Partizan i Cedevita: Pata karte
- March 26, 2017
- 1 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in REGION, EX-YU
Za dobru dramu neophodni su majstori, a baš takvi su Rajan Boutrajt i Vilijam Hečer. Posle trojke Vanje Marinković i jednog pogođenog penala Stefana Birčevića činilo se da je Partizan definitivno pobedio, jer je na manje od 50 sekundi pre kraja imao vođstvo 70-65. Nije tako mislio Boutrajt, vezao je nemoguću seriju: dva penala, pa trojka, pa ukradena lopta, pa još jedna trojka. Sedam sekundi pre kraja Cedevita je vodila 72-73! I kad se činilo da je Partizan dobio novog Nolana Smita, ovog puta u liku fenomenalnog Boutrajta, stvar je uzeo u svoje ruke i sve rešio na majstorski način Vil Hečer. Pogodio je za pobedu u trenucima kad niko drugi nije imao hrabrosti da preuzme odgovornost.
Sad su, kako bi to rekli igrači tablića – pata karte. Cedevita je stigla u Beograd sa “tri na karte”, ali moraće u sledeću nedelju da krene sve iz početka. U ovom duelu niko nije pobedio “u prvom krugu”, igraće se majstorica, što je i najpravednije. Jer, Partizan zaista nije zaslužio da izgubi utakmicu u Beogradu, mada Rajan Boutrajt sigurno ne misli tako. Događaju se u sportu i pravedne i nepravedne stvari, ovaj put se završilo pobedom tima koji je vodio sve vreme – koliko je to vođstvo bilo ubedljivo, to je druga priča.
Za razliku od prvog meča u Zagrebu, ovog puta su se igrači Partizana svojski borili za pobedu. Drukčije i ne mogu savladati ne samo Cedevitu, nego ni neki mnogo slabiji tim. Ne otkrivam ovim toplu vodu, to je staro pravilo u sportu. Uostalom, i jedan Novak Đoković pobeđuje kad daje sto odsto od sebe. Ako pruži “samo” 95 odsto – izgubiće od stotog na svetu. A Partizan je tako daleko od Novaka…
Mene je više iznenadila Cedevita, koja se celo prvo poluvreme praktično nudila Partizanu. Gubili su lopte, ispadale su im iz ruke, pravili su glupe faulove, promašivali ne samo otvorene šuteve, nego i penale… Neki ozbiljniji tim bi to lako i surovo kaznio, ali Partizan nije taj kalibar. Pogotovo kad Veličković šutira 2 od 13, a Gordon 1 od 7. Na sreću crno-belih, imali su reprezentativca Stefana Birčevića, koji je odigrao poluvreme “za Sašu Đorđevića”: 15 poena, 7 skokova, indeks 20. Praktično je sam doneo prednost od pet poena posle 20 minuta.
Pored šutera, slabi su bili i Partizanovi centri. Majstorović nula (i poeni, i utisak), Koprivica jedva dovoljan (4 poena), Luković se nekako provukao sa 6 poena i 4 skoka, ali svi zajedno su bili u senci jednog Mire Bilana, koji je utakmicu završio sa dabl-dablom (16 poena, 10 skokova). Kad je Aleksandar Džikić video da od njegovih centara nema vajde, potegao je za rešenjem sa lažnom peticom, takozvanom “streč četvorkom”. Posle Cedevitine serije 1-11 i izjednačenja na 45-45 sredinom treće četvrtine, Birčević je žrtvovan da igra pivota, a Veličković je ostao na četvorci. Dalo je to rezultate, nokautirani Partizan se polako dizao, sve do vođstva 70-65 u poslednjem minutu utakmice, kad se činilo da je sve rešeno. Sledile su već opisane majstorije Boutrajta i Hečera.
Oba tima već su obezbedila učešće u Evrokupu naredne godine, a finalista će pokušati da taj kapital pretvori u nešto veće – Evroligu. Mada ni Partizan, niti Cedevita u ovom trenutku ne mogu da vide jasnu perspektivu u najelitnijem evropskom klupskom takmičenju iz dva razloga. Prvo, jer za tako nešto treba preskočiti Crvenu zvezdu (pod uslovom da eliminiše Budućnost), a pod dva – da bi te Evroliga prihvatila ne smeš nikome ništa da duguješ. Partizan posebno teško može ispuniti ovaj drugi uslov. Ipak, pobednik će imati satisfakciju da će odigrati bar još tri finalne utakmice, dok će poraženi na “mini prolećne pripreme”. Naime, srpska Superliga počinje negde u maju (termin, naravno, još nije određen), a dotle neki naši najbolji klubovi uopšte ne igraju košarku (igrači su pod ugovorima, i dobijaju plate i kad ne igraju). Ako se neko pita – koji, odgovor je lak: Mega Leks i FMP. Cedevita je u nešto povoljnijem položaju, ako se to tako može nazvati, jer igra u Hrvatskoj ligi i ima odloženu utakmicu sa Zabokom. U prošlom kolu pobedila je Jolly. Za razliku od naše, ta liga se bar redovno igra, i završava se 22. aprila, posle čega sledi plejof. Škrljevo, Alkar, Vrij, Analitika – to su neki od klubova iz elitne hrvatske divizije. Može nekome sve to biti i smešno, ali meni je tragično da naši najbolji klubovi u sred proleća ne igraju, a kad budu zaigrali – takmičiće se sa onima koje su u završnici Kupa Radivoja Koraća “drali” sa 20 i više razlike, i to sa rezervnim sastavima. Ako ima onih koji tvrde da baš tako treba, ja se nikad neću složiti sa njima.
Photo: ABA
Ne valja ni ovo igranje na proleće kao KLS, ali ne valja ni ovo što su u Hrvatskoj napravili da neki klub igra ABA, A1 i Eurokup…nema smisla…
ABA treba da se gleda kao elitno takmičenje, a onda idu nacionalne lige i sve ostalo…i kraj priče…ovako sve liči na sprdnju…