Kako je Crna Gora “pukla” od trećeg tima Španije
- November 25, 2017
- 0 comments
- Milivoje Kovačević
- Posted in EVROPA/SVET
U prvoj utakmici novog sistema kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, favorit Španija rutinski je odradila posao protiv Crne Gore u Podgorici (79-66). Konačnih trinaest razlike ne označava pravo stanje onoga što je viđeno u petak veče u polupraznoj “Morači”. Iako je novi crnogorski selektor Zvezdan Mitrović opravadanje za poraz našao u “devet bacanja i četiri, pet kontri”, Španci su gotovo trideset minuta dominirali u svakom pogledu.
Preciznije, Crna Gora je bolje otvorila utakmicu i do šestog minuta vodila s 12:7. Onda je Mitrović počeo rotirati prvu postavu (Ivanović, Mihailović, Šehović, Radović, Barović), Serđo Skariolo, isto, pa su gosti uspostavili ravnotežu i prvih deset minuta završili egal. Ogromnom atletskom i individualnom prednošću Španci su u drugom, a naročito trećem periodu napravili ključnu razliku. U tzv. “garbage” vremenu domaći su s nekoliko trojki prišli na samo sedam poena minusa, ali ništa više. Ovako bi, ukratko, izgledao izvještaj s utakmice.
Konačan rezultat mnogo je prihvatljiviji od onog istih rivala dva mjeseca i dvadeset i tri dana ranije, na otvaranju EP. Tada je razlika bila tri puta veća, ali su svi bili zadovoljniji. Španci jer su ubjedljivo ušli u takmičenje. Crnogorska javnost jer je povjerovala da je Bogdan Tanjević tada napravio dobar posao koristeći utakmicu da se “osjete koševi” i pojedinci pokažu koliko (ne)mogu. Kad je objavljeno da timovi Evrolige neće puštati igrače za kvalifikacione utakmice, optimizam Crne Gore da bi mogla savladati Španiju naglo je porastao. Pokazalo se da je bio bez pokrića.
Naime, poznato je bilo da se španski NBA asovi i evroligaški igrači neće odazvati Skariolu. Za Crnu Goru su sporni bili “samo” Vučević, Dubljević i Rajs. Na EP nije bilo Bjelice, pa mu se ni ovog puta nijesu nadali, ali stiže za Bjelorusiju. Todorović i Radončić nijesu pokazali da bi njihov izostanak bio hendikep. Uz to, KSCG je za selektora pomalo iznenađujuće imenovao Zvezdana Mitrovića. Iako su iza njega godine uspješnog rada u Ukrajini i Francuskoj, doza rezerve bila je prisutna.
Skariolo je u Podgoricu doveo treću reprezentaciju Španije! Najbolju koju je mogao. Potpisniku ovih redova kazao je da mu je otkazalo 26 (dvadesetšest) košarkaša koje imao namjeru da pozove! Doveo je tim u kojem su vremešni Fran Vaskez i Serđi Vidal bili najpoznatija imena. Ali svi oni igraju svake nedjelje mnogo jake utakmice, stiču i čuvaju formu u direktnim duelima sa najboljim igračima lige, fizički su bili besprijekorno spremni. To što gotovo niko od njih neće putovati na SP nije ih omelo da daju svoj maksimum. Primjetna je bila jaka “hemija” među njima, koja je kulminirala slavljem ispred svlačionice kao da su osvojili šampionat, a ne pobijedili jednu skromnu Crnu Goru.
Španci su bili agresivni na svakoj lopti. U odbrani su, osim prvih šest minuta, odigrali žestoko na svaki pas i u svakom duelu. Posebna priča je napad. Kolom i Fernandez su probijali svoje čuvare kad su htjeli, i s koje su strane htjeli. Pomoć u odbrani Crnogoraca koristili su da pokažu brzinu u tranziciji. Kažnjavali su sva ispadanja protivničke odbrane s mnogo lakih poena. Iako su po statistici izgubili loptu manje od domaćina, to je na terenu djelovalo sasvim drugačije. Dominirali su u reketu, koristivši svaku priliku. Spolja su pogađali kad je trebalo. I ništa posebno nijesu uradili, osim onog što se košarkaški radi.
Od postanka reprezentacije Crne Gore najveći problem bio je na mjestu organizatora igre. Svi Mitrovićevi prethodnici rješavali su ga naturalizacijom. Od Omara Kuka, preko Tejlora Ročestija, do Tajriza Rajsa i Dereka Nidama, Amerikaci su bili CG-plejmejkeri. Ovog puta bilo je drugačije. Mitrović je procijenio da mu je važnije da angažuje Grina na krilu (koji je bio sasvim, sasvim solidan), pa da tako potroši mjesto stranca u ekipi, nego da vrati Ročestija ili Nidama. Ivanović je bio dobar dok je imao snage. Ni on, ali ni Pavlićević, ili Vranješ nijesu ništa mogli španskim organizatorima igre.
Prije meča selektor i igrači su smatrali da su fizički jači i agresivniji od gostiju, te da to treba da iskoriste. Na parketu je bilo drugačije, prije svega u reketu. Očekivalo se da će Crnogorci iskoristiti prednost koju Nikolić, Sekulić i Barović imaju, uz pomoć Radovića i Đurišića. Svi oni su odigrali kao da je kraj treninga, a ne početak kvalifikacija. Pokazali su nedostatak energije, prije svega. Iz uvježbanih akcija, iz reketa, promašili su toliko zicera da su se uplašili sljedeće šanse i pribjegavali nekim drugim rješenjima. Klasični pik u napadu nije bio djelotvoran. Da nije bilo deset pogođenih trojki s pristojnim procentom, kompletan utisak bio bi mnogo lošiji.
Taj efekat “kraja treninga” naročito je u odbrani bio vidljiv. Kasnilo se u pomaganju, probijali su Španci sa svake strane, pomoć je kasno stizala i nije pokrivana. A kad se primi mnogo lakih poena onda i moral pada. Više igrača je govorom tijela pokazalo da jedva čeka kraj utakmice. Ako smo mi iz novinarske lože sve to fino snimili, vjerovatno je i Zvezdan Mitrović.
U Podgorici je gostovala Španija, a u sali “Morača” nije se skupilo ni 2.500 hiljade navijača. Neko je debelo zatajio. Da li organizator – KSCG, koji je odredio za crnogorske uslove i visok datum skupu cijenu karte od pet eura precijenivši kupovnu moć pravih navijača, ili nedovoljno dobra promocija, neatraktivna Španija, ili fakat da bez političke potpore (koja je ovog puta bila usmjerena na lokalne izbore u nekoliko crnogorskih gradova u nedjelju) nema navijanja za ovu reprezentaciju, ne zna se. Bilo je od svega po malo, gotovo sigurno. Još jedan kiks organizatora bio je jako vidljiv. Na dobrom dijelu praznih sjedišta ostale su crvene i žute zastavice, koje je publika trebalo da podigne prilikom intoniranja himne Crne Gore. Neko je zaboravio da su iste boje i gostujuće reprezentacije, pa ih makar na taj način nije trebalo bodriti.
Od ovog poraza ne treba praviti dramu. Svoju šansu za prolaz Crna Gora treba da traži u obje utakmice protiv Bjelorusije, te Slovenije kod kućie. Ukoliko u njima bude uspješna, jedno od dvadesetčetiri mjesta u drugom krugu će biti dostižno.
Photo: FIBA