Mladi evropski lavovi
- October 27, 2015
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in BlogEUROLEAGUE
Neka nova lica sijaju ovih nedelja na nebu zvanom Evroliga. Niko ranije nije čuo za njih, a danas su oni tema dana. Na primer, prepričava se rampa Boriše Simanića, Zvezdinog juniora, koju je lupio Meksikancu Gustavu Ajonu u Madridu. Taj sedamnaestogodišnjak ovim potezom, ali i svim što je uradio za 28 minuta na parketu dvorane “Barkleycard Center”, zapalio je medije i društvene mreže.
Boriša nikad ne bi ni postao član Crvene zvezde da se nije uspešno završila jedna prava filmska potera za njim. Naime, ovaj momak rodom iz Ljubovije, u Republici Srpskoj, zapao je za oko mnogih skauta. Kako i ne bi kad je sa 16 godina već bio 208 centimetara visok. Zvala ga je Barselona, i Boriša je jednog decembarskog dana 2013. zajedno sa ocem krenuo kolima u katalonski velegrad. Sa čvrstom namerom da tamo i ostane. U Zvezdi su čuli za to, i krenula je potera autoputem prema Zagrebu. Funkcioneri kluba sa Malog Kalemegdana stigli su Simaniće na jednoj benzinskoj pumpi, i tu je počelo ubeđivanje. Borišin otac je pokazao da imaju predugovor sa Barselonom, ali ljudi iz Zvezde su bili uporni, razgovor je trajao satima i na kraju se završio potpisom na ugovor i slikanjem u crveno-belom dresu. Barselona (bar zasad) mora da sačeka.
Boriša igra četvorku, mada se dobro snalazi i na petici. Brz je, ima sjajan šut (Realu je ubacio dve trojke iz četiri pokušaja), a raspon ruku mu je 219 centimetara. Već ima jednu osvojenu titulu pobednika Evrolige. Prošle godine bio je član tima Crvene zvezde koji je u Milanu, u finalu juniorske Evrolige, deklasirao madridski Real. Simanić je bio daleko najmlađi član pobedničke ekipe. Potom je bio član i kadetske reprezentacije Srbije koja je na Evropskom prvenstvu osvojila srebrnu medalju. Za jedan od najlepših poteza tog šampionata smatra se Borišino NBA zakucavanje u meču sa Francuskom.
A na onoj madridskoj utakmici između Crvene zvezde i Reala, koju je domaćin ubedljivo dobio, dvanaest minuta je na parketu proveo 21-godišnji Vili Ernangomez. Dovoljno da upiše 11 poena. Samo četiri dana kasnije Vili je dodao još 12 poena u pobedi Reala nad Iberostarom u španskoj Endesa ligi. Sasvim dovoljno da se mnogi zapitaju: otkud taj dečko?
Vili (pravo ime Giljermo) Ernangomez je visok 208 centimetara, igra na poziciji četvorke, i ovog septembra je debitovao na Evropskom prvenstvu u dresu španske reprezentacije. Nekoliko meseci pre toga ga je Filadelfija 76 odabrala kao 35. pika na draftu, i odmah zatim trampila Njujork Niksima za prava na sledećim draftovima.
“Ovo mi je kao mster na fakultetu” – govorio je pre godinu dana nasmejani Ernangomez koji je tada igrao u Sevilji kao pozajmljeni igrač Reala. Upravo je bio slavnoj Barseloni ubacio 29 poena i imao 13 skokova. To mu je bila sjajna preporuka da ga Serđo Skariolo pozove u nacionalni tim posle otkaza Serža Ibake. Stručnjaci se slažu da Vili u sebi spaja dva velika španska igrača: Felipea Rejesa i Paua Gasola.
Odrastao je u sportskoj porodici. I otac Vilijam, i majka igrali su košarku. Samo 11 meseci pre nego što se Vili rodio, njegova majka prilično dugog i komplikovanog imena Margarita Voni Gruer Dreger, poreklom Nemica, osvojila je titulu prvaka Evrope sa reprezentacijom Španije na šampionatu u Peruđi. Ukupno je odigrala 167 mečeva za žensku “furiju”. Godinu dana posle Vilija, rodila je još jednog sina – Huančoa. Taj momak sada igra u Estudijantesu (sa Stefanom Birčevićem i Vladimirom Štimcem), i proteklog vikenda je protiv Valensije za 13 minuta postigao 14 poena i imao sedam skokova, uz indeks 25! Niko u istoriji španske lige nije ostvario takav indeks za tako kratko vreme.
Vratimo se ipak Viliju, koga u porodici zovu Bili. U Sevilji ga je trenirao čuveni Aito Garsija Reneses, nije mogao zamisliti boljeg učitelja. U Sevilji ga je dočekao mentor u liku nekad slavnog Odija Norisa. A pre i posle svake utakmice u Realu, Ernangomez razmenjuje poruke sa svojim najboljim prijateljem, fudbalerom Alvarom Moratom, koji je igrao u Realu, a od pre godinu i po je u Juventusu.
I Hrvatska ima svoj biser među mladim nadama. Zove se Dragan Bender, ima 17 godina i visok je 216 centimetara. Igra u Makabiju iz Tel Aviva, ove sezone u Evroligi ostaje na parketu desetak minuta što se smatra vrlo dobrim. Čitaocima Koš magazina postao je poznat letos kad smo prvi pisali o incidentu na juniorskom Prvenstvu Evrope u Heraklionu. Bender je bio izbačen iz hrvatske reprezentacije zbog toga što nije hteo da nosi patike proizvođača sa kojim ugovor ima KSH, već one sa kojima on ima potpisan sponzorski dogovor.
Oko Bendera zamalo nisu zaratile dve federacije, jer su na njega polagale prava i Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina. Momak je rođen u Čapljini (BiH), ali je još kao mlađi junior otišao u Split i tamo postao član kluba koji je nekad bio šampion Evrope. Odatle je prešao u takođe višestrukog evropskog prvaka Makabi. Uprkos visini, igra na poziciji četvorke i neodoljivo podseća na Dirka Novickog. “Godi to čuti, ali moj najveći uzor je Toni Kukoč, i ja se želim razvijati u tom smeru” – rekao je novinarima na letnjem kampu “Košarka bez granica”, gde je proglašen za najboljeg igrača.
– Dragan je izvanserijski talent i ako definiše poziciju i tehnički popravi igru, on može biti hrvatski Novicki, a možda čak i kompletniji igrač od njega jer ima mogućnost igranja leđima košu – izjavio je tom prilikom Zoran Radović, visoki funkcioner FIBA, koji je prisustvovao kampu.
A svi koji su prošle sezone u Kombank areni gledali utakmicu Evrolige između Crvene zvezde i Olimpijakosa verovatno se sećaju Spanulisa i ostalih grčkih zvezda. Malo ko je zapazio bubuljičavog 208 centimetara visokog Dimitrosa Agravanisa. Proveo je desetak minuta na parketu, dodavao je loptu Spanulisu, ali je i Spanulis njemu, a Agravanis se nije libio da šutira i trojke. U Beogradu je najavio svoj veliki talenat, a ove jeseni je zalog da će budućnost Olimpijakosa biti šampionska i kad se povuče generacija koju predvode Spanulis i Printezis. Novi tandem pod obručima već je formiran: Agravanis-Milutinov.
Ovaj momak rodio se u atinskom kvartu koji se zove Marusi. Nama tako familijarno ime, tu je dvorana u kojoj je naša reprezentacija 1995. postala prvak Evrope u onoj legendarnoj finalnoj utakmici sa Litvanijom. E – Dimitros Agravanis je tada imao punih sedam meseci. Do svoje devete godine se interesovao samo za fudbal, a tada je njegov otac u kuću doneo koš, i montirao ga u dvorištu. Normalan razvojni put klinca iz Marusija bio bi da ode u pionire komšijskog Panatinaikosa, ali on je odabrao Pirej i Olimpijakos. Priča se da su crveno-beli tu odluku platili 25.000 evra Dimitrosovom ocu. Kad je prošle godine debitovao u Evroligi, mnogi su se pitali “Ko je Agravanis”. Prvi je to pitanje postavio Ergin Ataman, trener turskog Galatasaraja. Legenda grčkog košarkaškog novinarstva Vasilis Skuntis to je iskoristio i povukao paralelu sa jednim drugim pitanjem: “Ko je Jurkas?” Nama ovo zvuči nepoznato i čudno, ali u Grčkoj je to deo priče koja je već ušla u istoriju. Naime, kad su 2001. u Ligi šampiona igrali Mančester junajted i Panatinaikos, menadžer kluba sa Ostrva, čuveni Aleks Fegruson, upitao je “Ko je Jurkas?” Odgovor je dobio nekoliko minuta posle početka utakmice, kad mu je Jurkas Sejtaridis uvalio golčinu o kojoj se i danas priča. Tako da nije baš uputno raspitivati se o tome ko je Dimitros Agravanis, jer on ume i ono što je proslavilo Sejtaridisa, i još mnogo toga.
A jedan mladi Crnogorac je uradio ono što Nikola Peković i Nikola Vučević nisu. Naime, oni su iz evropskih klubova otišli u Ameriku, dok je Nikola Đurišić (23 godine, 203 centimetra) prešao Atlantik u drugom smeru. Iz Amerike, gde je završio Džordžija koledž, došao je u Evropu. Igra u poljskom timu Zelena gora, koji je u Evroligi u prva dva kola poražen od Barselone i Žalgirisa. Đurišić je u oba meča provodio na parketu oko 16 minuta.
Nemanja se preselio u Ameriku kad mu je bilo 17 godina. Prethodno je trenirao u podgoričkoj Budućnosti, a prvi košarkaški učitelj mu je bio Dejan Radonjić. U školi Južni Kentaki završio je gimnaziju, a za njihov basket tim je beležio u proseku 20,1 poena i 10,3 skokova. Nastavio je školovanje na Univerzitetu Džordžija, gde je na završnoj godini studija imao prosek desetak poena po meču u NCAA ligi. Trojke je šutirao sa fantastičnih preko 50 odsto uspešnosti. Inače, igra na poziciji niskog krila. Priznaje da je košarku zavoleo gledajući Vladu Divca, koji mu je uzor. Inače, od svih sportista najviše se divi Novaku Đokoviću. “Zato što je najbolji u sportu kojim se bavi, i zato jer je Srbin”, objašnjava Nemanja.
Photo: Euroleague, YouTube