NBA MVP: Može biti samo jedan!
- June 25, 2017
- 0 comments
- Predrag Ćorić
- Posted in NBA
Predrag Ćorić je novo ime među saradnicima Koš magazina. Ovaj novinar sa viđegodišnjim iskustvom živi i radi u Nemačkoj, a specijalnost mu je praćenje NBA lige. Uoči večerašnjeg proglašenja najboljih igrača NBA, Predrag je napravio neobično iscrpan pregled i dao svoju prognozu ko bi trebao poneti titulu MVP. Ćorićeve analize ubuduće ćete moći redovno da čitate na stranicama našeg sajta.
***
Verovatno ne postoji nijedna liga na svetu, izuzev NBA , u kojoj MVP nagrada donosi toliko lične promocije i ostaje upamćena vrlo dugo kao referenca kvaliteta dobitnika ovog priznanja. Možda bismo mogli reći da je MVP (Most valuable player) priznanje američki izum, ali i ostali sportovi i sve moguće lige širom sveta biraju one najbolje. Uzmimo, na primer, evropski fudbal. Svaka pristojna liga (dakle, engleska, nemačka, španska, italijanska) bira one najbolje: strelce, defanzivce, golmane. Prosečan ljubitelj fudbala, međutim, teško da se mogu setiti ko je prošle godine bio najbolji strelac u nekoj od ovih liga, da ne govorim o izboru za najboljeg golmana ili možda defanzivca. U redu, možda bi mogli reći da eventualno Zlatna lopta Frans fudbala ostaje upamćena, pa ćemo tako vrlo lako stići do Mesija ili Ronalda ali ovde se radi o izboru za najboljeg fudbalera na svetskom nivou. S druge strane, NBA liga jeste najjače košarkaško takmičenje (po nekima, danas jedino koje ima smisla) u kojoj su oni najbolji iz celog sveta, a MVP pobednici, sama izborna procedura a i vrlo često i kontroverzne odluke, podignu veliku medijsku prašinu pa nam je svake godine zabava svakako zagarantovana. Ili je možda ipak u pitanju samo pristrasnost pisca ovih redova…
U svakom slučaju, kao što je to već tradicija, širi spisak kandidata za prestižnu MVP nagradu sadrži imena desetak igrača koji su obeležili prethodnu sezonu i učinili da njihovi klubovi ostvare očekivano dobre ili, još bolje, neočekivano izvrsne rezultate. Suštinski, prava trka se vodi između dvojice, eventualno trojice. Tako je i ovaj put. Westbrook/Harden, Harden /Westbrook, eventualno Leonard. Ostala imena na listi jednostavno nemaju nikakvih šansi. A, kako se izbor za najboljeg i svodi na glasanje novinara, ova lista je samo još jedan subjektivan pogled na one najbolje u sezoni 2016/17. Krenimo, ipak, sa malo istorije.
ISTORIJAT
MVP priznanje dodeljuje se od sezone 1955-56, a trofej nosi ime po prvom NBA komesaru, Maurice Podoloffu. Sve do sezone 1979-80 o najboljem su odlučivali sami igrači, a jedino pravilo je bilo da se ne može glasati za saigrače. Prvi MVP bio je Bob Pettit (St.Louis Hawks). Kako se radi o periodu američke istorije koja je bila opterećena rasnim podelama, ni tadašnja NBA nije bila izuzetak. Svaki tim imao je pravo angažovati samo po dvojicu crnih igrača pa nije ni čudo da je takvo glasanje prvih nekoliko godina donosilo pobede Pettitu (dva puta) i Bob Cousyju. Međutim, tokom šezedestih godina, na scenu stupa era Billa Russellla, Wilta Chamberlaina i Oscara Robertsona koji dominiraju celu deceniju, da bi prvi belac, nakon Bob Pettitove druge MVP nagrade iz 1959. bio Dave Cowens tek u sezoni 1972-73.
Od sezone 1979-80 nagradu dodeljuje odabrani krug novinara i medijskih radnika, a prvi novinarski laureat bio je Karim Abdul Jabbar (L.A.Lakers). Sa ovom promenom, međutim, pojavio se problem druge vrste koji je ostao prisutan sve do danas. Naime, pojedini novinari nisu pratili celu ligu, neki su bili naklonjeni igračima koje su bili u mogućnosti gledati svako veče, kao i očigledno preferisanje već etabliranih zvezda i prethodnih pobednika u odnosu na nove snage. To je i vreme velikih promena u NBA. Kad 1984. na mesto komesara lige dolazi David Stern umesto Larryja O´Briena a na scenu stupa rivalitet Magica Johnsona i Larryja Birda, odnosno Lakersa i Celticsa (obojica su po tri puta osvajali MVP priznanje). Takođe, krajem decenije dolazi do širokog otvaranja lige ka svetskoj košarci, pa svi oni najbolji iz celog sveta lagano odlaze u NBA.
Deveta decenija prošlog veka važi za zlatno doba NBA. Michael Jordan (pet puta MVP ) i Chicago Bullsi ( 6 titula) dominiraju, a lista izvanserijskih igrača koji su obeležili ovu dekadu ali i istoriju svetske košarke je impresivna: MJ, Olajuwon, Ewing, Pippen, Barkley, Drexler, Malone, Thomas, Payton, Stockton… Na scenu je stupila neka druga vrsta košarke: svako veče se igrala odbrana na granici fizickog obračuna, u ligu su stigli tetovirani igrači a egoizam i instinkt košarkaškog ubice protivnika koji je oličavao sam MJ doneo je novo lice lige. Na kraju, za to je bio i nagrađen. Pet puta.
Rekorderi :
Karim Abdul Jabbar ( 6 puta MVP)
Bill Russell (5)
Michael Jordan (5)
LeBron James (4)
Moses Malone, Magic Johnson, Larry Bird (3)
Dirk Nowitzki je 2007. postao prvi evropski igrač (jos uvek jedini) sa MVP trofejom.
Timovi sa najviše MVP priznanja:
Boston Celtics (10 MVP)
L.A: Lakers (8)
Philadelphia 76rs (6)
Chicago Bulls (6)
Milwaukee Bucks (3)
Houston Rockets (3)
San Antonio Spurs (3)
Golden State Warriors (3)
Phoenix Suns (3)
Kontraverzne odluke
Istorijat dodele MVP prizanja pun je kontraverznih odluka. Nedovoljno jasni kriterijumi ostavljaju prostor za slobodno tumačenje pravila, a izbor jednostavno donosi stotinjak odabranih medijskih radnika po svojim afinitetima i trenutnom utisku. Na neki način struci bi trebalo da se veruje, ali je vreme pokazalo da su donesene odluke vrlo često bile, u najboljem slučaju, čudne. U stvari, češće se mogu čuti kvalifikacije tipa da je u pitanju nepravda, „pljačka“, „otimačina“…
U pet decenija dugoj dodeli ovog priznanja bilo je najmanje 15-ak potpuno neverovatnih odluka a ovih pet bi mogle biti pri samom vrhu:
– 1961-62 (Bill Russell MVP, trebao biti Oscar Robertson ili Wilt Chamberlain)
Verovatno se više nikada neće ponoviti situacija u kojoj će biti suprostavljena ovakva tri neverovatna individualna dostignuća: prosečan sezonski tripl-dabl učinak, igrača sa 50 poena u proseku po meču i igrača sa dabl-dabl učinkom ali sa 20+ skokova po meču . Russell je odneo MVP prizanje ali je prosto neverovatno da su Wilt ( 50 pts u proseku po meču, s tim da je te sezone Niksima ubacio i celih 100, što je i danas rekord) i „The Big O“ ( triple-double prosek ) ostali kratkih rukava. Bilo ko od njih dvojice bio bi logičniji izbor od velikog Bill Russella.
– 1975-76 (Bob McAdoo /Rick Barry)
Ovo je period u kome su igrači još uvek odlučivali o pobedniku, a kako je Rick Barry važio za najomraženije lice lige, nije ni čudo što je u glasanju završio tek na četvrtom mestu (Dave Cowens i Elvin Heyes drugi i treći). Tokom cele karijere ga je pratila fama da je arogantan, neumoljivo zahtevan ne prihvatajući greške saigrača i sebičan do bola. Btw, 15-ak godina kasnije, najveći od svih, „njegovo leteće visočanstvo“ je bio sve to i još više od toga pa mu to nije smetalo da ode direktno u legendu. Ali, to je već neka druga priča. U svakom slučaju McAdoo, igrajući za Buffalo Braves ( današnje L.A. Clipperse) jeste bio najbolji strelac sa 34,5 pts u proseku i 49 sezonskih pobeda. S druge strane, Berry je imao isto tako 49 pobeda ( Golden State) i prosečno ubačenih 30,6 koševa ali uz 2,86 krađa po meču i 90 % šuta sa linije za slobodna bacanja. Kasnije, u doigravanju, Bravesi su ispali već u drugom krugu dok je Barry odveo Golden State do titule posle jednog od najvećih iznenađenja u istoriji NBA (4-0 protiv favorita Washington Bulletsa). MVP finala je upravo bio Barry.
– 1992-93 (Charles Barkley/ Michael Jordan ili Hakeem Olajuwon)
„Sir Charles“ jeste imao sjajnu sezonu (26 pts, 12 sk, 5 asist.) uz 62 pobede Phoenix Sunsa. Problem je što su Hakeem i MJ imali bolje. Hakeem je imao 26 pts, 13 sk i 4 asist, 55 pobeda Houstona ali i 150 krađa i 342 bloka (najbolje u ligi). Jordan je, s druge strane, ubacivao 33 koša po meču, uz 7 sk, 6 asist. i 221 ukr. lopti (najbolje u ligi). Na kraju sezone Bullsi su došli do treće titule pobedivši upravo Phoenix Sunse Charlesa Barkleya, dok je Michael proglašen za MVP-a finala.
– 1996-97 (Karl Malone/ Michael Jordan)
MJ je već imao četiri titule najboljeg. Karl Malone nijednu. A onda je novinarka Sports Illustrateda, Jackie Macmulan, napisala kolumnu sa naslovom „ Zar ne bi bilo lepo da Mailman konačno pobedi?“. Naime, ukratko, bilo je već svima pomalo dosadno da glasaju za najboljeg pa bi bilo možda pravedno da eto neko drugi (taj drugi bio je Karl) bude prepoznat kao najkorisniji igrač. Brojevi ne lažu:
MJ: 30 pts, 6 sk, 4 asist, 69 pobeda Bullsa
Malone: 27 pts, 10 sk, 5 asist uz 64 pobede Utah
Naravno, Michael je ponovo odveo Bullse do titule, uzevši još jednu titulu MVP-a finala.
– 2006-07 (Steve Nash/ Kobe Bryant)
Kobe je završio sezonu sa prosekom od 35.4 pts, 5,3 sk i 4,5 asist. I karijeru sa samo jednom titulom MVP-a… Nash je odigrao sa učinkom od 18,8 pts i 10,5 asist. Činjenica, Phoenix je na kraju sezone bio bolji od Lakersa (54-28 vs 47-35) ali je neverovatni Bryant odigrao jednu od najboljih jedinstevnih sezona u istoriji. Te godine ubacio je 81 koš Torontu, 63 poena Dallasu za tri četvrtine, a sa prosekom od 35,4 pts postao je tek peti igrač u istoriji sa takvim učinkom (ostali su: Wilt, Rick Barry, MJ i Elgin Baylor). Najbolje od svega, po broju glasova bio je ustvari tek četvrti: ispred njega su još završili Lebron kao drugi i Nowitzki na trećem mestu.
Novi format dodele nagrada
Od sezone 2016-17 sve individualne nagrade će se dodeljivati na kraju sezone na jednoj zajedničkoj ceremoniji. Već standardno, biće dodeljeni sledeći trofeji:
– MVP regularnog dela sezone
– Defensive player of the year
– Rookie of the year
– Sixth man of the year
– Most improved player
– Coach of the year
Ovogodišnja dodela nagrada biće održana 26. juna u New Yorku, a ukupno će glasati oko 100 novinara. Navijači mogu glasati za svoje favorite ali to neće imati nikakvog uticaja na konačan rezultat. Najsretniji će dobiti karte za finale sledeće godine.
MVP KANDIDATI 2016/17
U današnje vreme, pravo niotkuda, pojavila se dilema: da li je MVP u stvari najbolji ili najkorisniji igrač? To je osnovno pitanje kojim se današnji glasači i fanovi širom sveta bave. U stvari, stvorena je konfuzija prevashodno nepostojanjem jasnih pravila pri izboru. Tačnije, znamo za samo dva važeća:
-igrač mora odigrati najmanje 55 utakmica u toku sezone, i
-ocenjuju se samo igre tokom regularnog dela sezone.
Sasvim je logično da je zbog toga i prostor za manipulisanje i medijsko zamajavanje veoma širok, pa je iz tog razloga svaki iole argumentovaniji stav potpuno validan a izbor za najboljeg , kako sada stvari stoje, mogao bi u budućnosti redovno biti kontroverzan pa samim tim dovesti u pitanje i njegovu validnost. Evo jednog takvog izbora onih najboljih sa krajnjim pobednikom po skromnom mišljenju potpisnika ovih redova.
(10.-5. mesto)
Gordon Hayward (SF) (Utah Jazz) (21,9 pts, 5,4 sk. 3,5 asist.)
Hayward je odigrao izvrsnu sezonu i direktno je „odgovoran“ za plasman „Džezera“ u play-off i izbacivanje Clippersa u prvom krugu. Tu ih je sačekala „dalekometna artiljerija“ iz Oaklanda pa je 4-0 poraz bio i očekivan. Treba istaći da je Hayward jedini igrač, uz LBJ-a, na ovoj listi koji je poremetio totalnu dominaciju generacije superbekova. Inače, 27-godišnjem Haywardu ovog leta ističe ugovor sa Utahom i biće vrlo interesantno videti gde će nastaviti karijeru. Trenutno je jedno od najboljih „niskih krila“ u ligi, nalazi se u najboljim košarkaškim godinama, izvrsnog šuta za tri poena, preko 80 procentnog učinka sa linije slobodnih bacanja i sada već gotovo garantovanih 20+ poena po meču. A, kako je ovo vreme u kome su prevashodno na ceni sjajni šuteri, Hayward će sigurno biti jedan od vodećih „slobodnih agenata“ ovog leta.
DeMar DeRozan (G) ( Toronto Raptors) (27 pts, 5,2 asist, 3,9 sk)
Jedini kanadski NBA ligaš je poslednje četiri godine standardni učesnik doigravanja a zasluge prevashodno pripadaju vanserijskim igrama u kontinuitetu Demara DeRozana. U poslednje dve godine propustio je svega pet utakmica, a iznadprosečna sezonska statistika jednostavno govori da se radi o franšiza igraču koji garantuje minimalno plasman u play-off. DeRozan je zaštitini znak današnje igre Raptorsa. Iz godine u godinu igra sve bolje, neprestano popravljajući svoje statističke vrednosti, a kako se nalazi u svom igračkom „prajmu“, ovakav ili još bolji nivo njegovih igara treba očekivati i u narednih par sezona.
John Wall (G) (Washington Wizards) (23,1 pts, 10,7 asist, 4,2 sk)
Wizardsi su sezonu završili na čelu Jugoistočne divizije, da bi u doigravanju u prvom kolu dobili Atlantu a zatim odveli polufinalnu seriju protiv Bostona do sedme utakmice. Porazu je na neki način kumovao i najbolji igrač Wizardsa, John Wall, promašivši deset poslednjih šuteva. Iako je na kraju, u 13 play-off mečeva, ostvario ponovo double-double učinak, Wall je na kraju ipak ostao bez „goriva“ da bi nakon poraza izjavio da krivica zbog ispadanja ipak leži u činjenici da nije bilo prave podrške od rezervista. Ovakvo javno i direktno prozivanje saigrača ponovo je pokrenulo rasprave da on jednostavno nije rođeni lider, te da prebacivanje krivice na saigrače govori o njegovoj nezrelosti. Ovog leta i njemu ističe ugovor a Wall je, u svom stilu, izjavio da će tek nakon dokaza od uprave da ima nameru uložiti novac u kavalitetan „supporting cast“ potpisati maksimalan ugovor.
Damian Lillard (G) (Portland Trail Blazers) (27 pts, 5,9 asist, 4,9 sk)
Rookie of the year 2013 danas je nepobitni vođa i zaštitni znak Portlanda. Iza sebe je ostavio još jednu izvrsnu sezonu, statistički individualno do sada najbolju, ali su Blazersi imali nesreću da, kao i prošle godine, nalete na Warriorse i budu počišćeni sa parketa (0-4). Lillardu je ovo bila peta sezona i ono najbolje tek treba očekivati od njega. Ako Blazersi uspeju pojačati roster nekim zvučnijim imenom na krilnim pozicijama (uz već pristune beka McCulluma i novopridošlog Jusufa Nurkića na poziciji centra), Lillarda i Blazerse bi možda mogli videti u poziciji u borbi za nešto više od prvog, eventualnog drugog kruga doigravanja.
Stephen Curry (G) ( Golden State Warriors) (25,3 pts, 6,6 asist, 4,5 sk)
Nakon dve neverovatne sezone koje je krunisao sa dve MVP titule i šampionskim prstenom, ove godine Curry gleda u leđa petorici. Na neki način bilo je za očekivati da se sezona 2015/2016 ne može tako lako ponoviti. Neverovatnih 50 % šuta, 40% šuta za tri poena i 90% sa linije slobodnih bacanja su bili i više nego dovoljni da bude prvi čovek u istoriji koji je te godine jednoglasno izglasan za MVP-a regularnog dela sezone. Međutim, nakon prošlogodišnjeg poraza u finalu od Clevelanda, nakon vođstva od 3-1 (prvi put da je neki tim ispustio ovakvu prednost), tokom leta je u Oakland stigao Kevin Durant. Uz Claya Thompsona , Warriorsi su dobili još jednog sjajnog šutera ali i stvorili novu situaciju da se lopta ovaj put u napadu mora „deliti na tri“. Curry je izgubio pet prosečnih poena po meču u odnosu na rekordnu sezonu, ali je i dalje sa 25/6/4 statistikom prvo ofanzivno ime Golden Statea.
Isaiah Thomas (G) (Boston Celtics) (28,9 pts, 5,9 asist, 2,7 sk)
Boston Celtics su najbolji tim Istoka regularnog dela sezone 2016/17, a prvo ime ekipe je Isaiah Thomas. Stigao je u Boston u proleće 2015. (trade sa Phoenix Sunsima – Marcus Thornton i priv pik drafta 2016.) i odmah preuzeo lidersku ulogu. Od tada je zabležio dva all-star nastupa a 2015. zauzeo je i drugo mesto u glasanju za najboljeg „šestog čoveka“ lige. Sjajnih prosečnih sezonskih 29 pts po meču najavljivali su možda i veći otpor Celticsa Clevelandu u finalu Istoka, ali su povreda Thomasa i neigranje na poslednja tri meča direktno uticali na lagani prolaz aktuelnih šampiona u novo finale. Isaiah Thomas ima 28 godina, tek dve sezone je u Bostonu a sa eventualnim dolaskom nekog ozbiljnijeg pojačanja ovog leta, Celticsi i Thomas svakako bi mogli ponovo u sam vrh NBA lige.
- LeBron James (SF) (Cleveland Cavaliers) (26,4 pts, 8,7 asist, 8,6 sk)
LBJ i Cleveland ponovo su stigli do velikog finala. Individualna statitstika Jamesa (26/8/8) je i ovaj put impresivna, ali su ga loše igre Cavaliers-a u drugom delu sezone i gubitak prvog mesta na Istoku udaljile od „ozbiljnijeg“ razmatranja za MVP nagradu. S druge strane, ako imamo u vidu da su ispred njega ostala svega tri imena , „King James“ jeste imao ponovo iznadprosečnu godinu. Ujedno, ovo je za Jamesa 12 uzastopna sezona u kojoj završava u top 5 MVP izbora, sedmo uzastopno NBA finale, 10. put je izabran u najbolju petorku lige i još uvek je na proseku 27/7/7 uz 50 % šuta na nivou cele karijere! Ipak, uz već četiri osvojene MVP titule, a imajući u vidu da su mu već 33 godine, teško je zamisliti da će ponovo biti ovako blizu petom MVP trofeju i dostizanju svog idola, MJ-a.
3.Kawhi Leonard (G) (San Antonio Spurs) (25,5 pts, 5,8 sk, 3,5 asist)
Najveći „problem“ Lenarda je trener Greg Popovich & San Antonio Spursi. Naime, košarka koja se igra u teksaškoj basket instituciji zahteva podređivanje individualnog kolektivnom tako da je Lenard, bez obzira na sjajnu sezonu te dovodeći svoju igru do perfekcije, ostao na neki način uskraćen (da ne kažem „pokraden“) za ona ekstremno dobra individualna dostignuća.
Timska igra koju preferira Greg ne ostavlja puno prostora za „teške“ statističke individualne brojke ali je Kawhi ipak sjajnom allaround igrom uspeo da ubedi sve da zaslužuje ovako visoku poziciju. Treći je najbolji defanzivac lige i šesti po broju postignutih koševa uz izvrsnih 61-21 Spursa na kraju sezone. Istovremeno, sa prosečnih 25,5 pts bio bi najneefikasniji MVP još od 1968. i Wesa Unselda. Takođe, odigrao je 74 utakmice sa ukupno 2600 minuta provedenih na terenu (33 u proseku). Samo su trojica igrača u istoriji, manje igrajući, stigli do MVP titule: Walton ´78, Nash ´05 i Curry ´15. A, kako je ovo i vreme „run-gun“ košarke, gotovo je nezamislivo da titula ode u ruke Leonarda.
Russell Westbrook (G)(Oklahoma City Thunder) (31,6 pts, 10,7 sk, 10,4 asist)/James Harden (Houston Rockets) (G) (29,1 pts, 11,2, asist., 8,1 sk)
Ok. Dileme ovaj put ne može biti. Iz prostog razloga: 55 godina je prošlo, sa scene su sišli Magic, Byrd, MJ, Hakeem, Kobe… ali je Russell Westbrook prvi koje je dostigao i prestigao neverovatni rekord Oscara Robertsona u vidu sezonskog triple-double učinka i ovo je jednostavno bila njegova sezona…. Ili je dilema, u stvari, vrlo realna. „Beard“ je ostao uskraćen za istovetni podvig za „svega“ prosečnih 0.9 pts i 1,9 sk. Plus, Rocketsi su razbili Oklahomu u prvom kolu play-offa uz dominantnog Hardena. Da, ali tu smo već na teritoriji doigravanja. MVP se dodeljuje za sezonu i finalnu seriju ali je, opet, sa ovogodišnjim pomeranjem termina dodele nagrade na sam kraj sezone, stvorena još jedna konfuzna situacija u kojoj će se od izabranih glasača očekivati da, recimo, zanemare dominaciju Hardena u play-ofu i daju trofej Russellu. Koji je zaslužio, by the way.
- James Harden je bivši igrač Thundera i saigrač Russella Westbrooka. Pre trejda u Rocketse 2012. Harden je bio „šesti igrač“ tima iz Oklahome da bi iste godine i dobio nagradu kao najbolja „prva zamena“ lige. Nakon izgubljenog finala od Miami Heata u sezoni 2011-12, Harden je u zameni igrača završio u Houstonu. Dolaskom u Teksas, „Beard“ je preuzeo lidersku poziciju u timu, ostvario u svih pet sezona all-star nastup da bi istovremeno postao igrač sa najviše provedenih minuta na terenu u poslednje tri sezone, usput završivši na drugom mestu za izbor MVP-a u sezoni 2014-15.
Sve bolji nastupi, međutim, kulminirali su tek ove sezone. Sa gotovo triple-double skorom je završio sezonu, Rocketsi su upisali 55 sezonskih pobeda, postali jedna od deset najofanzivnijih sezonskih ekipa u istoriji lige, počistili Oklahomu sa 4-1 u prvom krugu doigravanja i onda bili zaustavljeni od Spursa u polufinalu. Hardenov doprinos ovim rezultatima je nemerljiv. Jednostavno, za razliku od osvetničke „sam protiv svih“ igre Russella, Harden je gomilu epizodista činio boljim nego što jesu. Primedbe koje se vežu za igru Hardena prevashodno se tiču njegovog neigranja odbrane, a ovo bi imalo smisla kada bi danas bilo ko u ligi preferirao da igra, možda bar jednom tokom regularnog dela sezone ili tek povremeno, defanzivnu košarku. Kako to nije slučaj, Harden predstavlja tipičnog modernog beka koji svoju igru gradi na dobrom šutu i razigravanju igrača, u obe kategorije je u samom vrhu lige a kruna karijere trebao bi biti neki šampionski prsten u bliskoj budućnosti. Recimo, već pomenuti Gordon Hayward bi dolaskom u Houston učinio da već iduće godine budu legitiman konkurent za titulu. Naravno, samo pod uslovom da „Beard“ ponovi bar približno ovogdišnja gotovo MVP izdanja.
- Nakon što je prošle godine Durant napustio Oklahomu i potpisao ugovor sa dirketnim konkurentima za prsten, Golden State Warriorsima, Thunderi su u ovu sezonu ušli samo sa jednom namerom: zaboraviti što pre Kevina i od Russella Westbrooka stvoriti novi zaštitini znak franšize. Cilj je bio pokazati da mogu bez njega, prevashodno Westbrook. Ono što se desilo u narednih šest meseci je bio do sada neviđeni košarkaški „one man show“. Sa neverovatnom energijom i gotovo opsesivnim igranjem, Russell je iz večeri u veče punio koševe protivnika, delio asistencije, skupljao lopte pod oba obruča, šutirao, šutirao, skakao, asistirao, šutirao…. Uputio je na koš blizu 400 šuteva više od bilo koga drugog, svake večeri imao je po 14 promašaja u proseku ali je istovremeno i delio 10+ asista po meču, i doveo ispodprosečne Thundere do 47 pobeda i play-offa. Prosto, u odnosu na sve ostale (Harden, je donekle ipak izuzetak) igrao je kao da se nalazi u kaznenoj ekspediciji i kao da mu je posebno stalo. U vremenu kretenski visokih ugovora igrača i igara koje su tokom sezone, zbog neinventivnosti i gotovo sveopšte letargije i neprisutstva želje za pobedom gotovo negledljive, Russell je donosio na teren neverovatnu količinu energije i posvećenosti, pretvorivši sve to u 42 triple-doubla na 81 odigranoj utakmici. Jednostavno, Russell Westbrook je košarkaška „životinja“ u najlepšem smislu te reči a to svaki pravi fan basketa mora bar poštovati, ako ne i obožavati. Baš zato, Russell je moj izbor.
Photo: NBA