Već i onako bogato, špansko tržište sportskih izdanja dobilo je još jedno dragoceno svedočanstvo, ovog puta o košarci. Migel Anhel Fornies – za prijatelje jednostavno Miki – sakupio je svojih skoro pet decenija u košarci u knjigu pod naslovom „Doživljena sećanja“. Pošto je Miki istovremeno bio i novinar i foto-reporter, knjiga je svojevrsni vremeplov sa nizom dragocenih, originalnih i veoma kvalitetnih tekstova i fotografija.
Miki Fornies je u košarci bio gotovo sve: novinar, foto-reporter, trener, šef presa Huventuda više od 18 godina. Još 1984. bio je prvi španski „specijalni izveštač“ sa utakmica NBA lige, a njegove eksluzivne priče objavljivane su u nekada vrlo popularnoj košarkaškoj reviji „Nuevo basket“. Ni sam ne zna koliko je puta bio u SAD. Sticajem okolnosti, upoznali smo se 1991. u Los Anđelesu tokom finala LA Lejkers-Čikago kada sam izveštavao za naš štampani „Koš“, o čemu on takođe svedoči u svojoj knjizi.
Fornies je verovatno jedini novunar koji je video pet juniorskih mundijala: 1983. na Majorci, 1987. u Bormiju, 1991. u Edmontonu, 1995. Atini i 1999. u Lisabonu. Slike o trijumfu Jugoslavije u Bormiju 1987. koje se povremeno pojavljuju u našim medijima mogu biti samo njegove, jer drugih jednostavno nema. Miki priznaje da je oduvek bio zaljubljen u „jugoslovensku košarku“. Bio je beskrajno zahvalan kada sam mu poklonio DVD sa filmom o Koraću.
Na 300 strana njegove knjige, koju još uvek nisam uspeo da pročitam u celosti, ima mnogo „jugo-basketa“, mnogo imena, slika, sećanja… Posebno mesto zauzima pomenuti juniorski Mundijal u Bormiju. Miki piše da je ostao zadivljen pred talengtom naših igrača koje je sa klupe vodio Svetislav Pešić. Posebno ističe nezaboravnu partiju Tonija Kukoča u meču sa Amerikancima u grupi, kada je ubacio 37 poena šutirajući trojke 11/12. Piše da je par sati kasnije organizator pustio u prodaju kasetu sa utakmicom koju je odmah kupio da bi prijateljima pokazao meč, jer „mu ne bi verovali na reč“. Uz imena naših velikih talenata poput Divca, Kukoča, Rađe, Đorđevića, Ilića, Koprivice, Pecarskog, Alibegovića, Avdića , Dobraša… navodi i imena američkih igrača koji su svi kasnije napravili sjajne karijere u NBA: Skot i Brajan Vilijams, Kevin Pričard, Lajonel Simons, Stefen Tompson, Stejsi Ogmon, Dvejn Šincius… Trener amerićke selekcije bio je Leri Braun, za finale je pripremio taktiku za Kukoča ali su meč dobili Divac i Rađa. Iz Edmontona 1991. najviše pamti pojavu rumunskog giganta Georgija Murešana, ali takođe i naše Dejana Bodirogu, Željka Rebraču, Dragana Tarlaća, kao i Gregora Fućku u dresu Italije.
Tri godine kasnije, Miki Fornies je u Buenos Airesu ovekovečio trijujmf Jugoslavije na seniorskom Prvenstvu sveta, a ovu sliku nasmejanih Kukoča i Divca sa jugoslovenskom zastavom u ruklama ovde ekskluzivno objavljujemo.
Slede sećanja na olimpijade, evropska prvenstva i mnoge utakmice koje su Barselona i Huventud igrali u evro kupovima. Na stranicama knjige defiluju imena igrača, trenera, funkcionera, kolega-novinara… Miki Fornies je slikao najveće NBA zvezde, od Medžika, Birda i Džordana (kome je bio lični fotograf u Barseloni), ali i klince koji igraju basket na ulici. On je svojom kamerom dao ne jednu, nego stotine „trojki“. Rečju i slikom ovom knjigom zadužio je košarku ili joj se, možda, odužio za sve što mu je dala.
Kad god kupim ili dobijem novu knjigu, kad god mi stigne e-mail sa novitetima na španskom tržištu sportskih izdanja, osetim zavist i ljubomoru što su kod nas knjige sa sportskom tematikom tako retke.
Photo: Privatna arhiva