Kad je Grba uništio Barsu
- March 3, 2016
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
“Kakva utakmica! Bila je to borba dva monstruma. Partizan je opravdao ulogu favorita za titulu prvaka Evrope, ali je i Barselona jasno pokazala da se i na nju mora računati…” Ovako je moj prijatelj Hose Manuel Fernandez, koga sam upoznao na juniorskom Prvenstvu Evrope u Celju 1980, počeo svoj izveštaj sa meča Partizan-Barselona (96-90), igranog u četvrtak, 3. marta 1988. u krcatoj Hali sportova na Novom Beogradu. Bilo je to 11. kolo prvog izdanja Evrolige u formatu Lige sa 8 klubova, i Final four turnirom koji je bio zakazan u Ganu. Posle tog 11. kola Partizan je bio na čelu sa 10 pobeda i samo jednim porazom. Drugi Aris i treći Trejser zaostajali su 3 pobede, odnosno imali su bilans 7-4, dok je Barselona delila 4. mesto sa Makabijem sa 5 pobeda i 6 poraza.
Pre nego što se vratim utakmici, nekoliko napomena. Partizan je igrao kao prvak Jugoslavije jer je 1987. osvojio titulu savladavši u finalu plejofa Crvenu zvezdu sa 2-0. U prvom meču bilo je 78-73, uz 25 poena Milenka Savovića, u drugom 89-88 uz 30 koševa Gorana Grbovića. Crvena zvezda je u polufinalu napravila senzaciju izbacivši Cibonu, koja je regularni deo lige završila sa 22-0. U majstorici u Zagrebu, Zvezda je pobedila 104-103 a utakmicu karijere odigrao je Bane Prelević, strelac 32 poena. Dražen Petrović je dao čak 48 poena, ali je u finale otišla Zvezda.
Partizan je sezonu počeo sa novajlijama Vladom Divcem i Žarkom Paspaljem, pristiglim iz Kraljeva i Podgorice, ali u početku nije išlo najbolje pa je trener Vladislav Lučić zamenjen mladim Duškom Vujoševićem. Titula nije bila imperativ, ali desila se i od jeseni je valjalo igrati Kup šampiona. U drugom kolu kvalifikacija Partizan je dva puta lako nadmašio Kermendi Dožu iz Mađarske, 130-94 u gostima, 101-71 kod kuće, i ušao u finalnu grupu. Startovao je pobedom protiv holandske Našue u Beogradu (101-94), izgubio u Milanu od Trejsera (83-93), a onda nanizao pobede protiv Orteza (94-89) kod kuće, Barselone u gostima (88-84), Arisa u renoviranoj i do krova punoj Hali sportova za Božić 1988. (101-94). Potom je usledila pobeda u Kelnu nad Saturnom (101-95) i na kraju prvog kruga u paklu Hale sportova pao je i Makabi (85-77). Drugi krug je otvoren pobedom u Holandiji (106-85), potom je u Beogradu preslišan Trejser (92-85), pa Ortez u gostima (93-90), a onda je došao meč sa Barselonom u Beogradu….
Rekao bih da je tih nedelja stvoren poseban odnos navijača Partizana i kluba za koji navijaju, a ta ljubav traje i danas. Te zime utakmice Partizana u Evropi bile su praznik, prvorazredni društveni događaj. Tražila se karta više, da smo imali Arenu i ona bi bila mala. Imao sam zadovoljstvo da u trenutku inspiracije napišem da je Beograd posle FEST-a, BITEF-a i BEMUS-a dobio i BEKOS: Beogradske košarkaške svečanosti!
Elem, Barselona je došla sa nadom da eventualnom pobedom uhvati (pret)poslednji voz za Final four. Takođe, želela je revanš za poraz kod kuće. U tom prvom meču Goran Grbović je dao 31 poen, Paspalj 21, Divac 17, Pecarski 14, Sale Đorđević 3 a Ivo Nakić 2. Barselona je imala moćan tim na čelu sa Epijem, Sibiliom, Solozabalom, Himenezom, mladim Feranom Martinezom i odličnim strancima Odijem Norisom i Eugenom Mekdauelom. Partizan je meč počeo kao tajfun: posle nekoliko minuta bilo je 13-1. Aito je zatražio prvi tajmaut, ali ništa nije pomoglo. “Crno-beli” su igrali kao u transu, a posebno su bili raspoloženi Grbović i Paspalj, super-precizni u napadu a besprekorni u odbrani. Epi i Sibilio su bili nemoćni. Na odmor se, pre svega zahvaljujući trojkama Grbovića, otišlo sa 52-47 za Partizan…
U nastavku je bilo drame, Barselona je nekoliko puta prelazila u vođstvo (58-62,69-72) ali je Aito pogrešio odlučivši da Barsa igra zonsku odbranu. Nakić i Obradović su sa 5 trojki bez promašaja razbili tu zonu, Partizan je poveo 80-75 ali je Barselona u 37. minutu izjednačila na 87-87. Partizan je mini-brejkom od 5-0 otvorio put ka konačnoj pobedi 96-90, koja je proslavljena kao da je osvojena titula prvaka Evrope. Posao mu je delimično bio olakšan povredom Epija koji se u drugom poluvremenu okliznuo i povredio tako da je igrao samo 9 minuta.
Popularni Grba završio je meč sa 31 poenom, isto kao i u Barseloni. Trojke je šutirao 7/12, ceo Partizan 12/17. Osim njega, pogađali su Željko Obradović (3/3) i Ivo Nakić (2/2). Za istoriju je ostalo zapisano:
PARTIZAN: Đorđević, Grbović 31, Savović 1, Paspalj 21, Divac 18, Nakić 15, pPecarski, Obradović 10.Trener: Vujošević.
BARSELONA: Solozabal 4, San Epifanio 25, Sibilio 11, Mekdauel 10, Noris 27, Himenez 9, Kosta, Feran Martinez 2. Trener: Aito.
Aito Garsija Reneses, trener Barselone, džentlmnski je priznao poraz nazvavši Partizan “gospodskom ekipom”, dok je Dule Vujošević uzvratio tvrdnjom da je Barselona najbolji tim koji je “ove sezone igrao u Beogradu”.
Partizan je do kraja, malo relaksiran, izgubio sve tri utakmice (Aris, Saturn, Makabi) ali je zadržao prvo mesto i kao favorit otišao u Gan. Uoči poslednjeg kola Barseloni je za F4 bila neophodna pobeda Partizana u Tel Avivu. Sećam se da smo se iznanadili kada smo u Tel Avivu zatekli nekoliko španskih izveštača. Došli su da navijaju za Partizan, ali “crno-beli”, već kvalifikovani, nisu baš izgarali na terenu, Makabi je pobedio i otišao u Gan ostavivši Barsu pred vratima.
U Belgiji izuzetno mlada ekipa, sa ne mnogo starijim trenerom, platila je danak neiskustvu i izgubila u polufinalu od Makabija (82-87). U borbi za treće mesto savladan je Aris 105-94, uz 31 poen Divca, 24 Pecarskog, 21 Paspalja dok su na drugoj strani najefikasniji bili Nikos Galis (39) i Slobodan-Piksi Subotić, ovaj koji nam se pre neki dan javio lepim prilogom iz Bejruta, sa 18. Janakis je dao 11.
Dres Partizana te sezone nosili su još Boris Orcev, Slobodan Kanjevac i Oliver Popović, ali Barselona je najviše zapamtila Gorana Grbovića. Malo ko joj je u dva meča dao po 31 poen. Titulu prvaka Evrope osvojio je Trejser posle pobede nad Makabijem 90-84, ali je Partizan sa jednim izuzetno talentovanikm mladim timom nagovestio dominaciju naših klubova koja će uslediti u naredne 4 godine sa tri titule Jugoplastike i jednom Partizana.
Photo: YouTube