Koš magazin u Manhajmu: Nemci prvi, Avdija zapažen
- April 8, 2018
- 0 comments
- Dušan Selaković
- Posted in EVROPA/SVET
Mnogi ljubitelji košarke svakako su čuli za prestižni turnir “Albert Švajcer” koji se svake druge godine održava u Manhajmu. Ta manifestacija važi za nezvanično juniorsko prvenstvo sveta..
Ako neko ne zna, čovek po kome turnir nosi ime nije bio ni igrač, ni trener, ni košarkaški funkcioner. Albert Švajcer je bio čuveni nemački lekar, teolog, filozof i muzičar. Kao veliki humanitarac za svoj rad i aktivnosti dobio je Nobelovu nagradu za mir 1952. godine.
Košarkaški turinir je pokrenut još 1958, a prvi pobednik, verovali ili ne, bila je Belgija, kojoj je pehar uručio lično Albert Švajcer. Nakon dve godine ponovo su Belgijanci pobednički pehar primili iz ruku nemačkog lekara koji je preminuo 1962. Pauza u organizaciji manifestacije bila je 6 godina, turnir je obnovljen 1966, i samo sledeće se igrao godinu za godinu, a od 1967. uvedeno je ritam svake druge godine. Najviše titula su osvojili Amerikanci – 10 (poslednju 1996.), sledi Italija sa 4 naslova, pa Srbija sa tri. Zanimljivo je da naša reprezentacija ima ukupno najviše medalja posle Amerikanaca koji imaju 16, a mi 10.
Spisak igrača koji su učestovali na ovom košarkaškom sajmu je zaista impresivan- Medžik Džonson,Vins Karter, Tim Dankan, Dirk Novicki, Toni Parker, Arvidas Sabonis, Hidajet Turkoglu, Mehmet Okur, Vlade Divac, Toni Kukoč, Nikolas Batum, Nikos Papas, Sofoklis Skorcijanidis, Ersan Iljasova, Dejvid Andersen samo su neka od imena koje je publika u Manhajmu imala prilike da vidi uživo.
Ovaj 29. turnir igrao se od 31. marta do 7. aprila, a titulu je odbranila Nemačka koja je i pre dve godine u finalu savladala Srbiju. Ovog puta “Panceri” su bili bolji u završnom meču od Australije. Tim koji sa klupe predvodi čovek sa naših prostora, Alan Ibrahimagić, dominatno je odbranio pehar bez poraza. Tandem Albe Jonas Matišek-Hendrik Drešer bio je motor ekipe, a odličan turnir je odigrao i Džošua Obisije koji je iz Švabinga, ali igra za Bamberg.
Australijanci su tim koji trenira i živi zajedno u svojoj školi koja se zove “Basketball Australia Center of Excellence”. To je jedna vrsta koledža na kome je važna košarka , ali se ne zanemaruje ni obrazovanje. Teško je iz tog tima izdovijiti nekog pojedinca, ali pažnju u narednom periodu treba obratiti na sjajnog šutera Aleksandra Dukasa i centra Kaluma Daltona.
Italijani su odbranili treće mesto osvojeno pre dve godine. Predvodi ih najbolji strelac turnira Frederiko Miaski (22,9 poena) iz Venecije , a odlično mu je asistirao Matija Palumbo. Ono što terba da brine “azure” jeste činjenica da se dobri rezultati u mlađim kategorijama, ne prenose i u seniorskou konkurenciju.
Reprezentacija Rusije je imala dobar nastup u Manhajmu, ali je na svoju žalost osvojila “drvenu medalju”, odnosno 4. mesto. Dobili su veliku naklonost publike, a predvodnik ove generacije je Nikita Mihajlovski iz Saratova. Francuzi su, kao i uvek, bili fizički perfektno spremni, dobra odbrana i kontranapad, ali je to uglavnom bilo sve od njih. Predvodio ih odlični plejmejker Karlton Dimanše koji je po indeksu korisnosti i najbolji igrač turnira, ali ne i član najbolje petorke niti MVP.
Posebna priča je reprezentacija Izraela. Igrala je mnogo bolje nego što to govori kranji rezultat – 6. mesto. Alfa i omega ekipe je Deni Avdija, sin nekadašnjeg košarkaša Crvene zvezve Zufera Avdije. Na finalnom danu sreo sam Avdiju seniora koji je u društvu supruge (Izraelke), pratio naslednika. Rekao mi je da je zadovoljan izdanjem svog sina, koji je imao odličan turnir, popustio je u finišu protiv Francuza ali im je i pored toga “spakovao” 24 poena uz 13 skokova i 3 asistencije. Stariji Avdija veli da je Deni trenutno član Makabija, ali da razmišlja o promeni sredine zbog toga što u Izraelu mladi igrači ne dobijaju šansu. Ponuda ima, a jedna od opcija je i Nemačka. Deni će nastupiti na EP U-20 koje je na programu u julu mesece ovde u Nemačkoj, iako je on 2001. godište i može igrati i za juniore. Takođe Avdija mi je ispričao da je iduće U-20 prvenstvo u Tel Avivu, Izraelci imaju sasvim solidnu ekipu, ali ne i strpljenja, jer ih zanima samo rezultat što je brže moguće. Nema strpljenja za uigravanje mladog tima i spori proces stvaranja igrača.
Najveće razočarenje bila je selekcija SAD. Nije ni čudo kad pogledate spisak ko je sve od Amerikanaca ovde igrao: ovi momci dođu kao “grupa građana”. Argentinci su još jednom pokazali ogroman talenat, ali i “kratak fitilj”,kao i nedisciplinu u igri. Uvukli su se nekako među najbolje timove, ali su “uspeli” da izgube čak i od Japanaca. Kod “gaučosa” pažnju treba obrattiti na omalenog pleja Lukasa Rejesa koji je i najbolji asistent turnira.
U idealnu petorku izabrani su Jonas Matišek (MVP) ,Hendrik Drešer (Nemačka), Frederiko Miaski (Italija), Nikita Mihajlovski (Rusija) i Kalum Dalton (Australija)
Rezultati za plasman:
Finale: Nemačka-Australija 88-66, za 3. mesto: Italija-Rusija 89-78, za 5. mesto: Francuska-Izrael 80-72 za 7. mesto: SAD-Argentina 93-80, za 9. mesto: Turska-Kina 83-75 za 11. mesto: Egipat-Japan 67-61
Poredak: 1. Nemačka, 2. Australija,3. Italija, 4. Rusija, 5. Francuska,6. Izrael. 7. SAD,8. Argentina, 9. Turska, 10. Kina, 11. Egipat, 12. Japan
Foto: Deni i Zufer Avdija (Selaković) i detalj sa finala (zvanični sajt)