Marko Gudurić: Od Partizanovog kadeta do Zvezdine zvezde
- February 22, 2017
- 0 comments
- Žarko Dapčević Daba
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Posle završnog turnira Kupa Radivoja Koraća u Nišu, na kome je Crvena zvezda deveti put osvojila trofej a Marko Gudurić bio MVP, odabrano društvo velikih košarkaških imena prošireno je njegovim.
Put do Zvezde i titula nije bio ni lak ni kratak, ali je poučan za svu decu koja kreću da se bave sportom i maštaju da jednog dana zaigraju u velikom klubu. Marko Gudurić je rođen 8. marta 1995. u Priboju, u sportskoj porodici. Otac je bio fudbaler pa je i Marko krenuo njegovim stopama, mada ga i nije baš toliko privlačila najvažnija sporedna stvar na svetu. Sa loptom se družio od prvog rođendana za koji mu je otac poklonio loptu, naravno fudbalsku. Prst sudbine kao da je nagovestio da će se celoga života družiti sa loptom, ali za razliku od oca privukla ga je ona veća, narandžasta, košarkaška.
Nakon povrede nožnog prsta na jednom od fudbalskih treninga Marko je prelomio i definitivno odustao od fudbala. Dva njegova najbolja druga su u to vreme trenirala košarku i na njihov nagovor krenuo je sa njima na treninge. To je bilo u trećem razredu osnovne škole, imao je deset godina. Vrlo brzo je pokazao da poseduje talenat za ovaj sport, što nije promaklo njegovom treneru koji je u razgovoru sa Markovim ocem insistirao da bi trebalo da ozbiljno nastavi sa treniranjem košarke.
Početak je bio u lokalnom u KK Priboj, ubrzo je prešao u privatni KK Dramini ali se nešto kasnije vratio u matični klub. Od majke je nasledio da bude levoruk, i u školi je pisao levom rukom, a u košarci je vešto koristio prednost levorukog igrača jer je poznato da je takve teže čuvati.
Gordan Todorović, koordinator Košarkaškog saveza Srbije, jednog dana se obreo i u Priboju gde je na treningu primetio talenat mladog Gudurića. Markovom ocu dao je nekoliko saveta i kontakata kome bi mogao da se javi u Beogradu ako porodica reši da Marko proba da napreduje u karijeri. Sa 15 godina Marko Gudurić se 2010. sa porodicom preselio u Beograd u potrazi za svojom sportskom srećom. Ključnu ulogu u svemu tome, po Markovom priznanju, odigrala je mama koja je najviše zalegla da se ide u Beograd. Nije bilo ni malo lako ostaviti sve u Priboju, posao, prijatelje, rodbinu i sve što su do tada stekli, ali verovali su u talenat sina.
Otišao je na probu u FMP gde – nije prošao! Pošto je te godine Partizan bio na vrhuncu (igrao je F4 u Parizu) Marko je, iako osvedočeni „zvezdaš“ (tada Zvezda nije bila ni malo primamljiva za mlađe talente, jer se bukvalno borila da se ne ugasi), zakucaoi na vrata „crno-belih“ i – zaigrao u kadetima Partizana. Tamo je proveo godinu dana, nakon toga dobio je poziv od trenera FMP-a Milana Mandarića i ne časeći ni časa prelazi u klub iz Železnika.
U finalu Evroliga Najk juniorskog turnira 2012.
Prolazi sve mlađe kategorije, a nakon sklapanja Poslovno-tehničkog ugovora između FMP-a i Crvene zvezde samo mesec dana nakon punolestva 3. aprila 2013. potpisuje prvi profesionalni četvorogodišnji ugovor sa Crvenom zvezdom.
Zbog velike konkurencije na bekovskim pozicijama biva prosleđen FMP-u gde je pod trenerskom palicom Milana Gurović, koji mu je usadio sportski bezobrazluk i pobednički mentalitet, postao uz Filipa Čovića najbolji igrač i stub tima. Iz te prve seniorske sezone ostaće upamćena utakmica u Kupu Radivoja Koraća protiv Partizana (95-89) na kojoj je ubacio 16 poena. U toj sezoni 2013/14 je za ekipu FMP-a odigrao 37 utakmica i postigao 167 poena.
Nakon završetka sezone priključuje se pripremama Crvene zvezde, ali je odlučeno da još jednu godinu provede u Železniku. Tokom 2014/15 takođe je bio najbolji igrač tima, odigrao je 36 utakmica i postigao 177 poena.
Na Evropskom prvenstvu za juniore kao kapiten reprezentacije Srbije predvodio je saigrače na svih deset utakmica u isto toliko pobeda, sve do zlatne medalje. Marko je bio proglašen za MVP prvenstva a bio je i najbolji strelac. U finalu je pobeđena reprezentacija Španije, a Gudurić je postigao odlučujuće poene za Srbiju.
To je bilo prelomno da ga čelnici Zvezde vrate, 30. septembra 2015. produžio je ugovor sa „crveno-belima“. Prošao je ceo pripremni period sa prvim timom, usledila je i prva utakmica u sezoni protiv Mege, ali Marko nije bio ni među 12. Malo ga je to, za trenutak, razočaralo, ali nastavio je da još više trenira. Debi u Crvenoj zvezdi dočekao je u 2. kolu ABA lige protiv Budućnosti 5. oktobra 2015. Prve poene postigao je u 4. kolu, 8.oktobra te godine, u pobedi Zvezde nad ekipom Tajfuna 113-66. Dao je 13 koševa.
U prvom kolu Evrolige u „Kombank Areni“ imao je Marko i evropski debi. Zvezda je slavila protiv Strazbura sa 81-59, a on sa svojih 6 poena dao doprinos toj pobedi.
Nije trebalo mnogo Zvezdinim navijačima da Marka prihvate kao svog ljubimca. Halom se sve češće orilo „Gudura, Gudura“. Mladi bek je u sledećim mečevima od trenera Dejana Radonjića dabijao sve više minuta i koristio ih sve bolje. Upamtili su ga i u Bajernu kome je u odlučujućoj utakmici za prolaz u Top 16 ubacio 16 poena, od toga 9 u poslednjoj četvrtini, trojke 3 od 5. Realu je dao 8 poena u poslednjoj četvrtini i imao zakucavanje koje je definitivno odredilo pobednika. Usledile su zapažene partije protiv Himkija, Cedevite i Unikahe, pa protiv Efesa u Vršcu (14 poena), pa 12 poena Unikahi u gostima. Sjajan učinak ga je doveo u najuži izbor za trofej „Zvezda u usponu“, namenjen igračima do 22 godine u Evropi.
Već u prvoj sezoni u dresu Crvene zvezde osvojio je dva trofeja, ABA ligu i domaće prvenstvo. Navijači Zvezde, a verovatno i Partizana, pamtiće drugu utakmicu finala plejofa kada je uz zvuk sirene sa preko devet metara trojkom o tablu doneo Zvezdi pobedu i vođstvo od 2-0 u finalnoj seriji.
Na početku tekuće sezone fantastičnom partijom protiv Barselone pokazao je i dokazao da prošla godina nije bila slučajna. Moćnom rivalu dao je 21 poen ali je posle toga, što je i normalno za mlade igrače, pao u malu krizu. Svi su bili strpljivi, od trenera i saigrača do navijača, i čekali da „Gudura“ opet bude onaj stari. U nekoliko utakmica pre završnice Kupa je pokazivao da izlazi iz krize, u polufinalu protiv nekadašnjeg kluba FMP-a da je opet u formi, a u finalu da mu Partizan baš leži. Pogodio je jednu ključnu trojku uz zvuk sirene na kraju treće četvrtine, i kasnije još jednu, i sa 18 postignutih poena vratio „Žućkovu levicu“ na Mali Kalemegdan a sebe uvrstio među asove koji su bili MVP. Simbolično je da je jedan levoruki igrač osvojio trofej koji nosi ime nenadmašnog levorukog majstora Radivoja Koraća.
Za nepune dve sezone koliko igra u Zvezdi, Marko Gudurić je odigrao 112 utakmica i postigao 828 poena.Uskoro puni 22 godine a nama preostaje da mu poželimo puno zdravlja i sreće i još mnogo trofeja i medalja. Neka ide stazama svojih idola Dejana Bodiroge i Dimitrisa Dijamantidisa sa željom da jednog dana u NBA ponese dres sa brojem 23, koji sada nosi u Zvezdi, a koji je u NBA oblačio njegov ljubimac, najbolji košarkaš svih vremena Majkl Džordan.
Photo: MN press