Pre 23 godine, 6. juna 1993, košarkaški genije iz Šibenika Dražen Petrović odigrao je poslednju utakmicu u blistavoj karijer. Bila je to utakmica Slovenija-Hrvatska na dodatnom kvalifikacionom tuirniru u Vroclavu za Evropsko prvenstvo te godine u Nemačkoj. Igrom sudbine, taj rođeni pobednik izgubio je svoju poslednju utakmicu (90-94) na kojoj je dao svojih poslednjih 30 poena. Što je mnogo gore, sutradan 7. juna, sa kartom u džepu do Zagreba, ostao je u Frankfurtu i seo u kola u kojima će kod Ingolštada u 17,20 okončati svoj mladi život koji je potrajao samo 28 godina, 8 meseci, 14 dana, 17 sati i 25 minuta.
Ovo nije tekst o Draženu i njegovoj karijeri, već smo imali priču o njemu a biće ih još. Ovo je sećanje na tu njegovu poslednju utakmicu. Bora Stanković, generalni sekretar FIBA kome su neki prigovarali da je u Sofiji 1995. montirao dodatni kvalifikacioni tuirnir kako bi „Srbi igrali na Evropskom prvenstvu“, dve godine pre Sofije organizovao je dodatni kvalifikacionu turnir kako bi pružio šansu novoformiranim državama koje nisu mogle da igraju kvalifikacije jer, jednostavno, nisu postojale. Osim Hrvatske, Slovenije, Litvanije, Estonije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Slovačke, Moldavije, Češke i Belorusije, novu šansu dobilo je još nekoliko zemalja koje su u kvalifikacijama bile treće. Stankoviću je uvek na prvom mestu bila košarka, zato je našao način da se zemljama, među kojima su bile i neke košarkaški veoma značajne poput Hrvatske i Litvanije koje su osvojile srebrnu i bronzanu medalju na Olimpijadi u Barseloni, omogući da igraju i na Evropskom prvenstvu te 1993.
Hrvatska je prvo igrala u grupi A sa Estonijom, Rumunijom i Makedonijom, i ostvarila tri pobede. U drugoj fazi našla se u grupi E sa Belorusijom, Letonijom i Ukrajinom, i zabeležila još tri pobede, za razliku od Litvanije koja je izgubila Belorusije (88-80) i ostala van EP. Pobednici 6 grupa igrali su za 5 mesta, s tim što su Letonija i Ukrajina poražene u duelima sa Estonijom, odnosno Bosnom i Hercegovinom, u baražu odlučivale o petom mestu. Pobedila je Letonija 97-81.
Dražen Petrović je posle briljatne sezone u Nju Džersiju (70 utakmica, prosek 22,3, šut za tri poena 44%) igrao sjajno i u Vroclavu. Igrao je na 6 od 7 jutakmica (nije ulazio u igru protiv Makedonije), dao je 168 poena, prosek 33,6. Estoncima je ubacio 48, od toga čak 31 u prvom poluvremenu. Bio je proglašen najboljim igračem turnira. Poslednji trofej od 52 koje je, prema sjajnoj monografiji „Dražen Petrović“ koju imam, osvojio tokom karijere.
Iz iste edicije prepisujem njegove brojke:
1979/80, Šibenka 16 utakmica, 13 poena, prosek 0,8
1980/81-Šibenka 20/39/2,0
1981/82-Šibenka 24/392/16,3
1982/83-Šibenka 31/758/24,5
1982/83-vojska
1984/85-Cibona 27/878/32,5
1985/86-Cibona 30/1241/ 41,4
1986/87-Cibona 25/932/37,3
1987/88-Cibona 24/860/35,8
Ukupno jugoslovenska liga 197/5.113/ 26,0
1988/89-Real Madrid 36/1026/28,5
1989/90-Portland 77/583/7,6
1990/91-Porland/Nju Džersi 61/623/10,2
1991/92-Nju Džersi 82/1691/20,6
1991/92-Nju Džersi 70/1564/22,3
Ukupno NBA: 290/4.461/15,4
NBA plejof: 29/297/10,2
Reprezentacija Jugoslavije 1982-1990 155/3.258/21,0
Reprezentacija Hrvatske 1992/93 40/1004/25,1
Sve ukupno: 747/15.159/20,3
Monografija koju citiram na 196. strani beleži jednu od Draženovih misli:
„Košarka je moj život. Nikada neću prestati da volim košarku“.
Mi koji smo ga gledali i poznavali nikada nećemo prestati da ga se sećamo. Velikani se ne zaboravljaju.
Photo: Arhiva Koša
Sa svojim komentarom javio nam se prijatelj i saradnik Goran Radonjić:
Mnogo mi je drago da ste se sjetili Drazena, to mi govori koliko je Sajt veliki koliko ste vi kao ljudi veliki. BRAVO
Mozes da ubacis comentar koji je interesantan:
Koliko i kako je Drazen bio kosarkaski nastrojen ispricao mi je na dva primjera njegov brat Aco Petrovic:
1 – Kada je Aco Petrovic presao u Cibonu i kada je dosao prvi put u Sibenik da igra sa Cibonom, logicno dosao je u stan roditelja. Silno se iznenadio kada je vidio natpis na Drazenovoj sobi (Drazen je tada vec bio usao u prvi tim Sibenke): NEPRIJATELJIMA ULAZ ZABRANJEN
2 – Kada je Drazen presao u Real igrali su protiv Cibone uzvratnu utakmicu u tadasnjem Kupu Sampiona ili Kupu Pobjednika Kupova. Na prvoj utakmici je bilo vise od 35 razlike za Real Madrid i druga utakmica je bila formalnost; Kod rezultata 1 razlike za Cibonu, Drazen je treabao da sutira 2 slobodna bacanja. Rodjeni brat Aco mu je prisao i kazao: NEMOJ DA POGODIS JER IMAMO PREMIJU ZA POBJEDU NAD VAMA, A VI STE SE VEC PLASIRALI. Drazen ga je pogledao i rekao U REDU, uzeo loptu i pogodio oba slobodan bacanja.