Pre nekoliko dana navršilo se tačno 31 godina od kada je jedan jugoslovenski klub osvojio Kup pobednika kupova. Bilo je to 17. marta, i o tome piše naš saradnik iz Zagreba Goran Klobučarić. Mada smo, evo, zakasnili par dana sa obeležavanjem ovog jubileja, verujemo da će čitaocima biti zanimljiva ova priča
***
Prije točno trideset godina Cibona je u klupske vitrine stavila peti europski trofej, ujedno i posljednji do današnjeg dana. U finalu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova u Novom Sadu svladali su talijanski Scavolini sa 89-74. Podigli su drugi po vrijednosti europski klupski pehar, i to drugi put. Nakon što su pet godina ranije u istom natjecanju dobili slavni Real iz Madrida u završnom ogledu u Bruxellesu.
Zanimljivo je da su Cibosi sezonu 1986/87 igrali u Kupu kupova, iako su dvije prethodne osvajali Kup prvaka. Naime, zbog gubitka u finalu prvenstva, u legendarnom ogledu protiv Zadra, Cibona je izgubila prigodu krenuti po treći put na vrh Starog kontinenta. Tada nije vrijedilo pravilo da se najboljem sastavu Europe omogući izravno participiranje u sljedećoj sezoni najelitnijeg klupskog natjecanja. Kad već nisu mogli u Kup prvaka, Zagrepčani su odlučili pokazati i dokazati snagu i kvalitetu u Kupu kupova. I zaista su to impresivno odradili. Sa čistih 9:0 u potpunosti zasluženo su slavili nakon okončanja susreta protiv Scavolinija.
Doduše, nakon prvih 20 minuta bilo je straha i zebnje kod pristalica Cibone da se na kraju opet ne ponovi isti scenarij kao kontra Zadra u travnju 1986. Sjajni talijanski centri Magnifico i Costa, uz pomoć Amerikanaca Davisa i Fredericka okončali su prvu dionicu u svoju korist sa 43:37. Jedini hvale vrijedan kod Cibone bio je – a tko drugi nego Mihovil Nakić, čovjek koji nikada nije zakazao u najvećim utakmicama. A onda se nakon izlaska iz svlačionice sve promijenilo. Iako je još do 29. minute sve bilo neizvjesno – 60:59 za Cibonu, uslijedila je serija od 20:4 i za samo šest minuta utakmica je odlučena.
Raspucao se Aco Petrović, koji će sljedeće sezone obući baš dres Scavolinija, pogodivši četiri trice, dok je njegov brat Dražen ovaj put bio pravi all-round igrač. Osim 28 poena, ostvario je i deset skokova, po pet u napadu i obrani. U skokovima je sjajan, osim već spomenutog Nakića bio i Franjo Arapović, sa devet uhvaćenih lopti, iako je te sezone bio na odsluženju vojnog roka, igravši samo u europskim susretima.
– Imao sam povjerenje u snagu naše momčadi. Dogovorili smo se u poluvremenu da probamo elimirati protivnikov napadački skok, i da šutevima za tricu pokušamo anulirati prednost Talijana. Na sreću, u tome smo i uspjeli – rekao je sav sretan Janez Drvarić, Slovenac koji je te sezone vodio „vukove“ s klupe, dok je kapetan Andro Knego, kojemu se ovaj put nije dogodilo da mu ispadne pobjednički pehar i polomi se poklopac kao u Bruxellesu, dodao:
– Scavolini je odlična momčad i nije bilo nimalo lagano slomiti njihovu čvrstinu i kvalitetu. U obrani smo igrali zonu i na taj način uspjeli otupiti oštricu talijanskog napada.
Zanimljivo je da je to bio ukupno treći susret ove dvije momčadi te sezone. I u prva dva slavila je Cibona, u Zagrebu sa 123:99, te u Pesaru sa 83:82, bez Dražena Petrovića, Andre Knege i Danka Cvjetičanina. Uz Scavolini padali su još po dva puta belgijski Maes Pils – 121:98 i 130:90, Efes Pilsen – 86:70 i 125:78, te u polufinalu francuski Asvel sa 98:82 i 109:93. Uvjerljivo da uvjerljivije teško da je i moglo biti. U tri sezone, tri trofeja, dva Kupa prvaka i Kup kupova. Sljedeće sezone Cibona je zbog kikseva u prvenstvu i kupu zaigrala u Kupu Radivoja Koraća, koji su osvojili pod imenom Lokomotiva još 1972. i opet ušla u finale. Ali, u dvije utakmice ipak je bio bolji Real, za koji će nakon toga zaigrati Dražen Petrović.
Cibona-Scavolini 89:74 (37:43)
Novi Sad, 17. mart 1987 – Dvorana SPC Vojvodina. Gledatelja 9.000. Suci: Mainini (Francuska) i Warnick (Izrael).
Cibona: Nakić 17, A. Petrović 18, Bečić, Čutura 6, D. Petrović 28, Knego 4, Vukičević 3, Ušić 6, Cvjetičanin 5 i Arapović 2. Trener: Drvarić.
Scavolini: Minelli, Gracis 6, Magnifico 20, Franco, Frederick 24, Davis 12, Sonaglio, Zampolini 2, Costa 10 i Natali. Trener: Sacco.
Photo: Printscreen