumu su bili i 2013. na EP u Sloveniji (bronza) a na najvišem stepeniku 2015. u Lilu. U međuvremenu su opet kiksirali kod kuće, ispali su u četvrtfinalu Mundijala od Francuske, ali to je samo dokaz da niko nije savršen. Od 2001. Španija je osvojila 11 medalja sa seniorskim timom i gomilu medalja u svim mlađim kategorijama u obe konkurencije.
Prošle nedelje sam razgovarao sa našim selektorom Sašom Đorđevićem, rekao mi je da je po preuzimanju državnog tima pred očima imao španski model. Nije mogao da bazira svoj rad na jakoj ligi, jer takva kod nas ne postoji, ali je sebi kao cilj postavio prepoznatljiv model igre. Španska košarka se dizala na kontranapadima Reala koje su svojevremeno lansirali Ljorente i Iturijaga, Barselona je rasla na idejama Solozabala i šuterskim sposobnostima San Epifanija, Huventud je u Margalju i Viljakampi imao svoje zaštitne marke… Oni koji su dolazili imali su od koga da uče, koga da kopiraju. S obzirom na rezultate u poslednje tri godine, nema sumnje da je Đorđević uspeo da pronađe formulu uspeha, da talenat naših igrača stavi u funkciju tima i da nametne standarde pa će neki novi klinci hteti da kopiraju pasove Teodosića, šut Bogdanovića, pokretljivost Raduljice, univerzalnost Jokića…
Englezi su odavno lepo rekli: Ništa ne uspeva kao uspeh. Na sreću, poslednjih godina kod nas kao da se primio taj “pelcer”…
Photo: YouTube
Spanija nije bila treca na OI 1984. Izgubila je utakmicu za trece mesto od nase reprezentacije.
Hvala za mail…Spanija je u LA 1984. bila druga a u polufinalu je pobedila Jugoslaviju koja je u borbi za bronzu savladala Kanadu.