Koš magazin u Kairu na Svetskom prvenstvu U19
- July 11, 2017
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in EVROPA/SVET
Oni koji su mislili da će najveća smotra igrača mlađih od 19 godina u Kairu da prođe bez prisustva KOŠ MAGAZIN-a grdno su se prevarili. Specijalni posmatrač ovog popularnog košarkaškog informatora je imao privilegiju da posmatra mnoge utakmice (pa i onu finalnu) sa najboljeg mjesta u dvorani – iza zapisničkog stola sa pozicije komesara.
Počnimo od onog najvažnijeg. Po prvi put u istoriji 13 održanih FIBA U19 šampionata svijeta prvak je postala Kanada. Takođe prvenac je i prva pobjeda protiv “mrskog” protivnika i prvog južnog susjeda, reprezentaciju košarkaški dominante USA. Do sada su Amerikanci čak 6 puta bili pobjednici u ovoj kategoriji, pa je stoga prvi trijumf Kanade još veće iznenađenje. Zapravo polufinalni susret ove dvije reprezentacije je i odlučio pobjednika ovog izuzetno atraktivnog i važnog takmičenja budućih blistavih košarkaša.
U finalnom meču (Kanada 79 – Italija 60) je već u prvoj četvrtini bilo 14 poena razlike za igrače izuzetnog trenera Roya Bobbyja Rana, i bilo je jasno da su reprezentativci Italije iscrpili svoje snage kada su u polufinalu pobjedili Španiju. Italijani su po drugi put učestvovali na ovom prvenstvu i tim prije za njih je srebrena medalja ogroman uspjeh.
Kanada je igrala veoma atraktivno, a najbolji igrač (proglašen i za MVP Šampionata) RJ Barrett (201 cm) je u polufinalu bio nezadrživ. Svi znate kako su snažne odbrane svih američkih selekcija (sjetite se Nemanje Nece Đurića kako je rekao nakon prvog susreta na Olimpijskim igrama u Rimu 196p0.: “Kada sam skočio na prvom podbacivanju odbio sam se od bedem prvotivničkog američkog igrača i pao sam, a kada sam se digao na semaforu je već bilo 6 – 0 za Amere”). Barrett je upravo tim i takvim Amerikancima stigao da u polufinalu ubaci 38 poena, imao je 13 skokova i 5 uspješnih dodavanja. Rezultat polufinalog meča je bio ubjedljiv (Kanada – USA 99 – 87). Ovaj mladić je prije nepunih mjesec dana napunio samo 17 godina i sa mnogo starijima je pokazao raskošni talenat. RJ Barrett (ukupan učinak mu je bio: 21,6 poena, 8,3 skoka, 4,6 uspješnih dodavanja i 1,7 ukradenih lopti po utakmici) je zajedno sa suigračem Abu Kigabom, Italijanima Lorenzom Bucarellijem i Tommassom Oxiliajom i Amerikancem Paytonom Pritchardom izabran u prvu postavu Šampionata. U finalnoj utakmici je takođe bio najbolji igrač na terenu sa 18 poena i 12 skokova.
Ekipa Kanade je bila najbolje ukonponovana i odlično vođena od strane trenera Rana (kojeg sam susretao na posljednje 4 svjetske smotre mladih igrača od 17 ili 19). Među Kanađanima u prvoj postavi je bio i Danilo Đuričić (roditelji su mu iz Nikšića, a pominjao sam ga u prošlogodišnjim pisanjima sa svjetskih šampionata mladih igrača), jer on zajedno sa RJ Barrettom najstariji po reprezentativnom stažu. Ovaj 200 cm visoki 18-godišnjak, mladić koji govori odlično naš jezik je sjajan odbrambeni igrač, svojim trojkama u ključnim trenucima (i protiv reprezentacije USA) odlučio nekoliko utakmica (11,8 poena u prosjeku), a započeo je studije na čuvenom Harvard Univerzitetu.
Među Amerikancima će da bude puno NBA igrača iz ove generacije, pa zato ne treba zaboraviti imena: Austin Wiley (10,7 poena i 11,3 skoka), Cameron Reddish (10,8 poena), PJ Washington (14 poena), Brandon McCoy (11,7 poena i 8,2 skoka po utakmici), a play Payton Pritchard već sada može da igra u skoro svim najboljim evropskim timovima.
Španija je imala medalju u rukama na samo 3 minute prije kraja polufinalnog susreta sa Italijom (vodili su 11 razlike, a onda ih je ekipa Azura nadigrala). Tada su David Bengeri sa 14 poena i Bucarelli (15) uništili snove španskog trenera Luisa Alfonsa Guil Torresa. Ostaje mu za utjehu da među Špancima ima puno onih koji će da postanu pravi igrači : Aleix Font, Eric Villa, a posebno dvojica naturalizovanih crnaca – 209cm visoki Osas Ehigitor i devet centimetara niži Joshua Tomaic. Mora se konstatovati da i pored talentovanih igrača oni ipak nisu poput one generacija kada su Navaro, Reyes i Gasol postali prvaci svijeta.
Evropski prvaci U18 iz prošle godine su potpuno razočarali. Činjenica je da među Francuzima nije bio MVP posljednjeg Juniroskog prvenstva Evrope Frank Ntilikina (8. pik na posljednjem draftu, koji je već potpisao profesionalni NBA ugovor sa New Yorkom) ali i pored toga u njihovoj ekipi je bio prisutan ponajveći broj izuzetno talentovanih košarkaša koji nisu ostvarili dobar rezultat plasirajući se na 7 mjesto. Među njima je bio najistaknutiji Killian Tillie, finalista posljednjeg Final Foura NCAA takmičenja sa Gonzaga Univerzitetom.
Litvanci su bili bez dvojice ponajboljih igrača i zato je i plasman svjetskog prvaka iz 2011. bio skroman (6. mjesto), ali i pored toga nekoliko momaka je skrenulo pažnju (Tadas Sedekerskis 15,4 poena, 4,9 dodavanja i 6,7 skokova; Arnoldas Kulboka 13,7 poena; Gytis Masilius 10,9 poena i 8 skokova) . Reprezentacija Njemačke je ostvarila svoj najveći uspjeh plasmanom na 5. mjesto, a i u njemačkoj reprezentaciji ima puno talentovanih (ali i naturalizovanih) mladih igrača kao što su Oscar Da Silva, Louis Olinde, Isaac Bonga, i njihova imena treba zapamtiti.
Japan je napravio program pravljenja mladih igrača za Olimpijadu u Tokiju (2020.), a najbolji među njima je crnoputi student Gonzaga Univerziteta Rui Hachimura (19,5 poena i 11 skokova). Iran je u svoje redove doveo nama dobro poznato lice kao savjetnika, i sigurno je da će Nenad Trunić (profesor na Univerzitetu u Beogradu i višegodišnji trener raznih reprezentacija Srbije) da napravi pomak ove mlade košarkaške nacije.
Novi Zeland je pokazao da su snažni, ali još nedovoljno tehnički spremni da se upuste u borbu sa najboljima. Njihova “haka” je uvijek bila poseban spektakl, i svi, pa i protivnicki igrači su ih sa oduševljenjem prihvatali. Među Novozelanđanima sam ugledao dvojicu mladih igrača poznatog lica. Kada su mi okrenuli leđa i kada sam im ugledao imena shatio sam da su to sinovi nekadašnje vedete novozelandskih košarkaša, cuvenog Pero Camerona. Kasnije sam sreo tog nekadašnjeg odličnog košarkaša i sadašnjeg pomoćnog trenera našeg strucnjaka Nenada Vučinića. Za one koji bolje pamte sjetiće se da je Cameron kao igrač nosio dres OKK Beograda kada je trener bio Vučinić. Čim smo se sreli pozdravio me sa svjetski čuvenim “zdravo brate”, i odmah postavio puno pitanja o svojim prijateljima ie beogradskih dana. Posebno se raspitivao za Dejana Dimitrijevića, generalnog sekretara kluba u kojem je igrao. Bio je istinski obradovan kada sam mu ispričao kako Deki Dimitrijević puno ulaže u razvoj 3×3 takmičenja u Srbiji.
Prvenstvo su korektno organizovali domaćini u dvije dvorane Cairo Stadiona, jednoj sa 16.000 i drugoj sa 2.000 mjesta. Na otvaranju je bilo 10.000 gledalaca, a koliko je domaćinu bilo važno ovo prvenstvo pokazuje činjenica da je Šampionat svijeta otvorio predsjednik države Abdeifatah El Sisi. U katalogu EgypteAira je ovo prvenstvo navedeno kao jedan od najvećih sportskih događaja u zemlji piramida. I pored činjnice da su angažovali trenera španske seniorske reprezentacije iz 2014, Juana Antonija Orengu Forcada, to im nije pomogao da se plasiraju bolje od skromnog 12. mjesta.
Reprezentativnih selekcija sa područja zemalja gdje se rađaju najveći talenti na svijetu u Egiptu nažalost nije bilo. Dvojica sudija Zdravko Rutešić i Aleksandar Glišić su dostojno reprezentovali košarku svojih zemalja. Crnogorac Rutešić je sve utakmice sudio veoma dobro i bio je u grupi najboljih sudija na ovom prvenstvu, dok je srpski sudija Aleksandar Glišić svaki puta bio najbolji. Glišić je bio superioran, a onda je kao najveću nagradu dobio da sudi finale, i to kao prvi sudija. Na svim utakmicama je plijenio svojim odlukama (pa i u finalu), pa su on i njegov sudijski tim bili odlični i pobrali sve komplimente.
Naša mala kolonija: Milan Opačić, Aleksandar Glišić, Goran Radonjić i Zoran Radović u Kairu
Među poznatim licima na ovom Šampionatu svijeta primjećena su još dva lica sa naših područja . Zoran Radović (direktor za razvoj košarke u svjetskoj organizaciji) je još jednom pokazao svoje odlične ideje, i ovaj put je njegov tim saradnika iz FIBA organizovao razgovore sa svim mladim igračima i upoznao ih sa opasnostima dopinga, ali im je dao i orijentacije važne za profesionalne karijere mladih košarkaša. Milan Opačić (jedan od najvažnijih u Trenerskoj organizaciji FIBA) je organizovao odličan Trenerski seminar sa preko 200 učesnika, a predavači su bili čuveni treneri mladih kategorija, prije svega trener Kentucky Univerziteta i američke selekcije John Calipari, zatim Brendon Mann, Andrea Capobianco, Torsten Loibi i Juan Orenga.
Sjećanja su stalno prisutna među ljudima sa kojima se možete susresti na ovakvim prvenstvima. Tako me je nekadašnji najbolji španski sudija Juan Carlos Mitjana podsjetio da je sudio finale na Svjetskom prvenstvu u Novom Sadu 2005. Sjećao se Mitjana pobjede srpske reprezentacije nad kasnije čuvenim profesionacima NBA, ali se sjetio i već tada sjedokosog trenera Srbije (Muta Nikolić) koji je odličnom taktikom porazio Amerikance. Pričao mi je kako je sa trenerom Nikolićem komunicirao, on na španskom a trener Jugoslavije (tako se još uvijek zvala) na srpskom jeziku. Kazao mi je da je imao podršku Nikolića jer je svaki put kada bi odsudio nešto za njegove košarkaše čuo magičnu riječ “brate”.
Naravno da svi koji dolaze u “zemlju gdje je sve počelo” (kako sa ponosom Egipćani govore o početku civilizacije) uvijek žele da vide što je moguće više o prastarom vremenu. Domaćini su bili ponosni kada su nam pokazivali stari dio glavnog grada (preko 22 miliona) ove mnogoljudne zemlje (preko 93 miliona ljudi živi u Egiptu, a najviše ih je smješteno u gradovima uz čuveni Nil). Kada su pokazivali crkve, katedrale i sinagoge koje su veoma prisutne uz toleranciju islamskog stanovništva bili su veoma ponosni. Posjete piramidama u blizini Kaira otkrivaju zašto su one među najpoznatijim svjetskim čudima. Tek kada im se posjetilac približi počinje da razmišlja o prastarim metodama gradnje ovih čudesnih monumenata (u Egiptu ima 122 piramide) sastavljenih od po nekoliko tona teških kamenih gromada. Danas je nezamislivo kako je oko 140.000 hiljada ljudi svaki dan gradilo spomenike kulture pred kojima vam zastaje dah, a najveća je visoka 147 metara.
Prvenstvo je proteklo bez problema, a sigurnost je bila na visokom nivou. Na kraju, evo i konačnog poretka Svjetskog prvenstva za košarkase mlađe od 19 godine: 1. Kanada, 2. Italija, 3. USA, a zatim slijede Španija, Njemačka, Litvanija, Francuska, Argentina, Portoriko, Japan, Novi Zeland, Egipat, Angola, Koreja, Iran i Mali.
Photo: Privatni album