U redu, nije igrao on ali da nije bilo njega ne bi igrali ni oni, bar ne ovo finale, i ne bi ušli u istoriju kao prvi šampioni Evrope sa jednom turskim timom. Fenerbahče-Olimpijakos 80-64. Istanbul, 21. maj 2017. Dan za istoriju, dan za sećanje, divna kruna jedne sjajne sezone i najbolja pozivnica za maj 2018. u Beogradu.
Uz opasnost da budem optužen za lokal-patriotizam, moram ovu istanbulsku priču da polnem sa Željkom Obradovićem. Nije baš Betoven, ali je kao i on „komponovao“ 9 simfonija, samo košarkaških. Toliko je puta bio prvak Evrope sa 5 klubova koje je trenirao od one 1991. kada je sa 31 godinom seo na klupu „crno-belih“. Partizan, Huventud, Real Madrid, pet puta Panatinaikos i sada Fenerbahče. Samo sa Benetonom nije bio prvak Evrope, ali je bio na F4 1998. u Barseloni. Ako dodamo i dve titule u Kupu Saporta, na njegovim ručnim prstima više nema mesta za šampionske prstvenove. Moraće da pređe na one nožne. A tamo ima još 9 praznih prstiju, za još devet košarkaških rapsodija.
Imao je on i neuspehe, naročito sa reprezentacijom, ali kao što je svojevremeno govorio Rober Bisnel, veliki francuski igrač, trener i funkcioner, pamte se samo pobede. Teško je objasniti šta Željko ima što nemaju drugi. Jeste radio u bogatim klubovima koji su mogli da dovedu igrače koje je želeo, ali trebalo je te košarkaše uigrati, trenirati, voditi, dovesti do finala i titula. Možda je jedan od ključnih faktora oslanjanje na naše igrače, od Bodiroge u Realu i kasnije Panatinaikosu, preko Rebrače u Benetonu i Panatinaikosu, do Bogdanovića i Kalinića u Fenerbahčeu. Uvek je znao i sa zvezdama, od Saše i Saleta u Partizanu, od Viljakampe , Kornija Tompsona i Rafe Đofrese u Huventudu preko Sabonisa i Arlaukasa u Realu, do Bodiroge, Alvertisa, Focisa, Đentilea, Dijamantidisa, Spanulisa i drugih u Panatinaikosu… Sada je od u NBA otpisanih Jana Veselog i Điđija Datomea napravio evropske prvake, učinio da Pero Antić pred kraj karijere odigra najbolju sezonu, da sasvim afirmiše Ekpea Juda i da spremi Bogdana i Kalinu za NBA. Pred majstorom kapa dole.
Ko je gledao finale, sve mu je jasno. „Fener“ je dominirao tokom celog meča, od zakucavanja Veselog posle „aley-hoopa“ u prvom napadu, do poslednjeg koša. Olimpijakos se držao tri četvrtine, razlika je bila od 4 do 10 poena, ali nije imao raspoloženog Spanulisa, ni on nije svemoćan. Fenerbahče je delovao kao tim, sa smenom lidera na parketu. Nikola Kalinić je sjajno otvorio meč, nanizao 12 poena uz dve trojke jednu akciju 2+1. Judo je igrao odbranu i delio „rampe“ a poene prepuštao spoljnoj liniji, Bogdanu je trebalo 10-ak minuta da namesti ruku, ali je završio sa 17 poena i 5 skokova, Veseli je imao 8 poena i 8 skokova a čak je pogodio i jedini penal koji je šutirao, Slukas je podelio 5 asistencija, Naneli stigao da se upiše… MVP finala bio je Ekpe Judo. Sa 10 poena, 9 skokova, 4 asistencije i 5 blokada sakupio je 29 indeks-poena a vrlo blizu mu je sa 24 bio sjajni Nikola Kalinić. Na drugoj strani sasvim dobru partiju pružio je Nikola Milutinov (10 poena, 4 skoka) ali kad Spanulis završi meč sa 0/5 za dvojke i 2/7 za trojke teško je očekivati da Olimpijakos pobedi. Pogotovo u ambijentu koju su stvorili navijači „Fenera“. Pola sata po završetku još su pevali, igrali, radovali se… Imali su i zašto.
F4 je bio istinski spektakl i najbolja najava za Beograd 2018. Predsednik skupštine grada Nikola Nikodijević primio je „zastavu“. Nadamo se da će naš glavni grad moći da parira Istanbulu po organizaciji, ambijentu i svemu što je bilo lepo tokom ovih 4-5 dana na Bosforu.
Treće mesto pripalo je ekipi CSKA koja je lako nadigrala indisponirani Real Madrid (94-70). Dok gasim kompjuter još uvek se ori pesma navijača Fenerbahčea. Biće ovo njihova duga, lepa i nezaborvna noć.
Doviđenja u Beogradu u maju 2018.
Photo: Euroleague
Svaka cast Zeljku i Feneru. Potvrdio je da tempiranje forme zaista postoji. Ostaje zal sto ona Zvezdina forma iz februara nije mogla da se zadrzi nekako do aprila, kada su tri od cetiri ucesnika ovog Final Four-a bila na kolenima…
Drago mi je zbog nasih momaka, narocito zbog Kalinica koji je podsetio na one dane iz Zvezde. I sam je danas izjavio da su se on i Zeljko konacno “nasli i skapirali”…
Sa druge strane, zao mi je Teodosica i CSK-a. Taj klub bi imao bar 4-5 trofeja vise da je format drugaciji i da se recimo igra u 3 dobijene, ali sta je tu je…
Zeljno cekamo sledecu sezonu EUROLIGE!!! Fantasticno takmicenje!!!
Sjajno pripremljena utakmica (kao i u polufinalu), uopšte sjajan turnir za Fenerbahče, Olimpijakos jeste rezultatski bio blizu 3/4 ali realno nije imao ni promil šanse da pobedi, bode oči činjenica da Fenerbahče ima dva domaća igrača, mada očigledno da turski igrači dostupni Fenerbahčeu nemaju taj kvalitet, malo je neukusna i konstatacija autora “i da spremi Bogdana i Kalinu za NBA”, razlika je velika, mada dobiće šansu Bogdanović (možda dobije i Kalinić), pa ćemo videti…