Kris Pol, jedini bolji od Teodosića
- December 24, 2016
- 2 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Sve nekako, baš na ovaj sajt koji trebao bi najaktualniji ili barem najnostalgičniji košarkaški u regionu biti, čekam neki znalački tekst o NBA. Recimo da me je mister Dželetović malo razgalio svojom posljednjom analizom – Kud plovi ovaj NBA brod? – mogu samo da se složim s njim. Nešto i meni je čudno u cijelom tom šarenom cirkusu. Možda Kevin McHale imade pravo kad pre par godina reče – “U moje vreme bilo je barem 30 jakih i kvalitetnih ličnosti u ligi, koliko ih je danas – 5?,6?”
Od Jordanovog prestanka (onog drugog) godine ’98, znači u posljednjih gotovo 20 godina – najveće ime NBA lige za mene je (bio) Tim Duncan. I za nas više koji kapiramo košarku pretežno kao timsku igru. Ni Shaq, ni Kobe, ni LeBron – onaj neatraktivni smor Tim Duncan. Duncan je za šire mase dosadan lik, možda sjajnog, ali suvog humora, razumljivog samo malobrojnima, a i prestao je igrati prošlog proljeća, isto ka i Kobe, samo što Timu malo tko napisao je neki emocionalniji košarkaški nekrolog. Znam da ovaj nije velik ka LeBron u današnjem sistemu vrednosti, ali lik iza sebe nije ostavio pustoš, naprotiv, ostavio je pobjedničku kulturu u Svetom Antoniju…
Nije ovo tekst o Duncanu, o njemu ću esej jednom, a nije ni o košarkaškim vedetama koje, potpuno nesebično i neobično od njih, ostaviše svoje nasljednike i pobrinuše se za svoju sredinu, ovo je tekst o liku koji igra najbolju košarku na planetu još od sezone 2007-08. Pitajte Peđu Stojakovića ako ne verujete… A ka i svi oni iz davnina i iz većeg dijela moga „stojadina“ – on luzerom istorijskim i rezultatskim jeste. Zove se Chris, a preziva Paul, u posljednjih 10 godina košarke on vlada u nekom svom svemiru, i ne samo to, igra toliko racionalno, neprimjetno, a iz svojih saigrača istjeruje zlo – čineći ih boljima. Neću da mu dižem spomenik, a ipak, on jedini bolji čisti plej plave nam planete je od Miloša Teodosića. Stvarno tako mislim. Prosto nevjerojatno zvuči da u više od decenije provedene u NBA ligi svoje timove nije uspio dovući dalje od drugog kruga plejofa, znači ni do konferencijskog finala.
Evolucijska verzija Isiaha Thomasa, Chris Paul, skraćeno CP3, pobrao je neke dosad nečuvene individualne lovorike. Na primjer – 6 puta najbolji kradljivac lopti u NBA – to još nikome nije pošlo za rukom. Ili, malo rariteta iz plejofa – jedini je igrač koji je u doigravanju ostvario barem 20 poena i 10 asistencija, bez izgubljene lopte, i to više puta. Također je jedini igrač u NBA povijesti koji je u plejofu utrpao barem 30 poena i imao 10 asistencija a da je igrao manje od 30 minuta. Uz sve te izbore u najbolje NBA timove (9 komada), najbolje defanzivne timove (8 izbora), uz četiri titule najboljeg asistenta lige, smiješi mu se i deseti uzastopni All-Star susret. Na istome Chris Paul je uvjerljivo u vodstvu po prosjeku asistencija sa suludih 13,2 dodavanja po zvjezdanoj priredbi. Momak je po meni najveći igrač bez titule šampiona NBA (svaka čast Elginu Bayloru, Karlu Maloneu, Sir Charlesu…). Da li će tako biti ispraćen u historiju ili će ipak nataknuti neki prsten do kraja svog košarkaškog puta?
Ako će to ipak uspjeti na način na koji je to uspio ostvariti Gary Payton, možda bolje mu je da taj naslov nikad i ne osvoji. Također užasno bitan je background koji upotpunjuje sliku o Chrisu Paulu. Timovi za koje je nastupao (New Orleans, L.A. Clippers) završavali su regularni dio sezone uglavnom kao pobjednici i pored činjenice da je CP3 kao debitant i kasnije žutokljunac morao vući uraganom devastiranu momčad koja prve dvije sezone njegovog NBA bitisanja plesala je više u Oklahomi, bez prednosti domaćeg terena. Hornetsi su završavali regularni dio blizu polovičnog uspjeha. U prvoj kompletnoj sezoni u svom gradu i konačno 41 susretom na domaćem terenu, u sezoni 2007-08, CP3 je odvukao momčad do najboljeg skora u povijesti ekipe, 56 pobjeda i 26 poraza, a onda i do konferencijskog polufinala gdje su Hornetsi pali protiv aktualnih prvaka, San Antonia, nakon što su Spurse natjerali na sedmu i odlučnu utakmicu. Chris Paul je svoje brojke iz regularne sezone (21,1 poen, 11,6 asistencija, 49% šut iz igre), nadogradio sa 24,1 poena, 11,3 asista i preko 50% realizacije iz polja u tom plejofu.
Nakon još par timski neuspjelih godina u New Orleansu, ozljedom pokvarene sezone 2009-10, dva uzastopna promašaja u regularnoj sezoni, Paul je bio prisiljen na promjenu sredine. Željan potpisati za još uvijek prilično moćne Lakerse, nije imao sreće u tom naumu, umjesto toga potpisuje za ekipu najgore reputacije u NBA – Los Angeles Clipperse. Tamo je u posljednjih 5 godina, CP3 pokazao svoje pravo lice, pokazao je koliko je omiljen unutar tima i koliko čini saigrače boljima. Tim Clippersa je u pet uzastopnih sezona s Paulom kao kormilarom na terenu ostvario svojih pet najboljih sezona u povijesti kluba.
Kakvu je igračku podršku imao u dosadašnjem dijelu karijere? Vrlo sličnu u obje sredine, rekao bih – defanzivno sjajne, napadački izuzetno limitirane centre (Tyson Chandler u N.O. te DeAndre Jordan u L.A.), odlične, ne i vrhunske četvorke (David West je uvijek bio više radnik negoli istinska zvijezda, Blake Griffin je prilično napuhan igrač, uz to ni s glavom nije mu sve u najboljem štimungu), solidne, ali jednodimenzionalne šutere (Peđa Stojaković u Hornetsima u zadnjoj trećini karijere, i solidni J.J. Reddick u Clippersima, koji bi teško bio starterom igdje u NBA i otkačeni Jamal Crawford koji već ima podosta milja u košarkaškim nogama). Od svih vrhunskih NBA košarkaša, čini mi se da je CP3 imao najmanje kvalitetnog štofa oko sebe svih tih godina.
Jedna od statistika popularna u Americi, ne toliko u nas, jest odnos asistencija i izgubljenih lopti. Za organizatore igre veoma bitna stvarčica. Čovjek kojeg mnogi smatraju najvećim plejmejkerom istorije – Magic Johnson – ima omjer od 2,89 asistencija na jednu izgubljenu loptu, a racionalna mašina poput Johna Stocktona je za cijelu karijeru ostvario sjajnih 3,72. Chris Paul u dosadašnjoj karijeri ostvaruje čak 3,82 dodavanja po izgubljenoj lopti, nitko nije tako racionalan i pouzdan čuvar lopte. Kao primjer navodim ponajbolje razigravače današnjice – Steph Curry u karijeri ostvaruje omjer asistencija i izgubljenih lopti od tek 2,14, dok Russel Westbrook ima još gorih 2,03. CP3 je ove sezone imao utakmicu u kojoj je zabilježio 20 poena i isti broj asistencija – bez izgubljene lopte. Takva stvar nije se u NBA desila još od 1984. Neki dan Russel Westbrook je ostvario 26 poena i 22 asista, ali je zabilježio i 5 izgubljenih lopti. Zaključak je veoma jednostavan – najracionalniji plej današnjice u NBA, i ne samo nje, zove se Chris Paul.
Pored toga što je tako sjajan „čuvarkuća“, Paul je jedan od najboljih obrambenih bekova u povijesti košarke i pored svoje visine od svega 183 cm. Ne samo zbog toga što je šest puta predvodio ligu u broju ukradenih lopti i istih šest puta bio članom najboljeg defanzivnog tima lige. Njegove ukradene lopte izviru, ne iz bezglavog kontroliranja prve linije protivničkog dodavanja i eventualnog naknadnog ispadanja iz obrane u slučaju neuspjeha, već iz „čeprkanja“ svojstvenog samo najvećim umjetnicima prljavog posla. CP3 je u čak 5 sezona u dosadašnjem dijelu karijere ostvario više oduzetih nego izgubljenih lopti. Najbolji defanzivni bekovi NBA lige koje ja pamtim, Michael Jordan i Gary Payton, ovu stavku ostvarili su po tri puta. Chris Paul i ove sezone je na tragu istog podviga.
Kako je nedavno primjetio autor jednog sjajnog članka na jednom hrvatskom portalu – Chris Paul je dosegao ravan Tima Duncana. Dosegao je nivo briljantne neprimjetnosti u igri. Malo tko o njem govori i piše, još manje ljudi se uzbuđuje načinom njegove igre; on ne pogađa trice kao Curry, ne ide na atraktivne, a destruktivne ulaze kao Westbrook, nema potrebu za dodatnim ukrasima svoje igre kako to već u svrhu dokazivanja znaju ostali vrhunski plejmejkeri NBA. Ne – CP3 igra svoju dosadnu, pametnu i učinkovitu košaricu – baš kao i Duncan.
Fali mu još samo 5 naslova prvaka do neusporedivog Duncana, reći ćete. Jest, može i tako. Jedinom situacijom kad CP3 zaribao je igrački jeste drugi krug NBA doigravanja ’14 protiv Oklahome, Paul sam uništio je nade Clippersa u srazu sa W-Brookom. Iduća dva doigravanja opet baksuzluk – povrede koje su za Clipse značile automatski oproštaj. Još uvijek puna tri koraka kratak od besmrtnosti koju sobom nosi NBA prsten, priča Chrisa Paula ima još jednu neviđeno otežavajuću okolnost.
Kako je u to vrijeme NBA bila vlasnikom momčadi Hornetsa, David Stern je ljeta 2011. povukao jedan od jačih diktatorskih poteza svog mandata. Osim što se upetljao u više kontradiktornih naslova s mrljom (vidi samo Lakersi 1988. i 2002.), Stern je, pod izlikom da bi za ligu bilo bolje da Paul ostane u Hornetsima, stopirao transfer ovog momka u Lakerse. One Lakerse koji su još uvijek bili jaki, sa Bryantom sposobnim za još 2-3 produktivne sezone, starijim Gasolom koji još uvijek igra na visokom nivou, i sa sjajnom podrškom u vidu ludaka poput Lamara Odoma, Andrewa Bynuma i Rona Artesta, danas poznatog kao Metta World Peace. Pitanje je da li bi i kako bi ovi destruktivci, ali redom sjajni košarkaši, reagirali na Chrisa Paula i da li bi on figurirao kao spasitelj njihovih suicidalnih karijera. Ja smatram da je on ono jedino što ih je moglo sačuvati od sunovrata, a L.A. bi bio sposoban za barem još jedan naslov. Barem… Nemojte zaboraviti da tog istog ljeta ’11 i sam kralj LeBron imao je identičan broj NBA naslova kao i CP3 – čistu nulu.
Ne volim pretjerano onu rutinsku formulaciju – vrijeme će pokazati. Možda ne pokaže ništa u slučaju Chrisa Paula, možda istorija ostane netaknutom u njegovom slučaju, a možda CP3 do naslova i dođe u 38-oj mijenjajući nekog nekontroliranog egotripera na pleju. Meni lično bitno je da imam razlog da uživam u košarci, a Chris Paul mi to omogućuje više od decenije, iz večeri u večer, a naročito zato jer igra bez potrebe da se trudi da me impresionira, njegovom primarnom brigom jeste boljitak tima. Možda imam ozbiljne rupe u mom košarkaškom obrazovanju, ali kad bih mogao da biram s kojim košarkašem bih igrao, koga bih želio u svojoj košarkaškoj ekipi, prvo ime današnjice koje bi mi palo na pamet bilo bi – Chris Paul.
Photo: NBA
Ide razgovor prije neki dan, kafanski onako pomalo buran i moja tvrdnja da nema dva crna pleja sa mozgom bijelca. Samo jedan Kris i velika rupa poslije. Hvala za tekst i podršku. 😉
Kako može da bude bolji od Tea.
Kao prvo Teodosić je najbolji a ako nije važi ptrvi deo rečenice.
A Kris može da prođe samo kao POLIĆ!! Poz Dugi