Koš magazin u Istanbulu: Vidimo se na doručku
- May 20, 2017
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EUROLEAGUE
Iz mog dugogodišnjeg iskustva sa ovakvih događaja znam da su za viđenje sa nekim najbolje mesto i vreme-doručak! Pre nego što se raštrkaju na razne strane svi koji su u oficijelnom hotelu moraju da prođu kroz salu za doručak, i ako odvojite pola sata ili sat videćete gotovo sve koji su deo spektakla. Istanbulski hotel „Polat“ na obali mora, relativno blizu dvorane „Sinan Erden“, nije izuzetak. Ovde su sva četiri tima, kompletan staf Evrolige, njeni gosti, najvažniji agenti, sponzori, predstavnici klubova koji nisu stigli do završnice i po neki novinar koji je na vreme rezervisao sobu. Ostali medijski poslenici dolaze i odlaze vrebajući šansu da u lobiju hotela ili u baru sretnu nekoga, naprave razgovor ili neku sliku.
Za vreme „Final Four“ turnira retko se sklapaju veliki poslovi jer je fokus na utakmicama, timovi-učesnici imaju mnogo aktivnosti, ali ovo je događaj koji se ne propušta. Ovde su čak i predstavnici FIBA, iako ne na najvišem nivou.
Tema je na pretek, od aktuelnih zbivanja na terenu do globalnih priča. U susretu sa Serđom Skariolom, selektorom Španije, čuh da se sprema da u julu pozove grupu od 10-ak mladih igrača ne bi li našao nekog novog reprezentativca. Pred činjenicom da ne može da računa na 10 Španaca u NBA i, verovatno, na igrače u klubovima koji igraju Evroligu, mora da traži prinudna rešenja. Uzda se u španski zakon koji zabranjuje klubovima da zabrane igračima nastup u državnom timu, na šta je u ime Udriženja igrača podsetio i Rafa Đofresa, ali Evroliga će – ako ostane pri stavu da nema pauze u takmičenju zbog takozvanih „prozora“ FIBA – igrati na kartu da nije reč o domaćem takmičenju, već međunarodnom za koje ne važe španski zakoni.
Evroliga još nije napravila kalendar za narednu sezonu, za sada postoje dva nacrta, sa 5 i 7 „duplih“ nedelja. Prva varijanta je, kao i u prethodnoj sezoni, bez „prozora“, druga sa njima za slučaj da klubovi ipak u junu na skupštini Evrolige daju saglasnost za kalendar FIBA (što se u ovom trenutku čini malo verovatnim, ali ne treba sasvim isključiti ni tu varijantu). Neizvesnost će potrajati još oko dva meseca pa da ne nagađamo…
Kao i uvek, ima mnogo neproverenih glasina koje ponekad imaju bar osnovu, a ponekad su klasično „spinovanje“ u interesu onoga ko ih lansira. Tako čujem, ali ne garantujem da je tačno, da će Jorgos Barcokas biti smenjen u Barseloni, da Luka Dončić neće potpisati novi ugovor sa Realom već da će na kraju naredne sezone pravo u NBA, da Makabi očajnički traži trenera, da u Olimpijakosu ima neki naš klinac od 14 godina koji sa 2,10 igra pleja…
Sreo sam mnogo ljudi, od Željkovog druga Branka Milovanovića-Mačka iz Čačka, koji ne propušta Obradovićeve završnice, do ljudi iz NBA. Svi se slažu da je F4 sjajna formula koja jednom godišnje okupi košarkaški svet. Beograd treba da bude ponosan što će idućeg maja biti domaćin ovakvog događaja. Tačno je da to košta, ali mnogo se i vraća. Profitiraće hoteli, restorani, saobračaj, prodavnice a novinari – ovde ih je preko 600 – će poslati u svet nesumnjivo pozitivnu priču o glavnom gradu Srbije. Za naredne godine postoji lista čekanja, Moskva namerava da se kandiduje za 2019. ali u Evroligi nisu sigurni kada će biti gotova nova VTB arena. Ako ne bude Moskva, biće neki drugi grad, kandidata ima, neki su, poput Barselone, Madrida i Istanbula već bili domaćni po dva puta.
Predstoji finale i nije poželjno izvlačiti definitivne zaključke, ali sudeći po polufinalu ovo će biti jedan od najboljih završnih turnira. Ambijent u dvorani je fantastičan, pre svega zahvaljujuči navijačima Fenerbahčea i Olimpijakosa. Naoružani policajci i neka oklopna vozila oko dvorane nikome nisu smetali. Bolje je tako, znamo u kakvom vremenu živimo i šta je ne tako davno bilo u Istanbulu.
Na čisto sportskom planu najviše se govori o… Željku Obradoviću. Naš trener je još jednom pred vratima istorije. Zapravo, on je odavno u njoj ali sada sa sobom može da povede i Fenerbahče ako u nedelju pobedi Olimpijakos. U istoriji turske klupske košarke samo je Efes Pilsen davne 1996. osvojio Kup Koraća savladavši Stefanel u dva meča sa poenom razlike. To je jedini klupski trofej turskog basketa. Fenerbahče je jedini turski klub koji je igrao finale Evrolige, ali je izgubio. Sada ima šansu da pred svojim navijačima napravi podvig. Željo Obradović ima 8 titula prvaka Evrope i dve u Kupu Saporta i zato je doveden da isto uradi i u Turskoj. Stigao je na korak… Prethodne noći, u baru hotela, bio je zvezda, mnogo ljudi -uključujući i konobare – je htelo da se slika sa njim, da mu stisne ruku, da pita nešto. Trenerski genije zna da se nosi sa pritiskom, ovaj meč protiv Reala bio mu je 534. u evro-kupovima! Sa svim klubovima u kojima je radio igrao je F4, nije bio prvi samo sa Benetonom sa kojim je osvojio Kup Saporte. Jednom davno sam napisao da Željko Obradović radi sve isto što i drugi treneri, samo – bolje.
Rekao bih da je teza – uz dopuštenje Joanisa Sferopulosa – i dalje aktuelna.
Photo: Euroleague