Pravda i nepravda plejofa
- April 6, 2017
- 1 comments
- Dragan Martinović
- Posted in ISTORIJA
Što je veća neizvesnost na tabeli to je veće interesovanje za igru, zanimljivije je za praćenje a ujedno je veća i finansijska korist, koja svake godine postaje sve značajnija. Ne treba bolji primer od Evrolige, koja se iznedrila iz takmičenja u kojem su igrali šampioni država i koje se zvalo Kup šampiona – da bi danas postalo dostupno po osnovnom principu bogatstva samih klubova, s tim što velika količina novca privlači i kvalitetne igrače. Da bi se povećala draž takmičenja i da bi najuzbudljivije bilo na samom kraju, još davno je uveden plejof. Evropa je u tome kasnila za Amerikom. Taj princip plejofa je uveden čak i na velikim takmičenjima (olimpijade, svetska prvenstva), na kojima najuspešnija ekipa ne mora da osvoji prvo mesto – šampion postaje ekipa koja ostaje nepobeđana u doigravanju – a pri tom doigravanja uvek traju kraće i imaju manje utakmica nego samo ligaško takmičenje.
Koliko god to izgledalo nepravedno – na primer svetski prvak može postati i ekipa koja je doživela 3 ili 4 poraza, a da pri tom vicešampion ima samo 1 poraz – mi smo postali neverovatno uspešni u prilagođavanju tom sistemu: 2014. smo postali vicešampioni sveta, a 2016. i vicešampioni Olimpijade, a da smo na oba takmičenja imali po čak 4 poraza. U poslednjem šampionatu NBA je na drastičan način pokazano da rekordan bilans u ligaškom delu još uvek ne garantuje i titulu – Voriorsi su posle rekordno uspešne lige ostali bez titule porazom od Klivlenda u plejofu.
Kad pogledamo istorijat naših prvenstava, prva velika razlika između prvo i drugo plasirane ekipe je 1952. iznosila 3 pobede (1. C. zvezda 9/1 a 2. Partizan 6/4), što je za svega 10 odigranih kola prilična razlika (razlika u pobedama iznosila je 30% od broja odigranih utakmica.)
Interesantno je da sve do uvođenja plejofa (1981/82), razlika između prvo i drugo plasirane ekipe u ligaškom takmičenju nikad nije bila veća od 3 pobede, iako se broj utakmica povećavao do maksimalnih 26 ligaških kola.
Razlika od 3 pobede je ponavljena i sledećih sezona:
- 1. OKK Beograd 16/0/2 2. Olimpija 12/2/4 (2 remija i 4 poraza)
- 1.OKK Beograd 15/3 2. Partizan 12/6
- 1. OKK Beograd 15/3 2. Zadar 12/6
70/71 1. Jugoplastika 19/3 2. Lokomotiva 16/6
73/74 1. Zadar 22/4 2. Jugoplastika 19/7
74/75 1. Zadar 25/1 2. Jugoplastika 22/4
Sredinom osamdesetih Cibona je dominirala našom ligom. Prvo je 1984/85 u ligaškom delu drugoplasiranoj ekipi pobegla za rekordnih 5 pobeda, (1. Cibona 19/3, 2. C. zvezda 14/8) i u plejofu potvrdila nadmoć osvajanjem titule. Sledeće 1985/86 Cibona postavlja nov rekord – pobegla je drugoplasiranom klubu u ligaškom delu za 6 pobeda. (1. Cibona 21/1, 2. Zadar 15/7) – a onda je u doigravanju ostala bez titule. Savršeni ligaški deo Cibone 1986/87 (1. Cibona 22/0, 2. Partizan 18/4) bez poraza i sa 4 pobede premoći nad drugoplasiranim – ponovo nije doneo titulu Zagrepčanima.
Jugoplastika je 1987/88 u svojoj najubedljvoj sezoni uspela da ostvari 4 pobede više od drugoplasiranog (1. Jugoplastika 21/1, 2. Cibona 17/5) i primat potvrdila titulom u plejofu.
U novoj državi Partizan je u ligi 1991/92 pobegao 5 pobeda (1. Partizan 20/2, 2.C. zvezda 15/7) i odbranio prvo mesto u doigravanju, da bi dve godine kasnije, 1993/94, crno-beli u ligi imali prednost od 4 pobede (1. Partizan 27/5, 2.C. zvezda 23/9) ali nisu stigli do titule u plejofu.
Budućnost je 1999/2000 potvrdila neke rekorde – najubedljiviju prednost od 6 pobeda u ligi i ligaško takmičenje bez poraza (1. Budućnost 22/0, 2. Partizan 16/6) ali je za razliku od Cibone, uspela da potvrdi dominaciju i u doigravanju u kojem takođe nije izgubila nijednu utakmicu (procentualno je ostao nenadmašen rekord C. zvezde iz 1952. kada je prvi imao 30% pobeda više od drugog, prema broju utakmica; Budućnost je imala 27,3% pobeda više od svog pratioca). Podgoričani su i sledeće 2000/01 imali 6 pobeda više (1. Budućnost 21/1, 2. Partizan 15/7) i ponovo osvojili titulu u doigravanju.
Uvođenjem Jadranske lige domaće prvenstvo je postalo kratko, tako da više nema velikih razlika u broju pobeda između prve i druge ekipe na tabeli. Ipak, kao kuriozitet beležimo da je u sezoni 2006/07 Vojvodina (21/1) imala čak 7 pobeda više od drugoplasirane Sloge (14/8), ali je ovu razliku teško smatrati rekordnom jer je to bila samo prva faza naše lige u kojoj nisu učestvovali klubovi iz Jadranske lige.
Postoji izreka „Na kraju švigar puca“ (švigar je kraj biča) – pa tako i sva ligaška takmičenja i sve ligaške tabele nemaju puni smisao sve dok se ne potvrde uspešnim rezultatom u doigravanju. Cela godina se svede na tu završnu utakmicu – koja opredeljuje da li je nekom klubu sezona bila uspešna, ili ne. Ulozi su veliki, pa takve utakmice predstavljaju nekome stresnu, a nekome ekstra interesantnu situaciju – posle koje jedna polovina pati i tuguje, a druga polovina se raduje i veseli.
Photo: Screenshot
Play-off kakav god bio igra se na najmanje dvije dobijene. Po meni, veca je nepravda na F4. Tu je ”sampion glupiranja” bio F4 Jadranske lige. Ako se ne varam postojao je cak 13 godina. Prvi u toku ligaskog dijela je mogao da izgubi od cetvrtog jednu utakmicu i tako unisti kompletnu sezonu, u kojoj je imao vise pobjeda od svih. Nelogicno i nepravedno. Sreca, pa je ukinuto!