Nedavno sam na ovom mestu pisao o Banetu Zrniću, velikom navijaču Crvene zvezde koji uprkos fizičkom hendikepu ne propušta ni jednu utakmicu svog kluba. Bane, naravno, nije jedini, ima mnogo takvih, ali on živi u Kikindi što za njega i njegove drugare koji ga voze u Beograd i nazad nije nikakva prepreka. Kad baš nema ko da ga vozi, Bane sam seda za volan. Bila je to priča o ljubavi prema klubu, ali još više o jednom hrabrom mladom čoveku koji ne male prepreke savladava čeličnom voljom i optimizmom koji zadivljuje.
Danas ću o Kajlu Kuriću, američkom košarkašu u dresu Gran Kanarije, neočekivanog osvajača Super-kupa Španije posle lekcije Barseloni u finalu (79-59). Ovde ga izgovaraju Kurik ili Kjurik, ali s obzirom na slovačko poreklo pre će biti Kurić ili, eventualno, Kurič. Rođen je 25.08.1989. u Evansvilu u državi Indijana, gde je košarka sport br. 1. Sanjao je da zaigra na Univerzitetu Indijana, čuvenom po košarkaškom timu, ali tamošnji stručnjaci ocenili su da nije dovoljno dobar. Sreću je potražio na Univerzitetu Luisvil, takođe sa solidnom košarkaškom tradicijom. Najbolja studentska godina bila mu je poslednja sa 12,6 poena ali fizičke karakteristike nisu obećavale neku NBA perspektivu. Nije ušao na draft posle čega je košarkašku sreću, kao i mnogi drugi, potražio u Evropi. Potpisao je za Estudijantes, odigrao solidnu sezonu (11,2 poena), naredna je bila još bolja (13,5) što ga je odvelo na Kanare. Tek što je sezona počela , posle samo 3 odigrana kola, stigla je zabrinjavjuća vest: Kajl Kurić ima tumor na mozgu, moraće na operaciju!
Košarka je otišla u drugi plan, glavno pitanje bilo je može li mladić da dobije tu tešku utakmicu “jedan na jedan” sa bolešću. U novembru prošle godine podvrgnut je prvoj operaciji, lekari su rekli da je tumor benigni ali da će oporavak potrajati. On je iz bolesničke postelje obećao drugovima da će se vratiti već za Kup kralja u februaru. Nije stigao, ali nije mnogo ni zakasnio… U januaru sam ga sreo u Madridu na dodeli godišnjih nagrada revije “Higantes del basket”. On je bio “povratnik godine”. Malo smo popričali, potvrdio mi je slovačko poreklo. Uostalom, u Evropi igra sa slovačkim pasošem. Kategorički mi je rekao da se uskoro vraća na teren.
Lekari su, posle još dve operacije u Barseloni, predvideli pauzu od oko godinu dana, ali on se vratio 10. aprila protiv Valensije! Dočekan je ovacijama. Odigrao je 12 minuta i dao 9 poena šutirajući trojke 3/4! Kada se u svom stilu podigao i elegantnim šutem smestio prvu trojku u obruč rivala 6.612 gledalaca u dvorani u Las Palmasu ustalo je na noge i pozdravilo velikog povratnika , zapravo velikog pobednika. Njegova supruga nije mogla da zadrži suze, sigurno nije bila jedina. Njegov tim je izgubio tu utakmicu, ali on je dobio svoju životnu bitku i postao sinonim za borbu i sa najtežim preprekama. Do kraja je odigrao sve utakmice, uključujući i plejof, a leto je proveo u Letnjoj ligi igrajući za Finiks (9,7 poena i 1,8 skokova) a onda se vratio da odradi još jednu godinu ugovora koju mu je klub ponudio.
Sezonu je počeo sjajnom partijom protiv Baskonije, i to u Vitoriji, u polufinalu Super-kupa. Sa 24 poena (4/4 trojke) predvodio je svoj tim dok je u finalu, za 18 minuta, Barseloni ubacio 10 poena. Sve skupa dovoljno da ponese titulu MVP turnira. Gran Kanarija je, najviše zahvaljujući njemu, prekinula dominicaju Reala i Barcelone koji su osvojili 18 uzastopnih nacionalnih titula. Bio je to prvi trofej za klub sa Kanara . Ekipu je na povratku dočekalo više od 1000 navijača. Sva je prilika da će Las Palmas u februaru opet biti domaćin Kupa kralja, što će biti prilika i za drugu titulu.
Kajl je sa visinom 1,93 klasična dvojka, onaj šuter-ubica kome je dovoljan i najmanji prostor da ispali svoju ubitačnu trojku. Tokom španskog dela karijere trojke je šutirao 231/579 što daje sjajnih 40%. Za dva poena šutira 54%, a sa linije penala je precizan 90% tako da ga ne vredi faulirati.
Priznaje da je reč “čudo” najpribližnija onome što mu se dogodilo i što je preživeo, ali takođe ističe svoju čvrstu volju i urođeni životni optimizam. Kaže da može da bude primer svima koji prolaze kroz muke slične onima koje je on pregurao. Spreman je da pomogne onima koji se nađu u sličnoj situaciji. Veruje da ono što se desilo njemu pokazuje “da je sve moguće”.
Na čisto sportskom planu Kajl veruje da je u nekim aspektima igre bolji nego pre bolesti. Činjenica da je tri poslednja leta proveo u Letnjoj ligi pokazuje da pomišlja na NBA, sa 26 godina još uvek ima vremena da ostvari svoj san, ali prethodno će u dresu “kanarinaca” pokušati da vrati deo ljubavi koju su mu navijači iskazali tokom teških trenutaka koje je preživeo.
Kajl Metju Kurić, MVP koji je pobedio tumor!