Pismo “Draga košarko” Kobija Brajanta
- November 30, 2015
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in NBA
Nesumnjivo najslavnije aktivno ime NBA lige – Kobi Brajant – shvatio je da je došlo vreme da košarci kaže “adio”. Ima 37 godina, igra svoju 20. sezonu u LA Lejkersima, zaradio je milione a sudeći po načinu na koji je najavio svoj oproštaj – već se nazire i njegovo sledeće angažovanje. Kobi će se baviti – pesništvom. Jednu svoju pesmu, nije lirska ali je podjednako daleko i od haiku, podelio je sa svojim navijačima najavljujući u njoj skoro penzionisanje. Evo tog Brajantovog poetskog dela:
“Draga košarko”
Počeo sam sa očevim urolanim čarapama,
šutevima iz mašte za pobedu u Great Western Forumu.
Znao sam jedno,
zaljubio sam se u tebe.
Voleo sam te toliko da sam ti dao sve,
glavu i telo,
duh i srce.
Kao šestogodišnjak,
žestoko zaljubljen u tebe,
nikada nisam video kraj tunela,
video sam samo sebe kako istrčavam iz njega.
I trčao sam, tamo i ovamo,
na svakom terenu,
nakon svake izgubljene lopte,
tražila si da požurim,
dao sam srce,
a vratilo mi se mnogo više.
Igrao sam znojav i povređen,
Ne zbog izazova,
već zbog tebe.
Sve sam uradio zbog tebe.
Jer ti činiš da se zbog nekog osećaš živim, onoliko koliko se ja zbog tebe osećam živim.
Dala si šestogodišnjaku san o Lejkersima.
I ja ću te uvek voleti zbog toga.
Ali ne mogu te još dugo voleti opsesivno.
Ova sezona je sve što još mogu da dam.
Moje srce može da podnese udarce,
Moj um može da podnese bol,
ali telo zna da je vreme za rastanak.
I to je ok,
spreman sam da te pustim,
želim da to znaš,
da i jedno i drugo uživamo u onome što nam je ostalo.
Dobrom i lošem.
Dali smo jedno drugom,
Sve što imamo.
I oboje znamo, bez obzira šta ću raditi sutra,
uvek ću biti onaj dečak,
sa urolanim čarapama,
kantom za smeće u uglu,
pet sekundi na satu,
lopta u mojim rukama,
5,4,3,2,1…
Uvek ću te voleti
Kobi
U najboljem italijanskom maniru, da je Petrarka igrao košarku verovatno bi napisao nešto slično. Nije to nimalo čudno, Kobi sjajno govori italijanski jer je odrastao u toj zemlji. Tu je, pored poezije, zavoleo i fudbal, strastan je navijač Milana koji od ove jeseni trenira Siniša Mihajlović. Ova Brajantova veza sa Srbijom je, priznajem, prilično daleka i nategnuta, ali ima jedna mnogo jača, koja mu je na neki način odredila i život i karijeru. Naime, kad je Kobi Brajant u junu 1996. odlučio da sa 17 godina, umesto na fakultet, ode direktno na NBA draft, u prvom krugu izabrao ga je kao 13. pika Šarlot Hornets. Generalni menadžer Lejkersa Džeri Vest od ranije je pratio talentovanog klinca, i rešio je da ga pošto-poto dovede u Los Anđeles. Ponudio je Hornetsima da biraju šta hoće u zamenu, a oni su odabrali startnog centra Jezeraša – Vlade Divca. Tako je naš as prešao u Šarlot, gde je kasnije godinama sa uspehom igrao, a Kobi postao prvi bek koji je direktno iz srednje škole prešao u NBA ligu.
Na debiju, 3. novembra 1996. protiv Minesote, igrao je 6 minuta, uz učinak – nula poena. Razočaravajuće za klinca, koji je u međuvremenu 23. avgusta napunio 18 godina, i koji je došao sa oreolom “velike zvezde srednje škole Lauer Merion” iz Filadelfije. A zaista je bio velika zvezda, imao je čak i ličnog trenera – svog oca Džoa. Stariji Brajant je takođe bio košarkaški profesionalac, godinama je igrao u Italiji (Ređo Kalabrija, Pistoja, Ređana), kasnije i u francuskom Miluzu. Ni Kobijeva majka Pem Koks nije daleko od košarke – njen rođeni brat je Čabi Koks, veliko ime Vašington Buletsa početkom osamdesetih.
Ubrzo se Kobi oslobodio, i počeo da pokazuje kvalitete na osnovu kojih su mnogi posumnjali da se radi o legitimnom nasledniku Majkla Džordana. To opterećenje Džordanovim nasledstvom ga je pratilo dugo, sve do pre kraj karijere kad su i najveći optimisti shvatili da pred sobom imaju jednog i neponovljivog Kobija Brajanta, i da on nikad neće postati Majkl Džordan.
U ruki sezoni se nije naigrao, prosečno je provodio petnaestak minuta na parketu, pa se željan igre prijavio na takmičenje u zakucavanju na ol-star vikendu. Pobedio je, a u drugoj NBA sezoni je već imao više minuta pa mu je i prosek poena skočio sa 7,6 na 15,6. Tek u sezoni koja je počela 1998, a zapravo je startovala 20. januara 1999. Brajant je postao starter u Lejkersima. To je, stariji pamte, sezona koja je bila skraćena zbog poznatog lokauta u NBA (štrajka igrača, mada nije baš pravi štrajk). Ti stariji se sećaju da je lokaut iskoristio igrač bez koga Brajant nikad ne bi završio u Lejkersima – Vlade Divac, koji je potpisao ugovor i odigrao nekoliko utakmica za – Crvenu zvezdu.
Tokom te lokaut sezone Kobi je potpisao šestogodišnji ugovor vredan 70 miliona dolara. Sledećeg leta je dobio nešto što se novcem nije moglo platiti. Za trenera Lejkersa došao je zen majstor Fil Džekson. Našao se tu i Šejkil O’Nil, on i Kobi formirali su tandem snova i uzeli tri NBA šampionska prstena – 2000, 2001. i 2002. U narednih nekoliko godina Brajant je podizao svoje proseke, ali Lejkersi nisu osvajali titule, pa je Fil Džekson otišao, a nasledio ga je Rudi Tomjanović. Fil Džekson je 2005. izdao knjigu pod naslovom “Poslednja sezona: tim u potrazi za svojom dušom”, u kojoj je žestoko kritikovao Kobija, napisavši da ga je nemoguće trenirati. A godinu dana kasnije vratio se na klupu Lejkersa, i izgladio sve nesporazume sa prvom zvezdom tima koji se pretvorio u nezaustavljivu koš-mašinu. Protiv Dalasa je 20. decembra 2005. za samo tri četvrtine postigao 62 poena. A 22. januara 2006. protiv Toronta je zabio 81 poen, što je drugi najviši učinak jednog igrača u istoriji NBA. Ispred njega je samo Vilt Čemberlen, koji je 1962. postigao 100 poena u jednoj utakmici. Istog meseca Kobi je na četiri uzastopne utakmice postigao 45 ili više poena (Memfis 45, Filadelfija 48, LA Klipers 50, Indijana 45) i postao drugi igrač u istoriji NBA kome je to pošlo za rukom. Prvi je, pogađate valjda – Vilt Čemberlen.
Godinu dana kasnije nije više bilo ni traga od onog nasmejanog momka koji je postao šampion marketinga. Najpre je suspendovan jer je laktom udario Manua Đinobilija, a isti prekršaj učinio je marta 2007. protiv Minesote, kad je udario našeg reprezentativca Marka Jarića. Ponovo je kažnjen jednom utakmicom. Samo što se vratio na parket, klepio je u lice Kajla Korvera iz Filadelfije.
Menadžment Lejkersa rešio je da smiri svog najboljeg igrača, i dovede mu partnera sa kojim bi ponovo mogao da juriša na šampionsku titulu. U decembru 2007. doveden je španski centar Pau Gasol, a Brajant je u utakmici protiv Njujorka sa 29 godina i 122 dana postao najmlađi igrač koji je postigao preko 20.000 poena. U toj, svojoj 12. sezoni, prvi put je postao MVP lige, što mu je bila slaba uteha za izgubljeno veliko finale od Bostona. Nadoknadio je to 2009. kad su Lejkersi, predvođeni njime, u velikom finalu slavili protiv Majamija, za koji je igrao stari Kobijev poznanik Šejkil O’Nil. Brajant je te godine zaigrao jedanaesti uzastopni put u ol-star timu Zapada. Sledeće, 2010, Lejkersi ponovo trijumfuju, i to je bio, pokazaće se, poslednji Kobijev prsten.
Bio je tada već uveliko porodičan čovek. U jesen 1999. na snimanju video spota upoznao je 17-godišnju Vanesu Lejn, a šest meseci kasnije su se verili. Čim je Vanesa 2001. završila srednju školu venčali su se, uz žestoko protivljenje Kobijevih roditelja koji su smatrali da su oboje premladi za brak. Roditelji nisu ni došli na venčanje, a bili su ozlojeđeni i zato jer mlada nije Afroamerikanka, nego meksičko-irskog porekla. Kobi posle toga dve pune godine nije govorio sa ocem i majkom.
On i Vanesa imaju dve kćerke, Nataliju Dijamante i Đanu Mariju-Onore. Kad se rodila mlađa kćerka, Natalija Dijamante, pukao je seks skandal u koji je bio umešan Kobi Brajant. Sobarica u jednom hotelu optužila ga je za silovanje, a šerif je košarkaša ekspresno uhapsio. Kasnije je Kobi priznao da je imao seks sa sobaricom, ali ne i da je bio nasilan. Sudski proces se razvukao, a završio se tako što je devojka povukla tužbu. Ipak, Brajantov imidž je bio ozbiljno poljuljan, pa su kompanije Nutela i Mekdonalds otkazale ugovore o reklamiranju koje su imale sa njim.
Poslednje dve godine telo mu je signaliziralo da je vreme za povlačenje, a na početku ove, njegove 20. sezone u NBA ligi (rekorder među aktuelnim igračima) deluje skoro kao početnik. U prve tri utakmice nove sezone pogodio je tek 31,4 odsto šuteva iz igre, trojke pucao samo 20,7 odsto, a u porazu od Dalasa (trećem vezanom Lejkarsa koji još nemaju pobedu) obrukao se, jer je od 15 šuteva ubacio tek tri. “Sam sebi sam odvratan! Ne mogu ništa da pogodim. Saigrači mi daju dobre lopte, to je njihov posao, moj posao je da završavam akcije, ali sam očajan. Dobijam pas kad god zatražim, nalazim se u dobrim pozicijama, međutim, ništa ne ubacujem. Trenutno sam verovatno 200. košarkaš u NBA ligi. Gadim se sam sebi“, rekao je Brajant.
U danu kad je napisao pesmu o svom penzionisanju statistike su mu bile čak lošije nego na početku sezone. I dalje ubacuje svaku treću-četvrtu dvojku, i svaku petu trojku. A u aprilu, kad Lejkersi završe regularni deo prvenstva, a sasvim sigurno neće se plasirati u plejof, Kobijeve ovogodišnje brojke biće zaboravljene. Ono što će se pamtiti biće njegov doprinos tokom dve decenije, a on je zaista ogroman. Evo tih cifara za istoriju:
5 puta šampion NBA (2000-2002, 2009-2010);
2 puta MVP finala NBA;
16 puta ol-star;
4 puta MVP ol-star utakmice;
2 puta najbolji strelac lige;
11 izbora u najbolji tim NBA;
9 izbora u najbolji odbrambeni kvintet lige;
Pobednik takmičenja u zakucavanju;
2 zlatne olimpijske medalje (Peking 2008, London 2012).
Photo: NBA