Mozis Meloun: Odlazak uterivača straha
- September 13, 2015
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić i Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Umro je Mozis Meloun. U 60. godini prestalo je da kuca srce jednog od najsrčanijih igrača u istoriji NBA lige. Da bi mlađi čitaoci znali o kakvom se asu radi, dovoljno je reći da je, povodom pola veka postojanja lige, izabran među 50 najvećih igrača svih vremena u NBA. U čast velikog Melouna prenosimo tekst o njemu objavljen u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića:
“Kada se pogledaju priznanja i trofeji koje je tokom duge karijere dobio Moyis Meloun, što će reći jedna titula prvaka sa Filadelfijom 1983, malo je opravdanja da se nađe među 50 najboljih igrača NBA lige svih vremena, ali svi oni koji su ga bar jednom videli znaju da je itekako zaslužio taj izbor. U NBA istoriju ušao je po više osnova: bio je prvi igrač koji je u NBA ligu stigao bez, makar, započetih studija. Preskočio je univerzitet i posle srednje škole otišao pravo u tadašnju ABA ligu, da bi posle dve godine ipak dospeo u NBA i u njoj ostao punih 19 godina. Igrao je u sezoni 1994-95 sa 40 godina poslednjih 17 utakmica za Sparse iz San Antonija.
Sa 13 godina bio je visok 195 cm ali prilično mršav. Igrao je košarku na ulici u rodnom Petersburgu, ali nije pomišljao da se njome ozbiljno bavi sve dok jednom prilikom nije otišao u posetu rođacima u Njujork, i u igri sa tamošnjim dečacima zaključio da je superiorniji od njih. Ubrzo po povratku kući postao je glavni igrač školskog tima, nastavio je da raste ali i da fizički jača tako da je u srednjoj školi već bio zvezda. Na maturi ga je tražilo više univerziteta. Najuporniji je bio Novi Meksiko, čiji je predstavnik dva meseca boravio u Petersburgu pokušavajući da ga ubedi. Univerzitet Merilend ponudio mu je životno osiguranje na milion dolara, drugi su obećavali i nudili pogodnosti raznih vrsta, ali je sve presekla ekipa Stars Juta, tada u ABA ligi, ponudivši 1974. Mozisu 875.000 dolara za petogodišnji ugovor. Za Melouna nije više bilo dileme. Kao student bi na novac morao da čeka do završetka studija i odlaska u NBA. Majka je zarađivala stotinak dolara nedeljno radeći kao prodavačica. Mozis je želeo da joj omogući bolji život, i odlučio je da žrtvuje obrazovanje, što će ga kasnije dugo pratiti jer je bio crna ovca među diplomcima u NBA. Važio je za nedovoljno obrazovanog, pomalo sirovog momka koga su često potcenjivali kao čoveka, ali su ga se svi bojali kao igrača. Tokom godina u NBA steći će ugled jednog od najvećih “uterivača straha” među centrima jer je skakao fenomenalno, bio izrazito snažan, a njegova filozofija igre sastojala se od neverovatne “mržnje” prema protivniku. Za njega je rival uvek bio neprijatelj koga treba tući po svaku cenu, bez milosti, i takav pristup pretvorio ga je u jednog od najagresivnijih centara u NBA.
Sa 19 godina bio je visok 208 cm i težak 130 kila. Sa tim dimenzijama debitovao je u ABA ligi ya Jutu, i ušao u debitantsku petorku godine. Imao je prosek od 18,8 poena i 14,6 skokova. Juta ga je, međutim, za narednu sezonu prodala Sent Luisu, za koje je potpisao 2. decembra 1975. i odigrao potom 43 utakmice sa prosekom 14,3 poena. Kada je NBA, konačno, 1976. uspela da sasvim uguši ABA ligu, svi igrači ABA timova otišli su na specijalni draft za NBA- Mozisa je odabrao Portland, ali njemu se nije išlo tamo. Kasnije je pričao fa je na pregovore poneo samo najneophodnije stvari, jer je bio siguran da tamo neće ostati. Razlog je bio Bil Volton, u to vreme jedan od najboljih centara NBA, pored koga mladi Meooun ne bi imao mnogo minuta. Portland je imao prava na njega, i ustupio ga je Bafalu u zamenu za prvi izbor na draftu 1978. Tako je najzad dospeo u NBA, ali se nije zadrđao u Bafalu jer je Hjuston, koristeći finansijske probleme tog kluba, ponudio da otkupi Mozisa. U tome je uspeo, a u zamenu je dao pravo prvog izbora na draftovima 1977. i 1978. godine.
Moglo bi se reći da je prava NBA karijera Mozisa Melouna počela u Hjustonu. Ostao je pet godina, stigao da bude izabran za najboljeg igrača sezone 1979. i 1982. Klučni momenat njegove karijere stigao je na kraju sezone 1981-82 kada je istekao njegov ugovor sa Hjustonom, i kada je Filadelfija ponudila za to vreme neverovatnih 13 miliona dolara za petogodišnji ugovor (Melounu je sledovalo više od dva miliona godišnje). Prihvatio je bez razmišljanja, ali tada je Hjuston izjednačio ponudui shodno pravilima NBA bio u prednosti. Na kraju je odlučila Mozisova želja da ode na istok, a posao je zaključen tako što je Hjuston dobio Kadvela Džonsa i draft prava Filadelfije za 1983. Ispalo je dobro i za njega, i za Filadelfiju koja je osvojila titulu prvaka. Meloun je bio najbolji igrač regularne sezone i plejofa, u kome su Siksersi briljirali sa 12 pobeda i samo jednim porazom. U finalu su sa 4-0 pregazili Lejkerse, a Mozis je “izbrisao sa terena” legendarnog Džabara. Prethodne godine u finalu Lejkersi su pobedili Sikserse sa 4-2. U revanšu 1983. Filadelfija je imala Melouna, a njen trener Bil Kaningam objasnio je rezultat finala u samo tri reči:
– Imali smo Mozisa…
Meloun je bio peti strelac lige sa 24,5 poena, prvi skakač sa prosekom 15,3, deseti u blokadama (2,01). Ostao je u Filadelfiji do 1986. kada ga je gazda Harold Kac prodao Vašingtonu, direktnom rivalu u grupi, u jednoj operaciji koja nije imala nikakvo ni sportsko, ni ekonomsko opravdanje. Jedna anketa lokalnog lista iz Filadelfije pokazala je da su navijači bili protiv (394 prema 22). Mozis je bio ljut, obećao je “osvetu”, ali se pomirio sa sudbinom i nastavio da igra, dobro kao i do tada. Prvo dve godine u Vašingtonu, potom četiri u Atlanti, da bi zatim u Milvokiju prvi put u karijeri pao ispod 10 poena u proseku po meču (4,5). Vratio se u Filadelfiju 1993. sa 38 godina, odigrao 55 mečeva (prosek poena 5,3), da bi naredne godine probao u San Antoniju, ali je posle 17 utakmica rekao definitivno zbogom košarci.
Za Mozisa Melouna vezano je nekoliko statističkih rekorda NBA. Između 7. januara 1978. pa do kraja sezone 1994-95 odigrao je 1.212 utakmica bez eliminacije sa šest ličnih grešaka. Izveo je najviše slobodnih bacanja (8.531), uhvatio najviše lopti u napadu (6.731), protiv Sijetla je 1982. imao čak 21 ofanzivni skok.
Ukupno je postigao 27.409 poena u regularnim sezonama (prosek 20,6), plus 2.077 u plejofu (prosek 22,1). Imao je ukupno 17.507 skokova na 1.423 utakmice. Između 1978. i 1989. bio je 12 puta učesnik ol-star mečeva”.