Nina Spasojević: Matić Ivanka – moćna veteranka!
- March 27, 2018
- 0 comments
- Nina Spasojević
- Posted in Blog
Slegli su se utisci posle nedavnog finala Kupa Milana Cige Vasojevića, u kojem je Partizan pobedio Crvenu zvezdu (68:61), ali još se priča o podvigu Ivanke Matić (38, 193cm), o učinku za Ginisa! Veteranka pod obručima u crno-belom dresu je na toj utakmici, maltene, izjednačila broj godina (38, u maju puni 39), indeksnih poena (39), minuta u igri (34,37) i postignutih koševa (30)!
Sjajni, iskusni centar je maestralnom igrom za trofej u domaćem najmasovnijem takmičenju sve zadivila, ali i podelila košarkašku Srbiju. Neki su razočarani kvalitetom naše ženske lige u kojoj prednjači žena sa bezmalo 40 leta, a drugi tvrde da je njeno prisustvo među mlađanim saigračicama i protivnicama dragoceno.
Kako god, gledaoci pomenutog susreta u Banji Koviljači mogli su samo da uživaju u partiji vrhunske igračice, koja je odigrala besprekorno, tačno kao sat… I sve čak začinila fanatičnom borbenošću! Prekaljena internacionalka, koja je nosila dresove najboljih evropskih klubova, držala je čas pod obručima kakav se ne viđa na ovdašnjim terenima.
A šta o svemu tome misli junakinja priče, u ženskoj košarci popularna po nadimku – Matke? Dakle, samo za „Koš magazin“, Ivanka Matić odgovara na fleš pitanja, dopunjava naše fusnote:
TRAJANJE
– Pomerile su se granice trajanja u košarci. Razija Mujanović je igrala do 45. godine. Sad me svi u šali, ali i u zbilji, teraju da nadmašim Razu. Kada sam bila član španske Salamanke, a Raza u Selti iz Viga, igrala sam protiv nje u finalu Kupa kraljice. Uverila sam se i uživo koja je ona institucija. A što se tiče komentara posle finala Kupa sa Zvezdom, u vezi kvaliteta naše lige, verujem da nisu zlonamerni. Naše igračice u sve većem broju odlaze u inostranstvo i u domaćim klubovima seniorsko breme nose veoma mlade devojke. To je realnost… – objašnjava Ivanka.
ISKUSTVO
– Vrlo značajna stavka. Kako je igrač stariji manje se nervira, iskustvom, zrelošću, a samim tim i boljom koncentracijom, neke stvari lakše prihvata i uspešnije se nosi sa izazovima.
SREĆA
– Najvažniji faktor. Nisam imala ozbiljnije povrede u dugoj karijeri i to je zaista sreća. Mislim da je kod mene u pitanju i dobra genetika. Vidim da se mlade igračice, sa 16, 17 godina, sada često ozbiljno povređuju, što mi je veoma žao. Nije lako izboriti se sa obavezama, opterećenjem, a neophodna je i sreća…
RECEPT
– Partizan je osvojio Kup Milana Cige Vasojevića, jer je ekipa imala pravi pristup. Maksimalno smo se skoncentrisale i motivisale, spremno smo ušle u meč sa Zvezdom. Trener Blagoja Ivić nas je dobro spremio u svakom pogledu. Taktički, fizički i psihološki. Rekao nam je da posle 12 poraza od Zvezde mora da se prekine ta karma. Ubedio nas je u to i uspele smo.
POČECI
– Košarku sam počela da treniram u rodnoj Vlasenici u osnovnoj školi, ali je ubrzo nastupila skoro trogodišnja pauza zbog rata u Bosni. Posle sam otišla na odbojku, a kada me video nastavnik geografije, veliki zaljubljenik u košarku, koji je vodio sportske sekcije, rekao mi je: Šta ćeš ti na odbojci? Ti si stvorena za košarku! I poslušala sam ga.
UZOR(I)
– Sviđa mi se kako je igrao Predrag Danilović. Muška košarka je daleko prisutnija u medijima, a što se košarkašica tiče, nisam uspela da „zakačim“ naše trofejne reprezentativke, samo malo pamtim Anđu Arbutinu… Učila sam od starijih saigračica u vodećim domaćim timovima, a posle, u velikim evropskim klubovima, stasavala uz najbolje igračice sveta.
REPREZENTACIJA
– Igrala sam u dresu sa državnim grbom u kvalifikacijama za EP 2013. godine. Tada je stvarana aktuelna šampionska generacija i srećna sam što sam nekoliko godina bila deo te priče. Nismo imale sreće na šampionatu u Francuskoj da osvojimo medalju, ali četvrtim mestom smo najavile uspehe, koji su se dogodili na EP 2015. (zlato) i 2016. godine (bronza na OI u Riju). Malo je falilo te 2013. godine da osvojimo toliko željenu i čekanu medalju, ali neiskustvo i povreda Ane Dabović udaljili su nas od odličja. Nikada neću zaboraviti meč za bronzu sa Turkinjama i naše vođstvo na poluvremenu i veliki pad u nastavku….
(NE)ODLAZAK
– Posle EP 2013. u Francuskoj sam već počela da pričam o kraju karijere i evo svake godine se opraštam, a nikako da okačim patike o klin. Tada, u Francuskoj, selektorka Marina Maljković je izgleda to shvatila kao konačno, mada mi je rekla „možeš ti još da igraš“. Uglavnom, ostala je ta nedoumica oko mog daljeg igranja i jednostavno, pa se nisam našla na spisku za SP 2014. godine, što je ipak, moram da priznam, za mene bio šok.
NAJZASLUŽNIJI
– Naša ženska reprezentacija je godinama bila tako blizu, a tako daleko od uspeha. Međutim, dolaskom Dragana Đilasa na mesto predsednika KSS košarkašice su najzad dobile pravu podršku, na koju su ubrzo uzvratile prvim zlatom u istoriji. Kada govorim o najzaslužnijima, po mom mišljenju, na prvom mestu je Đilas, pa Marina i potpredsednica Saveza Ana Joković i svi oni zajedno što su u reprezentaciju vratili Sonju Petrović. To je bio jedan od ključnih poteza.
ŽAL
– Žao mi je što prethodne reprezentativne generacije nisu imale takvu podršku Saveza. Kad se samo setim 2007. godine, kada nas je na EP u Grčkoj predstavljao drim-tim: Tuvić, Bogojević, Grubin, Mandić, Vilipić, Joković, Stanković, Radunović, Matović… Velika šteta je što tada nisu uspele da ostvare značajniji rezultat. Bilo je teško vreme, a našoj ženskoj košarci je, generalno, falilo sredstava i pažnje i zato nisu mogle da se sklope kockice za uspeh.
EP 2019.
– Naravno, navijaću svim srcem za naše devojke. Lepo je što smo najzad domaćini velikog takmičenja. Nadam se da će reprezentacija Srbije da nastavi niz uspeha i to pred svojom publikom. To bi imalo neprocenjiv značaj za dalji razvoj srpske ženske košarke…
USPOMENE
– Lepo mi je bilo u Rusiji, kad je gazda Spartaka bio pokojni Šabtaj Kalmanovič, koji nas je držao kao malo vode na dlanu. Uvek je, gde god da si, svaki početak težak, dok se uhodaš, a posle, uglavnom, bude lepo. U Francuskoj sam se mučila sa njihovim teškim jezikom, ali kasnije je bilo sve lakše, igrala sam tamo u više navrata. Inače, Francuzi su najkonstantniji što se tiče uslova, uz Rusiju, nisu loši ni Španci, a sada se ističu Turci, koji poslednjih godina mnogo ulažu u sport.
VETERANKE
– U Partizanu igra još jedna veteranka, Rada Vidović, moja vršnjakinja. Nas dve imamo povlastice da treniramo jednom dnevno i odmaramo kad su utakmice sa slabijim protivnicima. Mlađe saigračice nas poštuju, a mi se trudimo da im pomognemo. Kad nešto pogreše u igri, to je iz neznanja i neiskustva. Opomenemo ih i posavetujemo. Nije lako mladim igračicama, mnoge od njih su preskočile godine košarkaške škole, koju smo mi nekada neizostavno imale. Između ostalog pokušavamo da ih naučimo finesama u odbrani, kako funkcioniše strana pomoći, nesebičnom napadu i još mnogo, mnogo čemu…
Ivanka sa trofejem MVP finala Kupa
NASLEDNICE
– Biće naslednica na centarskoj poziciji, mada, bez obzira na vrhunske rezultate reprezentacije, mnogo visokih devojaka odlazi u odbojku. U ekipi Radivoj Korać su dva perspektivna centra, i u Novom Sadu jedan, ima talentovanih košarkašica u Srbiji, samo neka budu vredne i uporne.
TROFEJI
– Sa Zvezdom sam osvojila dva Kupa i prvenstvo, sa Hemofarmom i Partizanom po Kup. U Češkoj sam pomogla Pragu da vrati titulu posle 14 godinu, a sa moskovskim Spartakom prigrlila titule u ruskoj ligi i Evroligi, 2007. godine. U Francuskoj sam uvela Tarb u prvu ligu, a u Turskoj osvojila dva Kupa, nacionalni i predsednikov… Ne mogu svega ni da se setim, jer sam promenila mnogo klubova.
PENZIJA
– Volela bih da posle igračke karijere ostanem u košarci. Razumljivo, jer to je nešto čime se bavim godinama i oblast koju odlično poznajem. Nisam do sada imala vremena da razmišljam o tome ozbiljnije, stalno sam u nekoj jurnjavi, dođem kući na kraći odmor između dve sezone i žurim nazad u neki inostrani klub. Videćemo.
PRIVATNO
– Moram da razmišljam i o formiranju porodice. Ja se osećam mlado, ali vreme leti, godine prolaze, ali i po tom pitanju su se granice pomerile. Roditelji me zapitkuju kad će da dobiju unuče.
PLANOVI
– Partizan se nije plasirao u završnicu regionalne lige i sada smo fokusirane na plejof. Spremamo se za polufinale sa Kraljevom, serija kreće u petak, na našem terenu u zemunskoj „Vizuri“. Posle uspeha u Kupu razmišljamo i o duploj kruni, ali čvrsto smo na zemlji, ne zalećemo se. Idemo korak po korak. Očekujem zanimljivo doigravanje, pozivam ljubitelje košarke da nas prate u što većem broju. Verujem da ćemo imati veliku podršku navijača, kao što je bio slučaj u finalu Kupa – poručila je neverovatna uzdanica tima iz Humske.
Stamena Ivanka – moćna veteranka!
Photo: Sportski zurnal